I Kr-300/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 300/1993-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Gudelj Milana, kao predsjednika vijeća, te Zmajević mr. Branka i Mikor Milivoja, kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin-Almer Rajke, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. S.V., zbog krivičnog djela iz čl. 131. st. 1. i dr. KZRH (sada čl. 126. st. 1. i dr. KZRH), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne, dostavljenom s prijedlogom Općinskog suda u Zagrebu od 8. studenog 1993. broj Kv-825/93 (Ko-1618/89), u sjednici održanoj 1. veljače 1994.,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne os. S.V., preinačuje se u odluci o kazni presuda Okružnog suda u Zagrebu od 23. ožujka 1993., broj Kž-459/93, kojom je preinačena u odluci o kazni presuda Općinskog suda u Zagrebu od 14. rujna 1992., broj Ko-1618/89, tako da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca na koju je po čl. 131. st. 1. t. 1. KZRH (sada čl. 126. st. 1. t. 1. KZRH) bio osuđen S.V. zbog kriv. djela iz čl. 131. st. 1. t. 1. u v. čl. 130. st. 1. KZRH (sada čl. 126. st. 1. t. 1. u v. čl. 125. st. 1. KZRH),

IZVANREDNO UBLAŽAVA

na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

O b r a z l o ž e n j e

U izreci ovog rješenja citiranom pravomoćnom presudom osuđen je S.V. zbog kriv. djela iz čl. 126. st. 1. t. 1. i dr. KZRH na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca.

Prema podacima u spisu, osuđenik nije nastupio na izdržavanje te kazne.

Po svom branitelju M. mr. M., odvj. iz Z., osuđenik je podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne u kojem je istaknuo nepovoljno zdravstveno stanje svoje starije kćeri, koja se liječi od posljedica preboljelog meningoencefalitisa, te loše zdravstveno stanje svoje supruge, radi čega mora brinuti za obje svoje kćeri. Naveo je i loše socijalne prilike svoje obitelji glede problema sa stanom u koji su bespravno useljeni, radi čega se provode postupci, ističući da je krivično djelo protupravnog zauzimanja nekretnina u društvenom vlasništvu učinio u krajnjoj nuždi. Osim toga, naveo je da je i on sam lošeg zdravstvenog stanja, a i materijalne prilike obitelji su nepovoljne, jer supruga ima nizak osobni dohodak. Općinski državni odvjetnik u Zagrebu predložio je da se zahtjev osuđenika odbije, a negativni su prijedlozi Općinskog suda u Zagrebu, te mišljenje Državnog odvjetništva Republike Hrvatske. Zahtjev je osnovan.

Naime, prema odredbi čl. 399. ZKP ublažavanje pravomoćno izrečene kazne dopušteno je kad se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kad se izricala presuda, ili sud za njih nije znao iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže osude.

O zdravstvenom stanju svoje supruge osuđenik je iskazivao tijekom postupka (list 56/II spisa), kao i o svojem zdravstvenom stanju, pa kako nije priložio najnoviju medicinsku dokumentaciju o zdravlju svoje supruge, već onu iz 1982. godine, nema mjesta po toj osnovi primjeni ovog izvanrednog pravnog lijeka, a niti priroda njegova oboljenja, odnosno povreda ne opravdava postupanje u smislu gore citiranog zakonskog propisa.

Osim toga, u tijeku postupka optuženiku je izričito kao olakotno cijenjeno da je otac dvoje mldb. djece, te da je ovo djelo učinio radi pribavljanja sredstava za životne potrebe svoje obitelji, pa okolnosti pozivanja na nepovoljne materijalne i socijalne prilike svoje obitelji (što može biti predmetom razmatranja eventualne molbe za pomilovanje) također ne može biti osnovom primjene izvanrednog ublažavanja kazne prema propisu čl. 399. ZKP, a niti to mogu biti postupci koji se provode glede stana u kojemu obitelj živi.

Međutim, prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji vidljivo je da kćer osuđenika i dalje trpi posljedice svoje bolesti (o kojoj je osuđenik iskazivao u postupku), te da je i dalje pod liječničkim tretmanom. Ova okolnost u takvom intenzitetu nije postojala u vrijeme suđenja, a ista je takve prirode, da je postojala, da bi očigledno dovela do izricanja blaže osude.

Cijeneći prema tome značaj te okolnosti, te značaj utvrđenih ostalih olakotnih i otegotnih okolnosti (osobito raniju osuđivanost osuđenika zbog istovrsnih krivičnih djela), kao i težinu i brojnost radnji izvršenja ovog krivičnog djela, valjalo je zahtjev osuđenika uvažiti i kaznu mu primjereno sniziti na kaznu zatvora od jedne godine.

Stoga je odlučeno kao u izreci, na temelji čl. 401. st. 6. ZKP.

U Zagrebu, 1. veljače 1994.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Tomerlin-Almer Rajka v.r.

Gudelj Milan v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)