Revr-1097/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 1097/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Viktoriji Lovrić, u pravnoj stvari tužiteljice N. P. iz R., zastupane po punomoćniku D. D., odvjetniku u R., protiv tuženika L. R. d.d. R., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-5068/08-2 od 14. srpnja 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-4367/02 od 23. rujna 2008., dana 23. prosinca 2011.

r i j e š i o j e :

Revizija tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž- 5068/08-2 od 14. srpnja 2010. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Općinski sud u Rijeci presudom poslovni broj P-4367/02 od 23. rujna 2008. odbio je zahtjev tužiteljice N. P. iz R. da joj tuženik L. R. d.d. R. isplati mjesečne iznose od po 1.300,00 kuna počevši od 21. prosinca 1999. do 21. prosinca 2002. sa zateznim kamatama za svaki mjesečni iznos od dospijeća do isplate po stopi od 18% godišnje od dospijeća do 30. lipnja 2002., te po stopi od 15% godišnje od 1. srpnja 2002. do 31. prosinca 2007., a dalje od 1. siječnja 2008. do isplate po stopi od 14% godišnje.

Odbijen je i zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi parnične troškove, te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

Županijski sud u Rijeci presudom poslovni broj Gž-5068/08-2 od 14. srpnja 2010. odbio je žalbu tužiteljice i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 2. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnost građana. Predlaže da revizijski sud ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a tuženiku naloži čni trošak uključivši trošak revizije.

naknaditi tužitelju parni

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

U slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 383. st. 1. ZPP (redovnu reviziju), a takav je i ovaj slučaj jer pobijana vrijednost predmeta spora iznosi 46.800,00 kuna (zbroj svih pojedinačnih mjesečnih iznosa), a ne radi se o presudi iz čl. 382. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP, stranke mogu prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (izvanrednu reviziju) , primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi o njemu mogli imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitoga tumačenja određenih zakonskih odredaba,

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 4) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumom ili odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskoga suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema st. 3. tog članka u takvoj reviziji stranaka treba:

1. određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela

2. izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Revizija koja nema navedeni sadržaj nije dopuštena.

U ovom sporu revizija nema potreban sadržaj jer u njoj osim pozivanja na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 1. i 3. ZPP nije određeno naznačeno ni jedno pravno pitanje koje bi bilo važno u smislu citirane odredbe, pa kako nema pitanja, samim time nije naznačena ni važnost pitanja.

Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu 46.800,00 kuna koje tužiteljica potražuje po osnovi naknade štete zbog gubitka zarade, u visini razlike između invalidske mirovine koju prima i plaće koju bi ostvarivala kod tuženika da nije umirovljena zbog ozlijede na radu. Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev ocijenivši da je radni odnos tužiteljice prestao na temelju odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, pa da tužiteljica ne bi ostvarivala pravo na isplatu plaće neovisno o ozlijedi na radu i umirovljenju.

Tužiteljica u reviziji u bitnome ukazuje na apsolutno bitnu povredu odredbe čl. 354. st.

1. u vezi s čl. 8. ZPP, navodeći da su povrijeđena pravila o izvođenju dokaza te osporavajući ujedno i činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova.

U reviziji je navedeno da je Županijski sud u Rijeci pobijanom presudom zauzeo pravno shvaćanje koje je suprotno shvaćanju zauzetom u više presuda Vrhovnog suda RH. Nakon izlaganja razloga zbog kojih smatra presudu nezakonitom u odnosu na pogrešnu primjenu odredaba materijalnog prava, a koji su po svom sadržaju razlozi za redovnu reviziju, tužitelj nije određeno naznačio ni jedno postupovnopravno niti materijalnopravno pitanje u smislu citirane odredbe 382. st. 2. ZPP.

Revizijski sud nije ovlašten sam kreirati pravna pitanja prema odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a postojanje kojih pitanja izvanrednu reviziju iz odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a razlikuje od redovite revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a, a nije ovlašten ni ispitivati kriju li se takva pitanja moguće u navodima revidenta o pogrešnoj primjeni materijalnog ili postupovnog prava - budući bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po izvanrednoj reviziji izgubila granica između nje i redovne revizije, dok bi se sud doveo u situaciju da formulira pitanja koja moguće i ne bi odgovarala shvaćanju ili težnji revidenta.

S obzirom na to da nisu ispunjeni uvjeti za dopuštenost revizije po čl. 382. st. 1. ZPP, a revizija nema potreban sadržaj za izvanrednu reviziju po čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, radi se o nedopuštenoj reviziji.

Zato je valjalo odbaciti reviziju po čl. 392. ZPP.

U Zagrebu, 23. prosinca 2011.

Sutkinja:

Viktorija Lovrić, v.r.