Legislator Case Law & Legislation
Gž-1176/2023-9 AI generated

Court dismisses appeal against consumer credit contract clauses deemed unfair due to lack of transparency on variable interest rates.

Case Number Gž-1176/2023-9
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Court of Appeal in Rijeka dismissed the bank's appeal, upholding the lower court's ruling that specific clauses in a consumer credit agreement were void. The plaintiff successfully argued that variable interest rate terms were unfair because the consumer could not influence the parameters, which were solely at the bank's discretion. Consequently, the court confirmed the invalidity of these clauses and ordered the bank to refund the overpaid amounts plus interest.

Legislator headnote

AI generated

čl. 368. st. 1. ZPP; čl. 10. ZOP; čl. 1115. ZOO; čl. 502.c ZPP; čl. 11. ZOP: A contractual clause establishing a variable interest rate is deemed unfair if the consumer cannot influence the parameters of the change, as the variation depends solely on the bank's discretion without transparent criteria.

Keywords

AI generated
unfair contract terms variable interest rate consumer protection void contract clauses good faith principle consumer credit agreement transparency requirement

Cited Legislation

AI generated

Cited Case Law

AI generated
Revd-1294/2021 od 12. listopada 2021.
Prema stajalištu VSRH (Revd-1294/2021 od 12. listopada 2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, a time što je u ovome slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene, podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text



Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž -1176/2023-9

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Gačanin, predsjednika vijeća, Ksenije Dimec, suca izvjestitelja i člana vijeća i Ive Smokvina Dadasović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Bogdanu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d. Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217 (pravni prednik Sberbank d.d. Zagreb), zastupanog po punomoćniku Mihovilu Graniću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Žurić & Partneri iz Zagreba, radi ništetnosti, naknade štete, stjecanja bez osnove i isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Osijeku, posl. br. P-413/2023-7 od 9. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 9. srpnja 2025.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, posl. br. P-413/2023-7 od 9. studenog 2023., u točkama I. do III. izreke.

Obrazloženje

1. Citiranom presudom utvrđeno je da su ništetne odredbe Ugovora o kreditubroj [broj kredita], sklopljenog dana 14.09.2006. i to čl. 4. st. 1. i 3., čl. 7. st. 2. i čl. 9. st. 5., te je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 4.645,30 eur / 35.000,00 kn i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 3.950,16 eur (točke I., II. i III. izreke), dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška (točka IV. izreke).

2. Protiv citirane presude (osim točke IV. izreke) žalbu je podnio tuženik iz svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („NN“ 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje ZPP), predlažući da se presuda ukine.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrde ništetnima odredbe Ugovora o kreditu broj [broj kredita], sklopljenog dana 14.09.2006. između tužitelja ĆE i Volksbank d.d. Zagreb, pravnog prednika Sberbank d.d. Zagreb, i to: čl. 4. st. 1. koja glasi: "... po kamatnoj stopi sukladno Odluci o kamatama i naknadama Kreditora..." , čl. 4. st. 3. koja glasi: "... po kamatnoj stopi koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.", čl. 7. st. 2. koja glasi: "U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4.1. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete." i čl. 9. st. 5. koja glasi: "Ugovorne strane su suglasne da Kreditor može za vrijeme trajanja ovog Ugovora uslijed promjena pravnih propisa, promjene tržišnih uvjeta, promjene boniteta Korisnika kredita i/ili bilo kojeg sudužnika i/ili bilo kojeg jamca-platca, uslijed nepoštivanja odredaba ovog Ugovora od strane Korisnika kredita i/ili bilo kojeg sudužnika i/ili bilo kojeg založnog dužnika i/ili bilo kojeg jamca-platca, te drugih uvjeta po ocjeni Kreditora, promijeniti visinu kamatnih stopa i metodu obračuna kamata, kao i visinu naknada za obavljene usluge, a o čemu će Kreditor obavijestiti Korisnika kredita.", te restitucijski zahtjev na iznos od 35.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama.

6.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da je predmetnim Ugovorom o kreditu pravni prednik tuženika pozajmio tužitelju iznos od 341.050,00 kn sa rokom otplate od 22 godine, te da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa (inicijalno 6,49% godišnje) i da se izmjena kamatne stope, bez posebnog zaključivanja aneksa predmetnom Ugovoru, smatra sastavnim dijelom navedenog Ugovora.

