I Kž-482/2003-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-482/03-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Marijana Svedrovića, kao predsjednika vijeća, te Hajrije Novoselec i Senke Klarić-Baranović, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. L. zbog kaznenog djela otmice iz čl. 125. st. 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi opt. D. L. protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu br. K-244/00 od 5. lipnja 2003. godine, u sjednici održanoj dana 24. lipnja 2003. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milana Pantlika,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba opt. D.L. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijski je sud u Zagrebu temeljem čl. 305. st. 5. Zakona o kaznenom postupku (ZKP) odredio da će se opt. D.L., protiv kojega je u tijeku postupak zbog kaznenog djela otmice iz čl. 125. st. 2. Kaznenog zakona (KZ), suditi u odsutnosti.

Protiv ovog rješenja podnio je žalbu branitelj optuženika D.G., odvjetnik iz Z., s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da pobijano rješenje nije na zakonu osnovano. Iako je točna žalbena tvrdnja da je pritvor protiv optuženika određen rješenjem 5.3.2003. godine, a da je pobijano rješenje donijeto tri mjeseca iza toga, 5.6.2003. godine, iz podataka što se nalaze u spisu predmeta osnovano je sud prvog stupnja zaključio da su ispunjeni uvjeti iz čl. 305. st. 5. ZKP, pod kojima se može odrediti suđenje u odsutnosti.

Naime, iz spisa je vidljivo da je protiv žalitelja određen pritvor i naloženo izdavanje tjeralice još tijekom istrage. Državni je odvjetnik u optužnici predložio suđenje u odsutnosti, ali nakon što je žalitelj, po tjeralici, uhićen i ispitan 20.5.2001. godine, kada je obećao da će se odazivati pozivima suda i obavijestiti ga o svakoj promjeni adrese, sud je ukinuo pritvor.

Međutim, već se poziv za glavnu raspravu koja je zakazana za 5.3.2003. godine vratio sa naznakom da je odselio.

Kada je, nakon toga, sud dobio obavijest od PP Vukovar da je optuženik otputovao u Irsku, na nepoznatu adresu, osnovano je zaključio da nije dostižan državnim tijelima Republike Hrvatske, pogotovo kada se vodi računa i o tome da iz podataka, koji je dao prilikom ispitivanja, proizlazi da u Republici Hrvatskoj nije bio zaposlen, da je neoženjen i bez djece, dakle da ne postoji bilo koji razlog koji bi ga vezao za Republiku Hrvatsku.

Uz daljnju činjenicu da se u istom predmetu vodi postupak protiv još tri osobe, kao supočinitelja kaznenog djela otmice i da nema nikakvog smisla izdvojiti postupak protiv žalitelja iz razloga koji su navedeni u pobijanom rješenju, a da suoptuženici imaju pravo da u najkraćem vremenu budu izvedeni pred sud, te da je od vremena izvršenja djela prošlo tri i pol godine, osnovano je sud prvog stupnja zaključio da postoje osobito važni razlozi da se optuženiku sudi u odsutnosti.

Iz naprijed iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu branitelja optuženika kao neosnovanu, te je riješeno kao u izreci (čl. 398. st. 3. ZKP).

U Zagrebu, 24. lipnja 2003. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v.r.

Marijan Svedrović, v.r.