Rev-793/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 793/09-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Mirjani Magud, u pravnoj stvari tužitelja I. N. iz B., kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik iz Z., protiv tuženika J. o. d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnik I. G., odvjetnik iz Odvjetničkog društva G. & p. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu br. Gžn-131/09 od 24. veljače 2009., kojim je potvrđena odluka o parničnim troškovima sadržana u presudi Općinskog suda u Zagrebu, br. Pn-871/07 od 31. listopada 2008., 18. travnja 2012.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tuženika kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 4.420,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 7. veljače 2007. pa do isplate i to po kamatnoj stopi propisanoj za razdoblje od 7. veljače 2007. do 31. prosinca 2007. čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a za razdoblje od 1. siječnja 2008. pa do isplate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, te nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 8.762,50 kn sa zateznim kamatama tekućim od 31. listopada 2008. pa do isplate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka."

Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena odluka o parničnim troškovima sadržana u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu Pn- 871/07 od 31. listopada 2008. u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev za naknadu parničnih troškova preko iznosa od 5.500,00 kn do 8.762,50 kn (za iznos od 3.262,50 kn). Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju je podnio tuženik pozivom na odredbu čl. 400. i čl. 382. st. 2. ZPP uz prijedlog da revizijski sud prihvati reviziju i preinači pobijano rješenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP) koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 84/08) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, time da u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 3. ZPP).

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i s time u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži slijedeća tri elementa: određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

U predmetnoj reviziji tuženik označava kao pravno pitanje zbog kojeg podnosi reviziju:

- „pitanje pravilne primjene materijalnog prava – odredbe čl. 154. i 155. Zakona o parničnom postupku“.

Međutim, ovako općenito navedeno pravno pitanje nije dovoljno za dopuštenost tzv. izvanredne revizije. Naime, da bi neko postavljeno pravno pitanje (materijalnopravno ili postupovnopravno) bilo određeno naznačeno u reviziji, potrebno je da bude individualizirano na način da ne ostavlja dvojbe o kojem pravnom pitanju u okviru neke zakonske odredbe je riječ - što u konkretnom slučaju nije učinjeno. S druge pak strane treba napomenuti da revizijski sud nije ovlašten sam pronalaziti i kreirati pravno pitanje prema odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a upravo postojanje takvog pitanja izvanrednu reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP razlikuje od redovne revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP.

Dakle, u ovom predmetu nije ispunjena osnovna pretpostavka za dopuštenost revizije u smislu odredaba čl. 382. st. 2. i 3. ZPP (određeno postavljeno pravno pitanje). Naprotiv, revizija se svodi na obrazlaganje pogrešne primjene materijalnog prava, što ne predstavlja razlog za podnošenje revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

Slijedom navedenog revizija tuženika nije dopuštena pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 18. travnja 2012.

Sutkinja:

Mirjana Magud, v.r.