6.2. Cijeneći sadržaj predmetnog Ugovora i ostale priložene dokumentacije prvostupanjski sud zaključuje da se prije sklapanja Ugovora nije pojedinačno pregovaralo, te da Ugovor ne sadrži razumljiv način određivanja parametara za primjenu promjenjive kamatne stope, slijedom čega, pozivom na čl. 269. st. 2. i čl. 270. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11, 78/15. i 29/18., 126/21., dalje: ZOO), zauzima stav da je Ugovor u spornom dijelu ništetan, slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev za utvrđenje da je od strane tuženika nepošteno i ništetno primijenjena odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi prilikom otplate predmetnog kredita. Pri tome prvostupanjski sud cijeni utvrđenja iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. zauzevši stav o obvezujućem učinku te presude na utvrđenje ništetnosti sporne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi primjenom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14., 110/15., 14/19., dalje: ZZP/14) i čl. 138.a Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13., dalje:ZZP/07).

6.3. U odnosu na restitucijski zahtjev prvostupanjski sud utvrđuje da je iznos od 35.000,00 kn, koji tužitelj potražuje od tuženika, iznos koji predstavlja razliku između iznosa redovnih kamata obračunatih po osnovnom Ugovoru o kreditu (početno utvrđene kamatne stope) i iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim Odlukama banke o promjenama kamatnih stopa u razdoblju od siječnja 2009. do zaključno do srpnja 2016., a koji iznos je utvrđen provedenim financijsko - knjigovodstvenim vještačenjem. Stoga je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev.

7.Odlučne činjenice pravilno su utvrđene i na iste je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je udovoljeno tužbenom zahtjevu, te nije počinjena niti jedna bitna povreda iz članka 354. stavka 2. u vezi s člankom 365. stavkom 2. ZPP-a, pa tako niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i može se ispitati. Stoga su neosnovani svi žalbeni navodi tuženika.

8.1. U pravu je tuženik da se u konkretnom slučaju ne mogu direktno primijeniti utvrđenja iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, u skladu s čl. 502.c ZPP-a, budući da se obvezujući učinak te presude odnosi samo na ugovore o kreditu u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, dok se u konkretnom slučaju radi o ugovoru o kreditu u kunama. Međutim, iako je „nespretno“ obrazložio direktnu primjenu, prvostupanjski sud je zapravo proveo test poštenosti prema metodologiji iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, te je, suprotno žalbenim navodima, pravilno utvrdio da su odredbe Ugovora o kreditu koje reguliraju (promjenjivu) kamatnu stopu nepoštene i to stoga što tužitelj, kao potrošač, nije informiran o sadržaju odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a posebno o parametrima o kojima ovisi promjena kamatne stope u budućem razdoblju trajanja kredita, a promjena kamatne stope ovisi isključivo o odluci tuženika i na taj sadržaj tužitelj nije mogao utjecati. Time je tužitelju nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

8.2. Pravilno navodi tuženik u žalbi da ugovaranje odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nije samo po sebi nepošteno, ali u konkretnom slučaju se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi jer je riječ o nedorečenoj i nerazumljivoj formulaciji o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog Ugovora uz nepostojanje egzaktnih parametara prema kojima se kamatna stopa mijenja jer promjena kamatne stope ovisi o dispoziciji jedne ugovorne strane-banke, a druga ugovorna strana tj. potrošač na to nema nikakvog utjecaja.

8.3. Nisu osnovani navodi žalbe tuženika kojima osporava visinu dosuđene razlike ističući kako između stranaka nije ugovorena fiksna kamatna stopa, te da je izračun razlike pogrešno sačinjen prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi za cijelo razdoblje koja da je na taj način pretvorena u fiksnu. Naime, kako je izostao zakoniti mehanizam promjenjive kamatne stope od početno ugovorene, na ugovorni odnos između tužitelja i tuženika primjenjuje se početno ugovorena kamatna stopa.

8.4. Neosnovano tuženik žalbom osporava stav prvostupanjskog suda o tijeku zateznih kamata ističući da nije nesavjesni stjecatelj. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužitelju primjenom članka 1115. ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, odnosno od dana kada je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema stajalištu VSRH (Revd-1294/2021 od 12. listopada 2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, a time što je u ovome slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene, podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije.

8.5. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika koji se odnose na odluku o parničnom trošku jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu članka 155. stavka 1. ZPP-a odlučujući o parničnom trošku tužitelja.

9. Stoga je odlučeno kao u izreci, sukladno odredbi čl. 368. stavka 1. ZPP-a.

10. Prvostupanjska presuda, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena u točki IV. izreke.

U Rijeci, 9. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća

Larisa Gačanin