Legislator Case Law & Legislation
Gž-218/2014-2 AI generated

Gž-218/2014-2 · Županijski sud u Slavonskom Brodu

Case Number Gž-218/2014-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u ime Republike Hrvatske, po sucu IRENI DIKANOVIĆ TERZIĆ kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Tereziji Rečić odvjetnici u Slavonskom Brodu, protiv tuženika "VELABO" d.o.o. Slavonski Brod, Andrije Kačića Miošića 10, OIB: 01158914244, zastupan po punomoćnici Stanki Hnatko odvjetnici u Slavonskom Brodu, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude bez održavanja rasprave Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 26. studenog 2013. godine, broj P-1225/13-4., dana 14. veljače 2014. godine,

Legislator headnote

AI generated

Gž-218/2014-2 · Županijski sud u Slavonskom Brodu: Protiv presude bez održavanja rasprave tuženik je pravovremeno podnio žalbu zbog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 148/11 - pročišćeni tekst i 25/13 – dalje: ZPP). Predlaže da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sud na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text



REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

SLAVONSKI BROD

Gž-218/14-2.

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u ime Republike Hrvatske, po sucu IRENI DIKANOVIĆ TERZIĆ kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Tereziji Rečić odvjetnici u Slavonskom Brodu, protiv tuženika "VELABO" d.o.o. Slavonski Brod, Andrije Kačića Miošića 10, OIB: 01158914244, zastupan po punomoćnici Stanki Hnatko odvjetnici u Slavonskom Brodu, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude bez održavanja rasprave Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 26. studenog 2013. godine, broj P-1225/13-4., dana 14. veljače 2014. godine,

p r e s u d i o j e

I. O d b i j a se žalba tuženika "VELABO" d.o.o. Slavonski Brod kao neosnovana i p o t v r đ u j e presuda bez održavanja rasprave Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 26. studenog 2013. godine, broj P-1225/13-4.

II. O d b i j a se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

Presudom bez održavanja rasprave suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju, na ime plaće za rad u inozemstvu, terenskog dodatka i troškova puta za razdoblje od 11. travnja 2012. do 19. prosinca 2012. godine, isplati iznos od 4.464,00 EUR u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom pobliže naznačenoj u izreci presude i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 kn.

Protiv presude bez održavanja rasprave tuženik je pravovremeno podnio žalbu zbog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 148/11 - pročišćeni tekst i 25/13 – dalje: ZPP). Predlaže da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sud na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.

U odgovoru na žalbu tužitelj predlaže da se žalba tuženika odbije i potvrdi prvostupanjska presuda. Trošak sastava odgovora na žalbu ne traži.

Žalba nije osnovana.

Žalba je izjavljena i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, ali se ne obrazlaže u čemu se ta povreda konkretno sastoji.

Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj sud nije našao da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4., 8., 9. ,11., 13. i 14. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema čl. 365. st. 2. ZPP-a.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.464,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom, koji iznos je tuženik ostao dužan platiti tužitelju po osnovi neisplaćenih plaća, terenskog dodatka i troškova prijevoza za razdoblje od 11. travnja 2012. do 19. prosinca 2012. godine.

Uz tužbu tužitelj je priložio Ugovor o radu na određeno vrijeme, Ugovor o radu za privremeni rad u inozemstvu, Sporazum od 3. siječnja 2013. godine sklopljen između tužitelja kao radnika i tuženika kao poslodavca iz kojeg proizlazi da je tuženik ostao dužan isplatiti tužitelju utuženi iznos.

Tuženik je u odgovoru na tužbu priznao da je točno da je prema Sporazumu od 3. siječnja 2013. godine ostao dužan isplatiti tužitelju utuženi iznos, te je istaknuo da će mu utuženi iznos isplatiti u skladu sa Sporazumom od 3. siječnja 2013. godine.

Obzirom na navedeno prvostupanjski sud je opravdano ocijenio da su u konkretnim procesnim uvjetima ispunjene okolnosti za donošenje presude bez provođenja rasprave, temelju čl. 332. a. ZPP-a jer nisu osporene odlučne činjenice i osnovanost zahtjeva proizlazi iz dokumentacije tužitelja, pa je postignuta veća djelotvornost postupanja i smanjeni su troškovi postupka.

Suprotno navodima žalbe činjenica da li je tuženik naplatio svoje potraživanje od poslovnog partnera za radove koje su izvršili njegovi radnici među kojima je bio i tužitelj, te da li su ti radovi kvalitetno izvedeni, nije činjenica koja utječe na pravilnost odluke prvostupanjskog suda.

Naime, Sporazumom od 3. siječnja 2013. godine ugovoren je neizvjestan rok ispunjenja tuženikove obveze jer se ne zna kad će rok nastupiti, odnosno hoće li uopće nastupiti, obzirom da se ne zna da li će i kada tuženik naplatiti svoje potraživanje od svog poslovnog partnera, a što potvrđuju i navodi žalbe.

Stoga rok ispunjenja obveze isplate plaća, terenskog dodatka i troškova prijevoza treba tumačiti u skladu s načelom savjesnosti i poštenja iz čl. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 – dalje: ZOO), koja odredba se u ovom slučaju primjenjuju sukladno čl. 6. st. 4. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09 – dalje: ZR), na način da je tuženik svoju obvezu dužan ispuniti u razumnom roku, jer svako drugo tumačenje dovodi u pitanje mogućnost ispunjenja te obveze.

Obzirom da tužitelj potražuje isplatu plaća, troškova prijevoza i terenskog dodatka za razdoblje od travnja do prosinca 2012. godine, da je Sporazum sklopljen 3. siječnja 2013. godine, razuman rok za ispunjenje spornih obveza je protekao i stoga su utužene obveze dospjele.

Budući je potraživanje tužitelja dospjelo, tuženik mu ga ne može uskratiti zbog nemogućnosti naplate svog potraživanja prema poslovnom partneru, pri čemu razlozi nemogućnosti naplate potraživanja nisu bitni.

Stoga je neosnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, na koji se ukazuje navodima žalbe .

Kako je tuženik dužan tužitelju platiti iznos od 4.464,00 EUR, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

Odluka o troškovima parničnog postupka pravilno je utemeljena na čl. 154. st. 1. ZPP-a, a njihova visina pravilno je određena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12).

Zbog navedenog žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena, sukladno čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova sastava žalbe jer sa njom nije uspio, sukladno čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

U Slavonskom Brodu, 14. veljače 2014. godine

SUDAC

Irena Dikanović Terzić v.r.