Legislator Case Law & Legislation
Revd-3915/2023-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal request, ruling legal question lacks importance and constitutional rights were not violated.

Case Number Revd-3915/2023-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia rejected the employer's request to allow a revision of the lower court's judgment regarding a termination of employment contract. The employer argued that the court improperly substituted its own assessment of employee performance against statutory criteria and that the employee's absence prevented a fair trial. The court declined to intervene because the lower courts correctly applied the law, the employer's proposed legal question was not necessary for uniform legal application, and the employee failed to prove that his absence or the procedural steps violated his constitutional right to a fair trial.

Legislator headnote

AI generated

čl. 385.a st. 1. i 2. ZPP; čl. 389.a st. 4. ZPP; čl. 389.b st. 1. ZPP; čl. 29. st. 1. Ustava: A revision request is denied when the proposed legal question does not ensure uniform application of law and the applicant fails to substantiate a violation of constitutional rights to a fair trial.

Keywords

AI generated
revision appeal termination of employment fair trial rights legal question importance labor law procedure

Cited Legislation

AI generated
čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku
čl. 389.a st. 4. Zakona o parničnom postupku
čl. 389.b st. 1. Zakona o parničnom postupku
čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske
čl. 115. st. 2. Zakona o radu
Upravo ove okolnosti su temeljni kriteriji o kojima je poslodavac obvezan voditi računa prilikom donošenja odluke o poslovno uvjetovanom otkazu (čl. 115. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 - dalje ZR).

Cited Case Law

AI generated
Revr 1197/2011 od 9. studenog 2011.
Stoga, a kako se odluke nižestupanjskih sudova temelje na pravnom shvaćanju koje je podudarno sa prethodno citiranim pravnih shvaćanjem revizijskog suda pozivanje tuženika na odluke revizijskog suda Revr 1197/2011 od 9. studenog 2011. i Revr 675/2018 od 29.
Revr 675/2018 od 29. listopada 2019.
i Revr 675/2018 od 29. listopada 2019.“
Revr 426/2018-2 od 17. prosinca 2019.
Činjenica da je sudska praksa omogućila poslodavcima da uz zakonske kriterije u obzir uzmu i kriterij uspješnosti na poslu istovremeno ne znači da poslodavac taj kriterij može koristiti u mjeri kojom isključuje primjenu zakonskih kriterija (tako u Revr 426/2018-2 od 17. prosinca 2019.)

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 3915/2023-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. V., OIB … iz Š., koju zastupa punomoćnik B. Z., odvjetnik u Š., protiv tuženika Hrvatska gospodarska komora, OIB … , Z., koga zastupa punomoćnik J. P., odvjetnik u Z., radi poništenja odluke o redovitom otkazu ugovora o radu, odlučujući o prijedlogu tužene za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-1184/2021-6 od 13. listopada 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-311/2020 od 26. listopada 2022. na sjednici održanoj 4. siječnja 2024.

r i j e š i o j e:

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.

II. U odnosu na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske, prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-1184/2021-6 od 13. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-311/2020 od 26. listopada 2022., postavljajući slijedeća pravna pitanja:

„1. Da li je sud ovlašten u parničnom postupku prilikom kontrole zakonitosti primjene kriterija iz čl. 115. st. 2. Zakona o radu uz primjenu dodatnog kriterija uspješnosti preispitivati samu ocjenu uspješnosti radnika i na taj način umjesto poslodavca odlučiti koji je radnik uspješniji u izvršavanju radnih zadataka?“ navodeći da je postavljeno pravno pitanje važno za razvoj prava kroz sudsku praksu a da o tom pravnom pitanju nema prakse revizijskog suda pozivajući se na razloge propisane čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), kao i da pobijana odluka odstupa od pravnih shvaćanja revizijskog suda iz odluka Revr 1197/2011 od 9. studenog 2011. i Revr 675/2018 od 29. listopada 2019.“

2. U odnosu na razloge propisane čl. 385.a st. 2. ZPP poziva se na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske "Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav) i to ustavno pravo na pravično suđenje (čl. 29. st. 1. Ustava) obrazlažući da je tijekom postupka sud u više navrata počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP na koji način mu je onemogućeno sudjelovanje u postupku.

3. Odgovorom na prijedlog tužiteljica osporava navode iz prijedlog i predlaže da se odbaci.

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), ovaj revizijski sud je zaključio da postavljeno pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

5. Ovo iz razloga što prilikom postavljanja pravnog pitanja tuženik iznosi vlastitu interpretaciju činjenica utvrđenih tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima koja odstupa od činjeničnih utvrđenja na kojima se temelji odluka nižestupanjskih sudova.

5.1. Naime sud prvog stupnja je u obrazloženju svoje odluke (toč. 30.) naveo da tuženik nije dokazao razloge zbog kojih nije otkazao ugovor o radu drugim radnicima koji su mlađi od tužiteljice i imaju manje godina radnog staža.

5.2. Upravo ove okolnosti su temeljni kriteriji o kojima je poslodavac obvezan voditi računa prilikom donošenja odluke o poslovno uvjetovanom otkazu (čl. 115. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 - dalje ZR).

5.3. Osim ovih, zakonom propisanih kriterija, poslodavac može uvesti dodatne kriterije poput uspješnosti u izvršavanju radnih zadataka, međutim sudska praksa je zauzela stav da se primjenjuju u slučaju podjednakih zakonskih kriterija. Činjenica da je sudska praksa omogućila poslodavcima da uz zakonske kriterije u obzir uzmu i kriterij uspješnosti na poslu istovremeno ne znači da poslodavac taj kriterij može koristiti u mjeri kojom isključuje primjenu zakonskih kriterija (tako u Revr 426/2018-2 od 17. prosinca 2019.)

6. Stoga, a kako se odluke nižestupanjskih sudova temelje na pravnom shvaćanju koje je podudarno sa prethodno citiranim pravnih shvaćanjem revizijskog suda pozivanje tuženika na odluke revizijskog suda Revr 1197/2011 od 9. studenog 2011. i Revr 675/2018 od 29. listopada 2019. ne koincidira u odnosu na konkretan slučaj.

7. Slijedom navedeno je temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao pod I. izreke.

8. Nadalje, neosnovani su i navodi iz prijedloga koji se odnose na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom.

8.1. Naime, tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu postupanjem prvostupanjskog suda prilikom održavanja rasprave u njegovoj odsutnosti (jer nije stigao naći zamjenu zbog izolacije), dostave podneska protivne strane u razdoblju koje je bilo kraće od 8 dana prije održavanja ročišta bilo onemogućeno raspravljanje niti obrazlaže koje mu je to navode bilo onemogućeno na taj način iznijeti i na koji je to način moglo biti od utjecaja na zakonitost prvostupanjske presude.

9. Kako tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu pobijanom odlukom povrijeđena temeljna prava zajamčenih Ustavom i to ustavno pravo na pravično suđenje (čl. 29. Ustava), temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno je kao pod II. izreke.

Zagreb, 4. siječnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.