P Ob-74/2021-29 · Općinski sud u Zadru

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

Poslovni broj P Ob-74/2021-29

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Zadru, po sucu tog suda Katarini Dragičević, kao sucu pojedincu, u građanskopravnoj tužiteljice RZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupana po punomoćniku Ivanu Skoblaru, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika ĐZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Alemki Šodan, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate po osnovi bračne stečevine, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 21. svibnja 2025. godine u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice i punomoćnice tuženika, te objave dana 22. srpnja 2025.

p r e s u d i o j e

I.- Nalaže se tuženiku ĐZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici RZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčani iznos od 3.630,11 eur, sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u nastavku ZOO-a) koje na taj iznos teku od dana 3. travnja 2021. godine (dan podnošenja tužbe) pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II.-Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu iznad dosuđenog (3.630,11 eur) do zatraženog iznosa (31.000,00 eur).

III.-Nalaže se tužiteljici RZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da naknadi tuženiku ĐZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.488,85 eur, zajedno s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude-22. srpnja 2025. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

IV.-Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu iznad dosuđenog do zatraženog iznosa.

V.-Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška.

r i j e š i o j e

I.- Utvrđuje se da je povučen tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem se traži da se utvrdi da 6348/51161 dijela nekretnine zk. tijela jedinog čest. zem. [katastarska čestica] dvorište površine 625 m2 i stambena zgrada površine 164 m2, neodvojivo povezano s vlasništvom etaže 5. pete opisane kao: „Etažna jedinica 5-stan 3A“-predstavlja stan na drugom katu označen oznakom 3A, koji se sastoji od: kuhinje, blagovaonice, dnevnog boravka, predsoblja, dvije sobe, kupaonice i balkona, ukupne korisne površine 60,35 m2, te parkirnog mjesta oznake P3A korisne površine 3,13 m2, kao pripadka stana 3A, ukupna korisna površina stana i pripadka stana je 63,48 m2, u elaboratu je ta etažna jedinica zajedno sa svojim pripatcima označena svjetlo smeđom bojom upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Zaton predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika svakog za 1/2 dijela.

II.- Odbija se kao neosnovan prijedlog tužiteljice RZ (predlagateljica osiguranja) protiv tuženika ĐZ (protivnik osiguranja) za određivanjem privremene mjere koja glasi:

"1.Radi osiguranja novčane tražbine tužiteljice određuje se privremena mjera zabranom tuženiku (protivniku osiguranja) da otuđi i optereti četverosoban stan na drugom katu ukupne površine 92,43 m2 koji se sastoji od četiri sobe, kuhinje s nusprostorijama sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade s drvarnicom koji se nalazi u stambenoj zgradi na adresi u [adresa], sagrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], [broj poduloška] k.o. Zadar

2.Zabilježbu će provesti zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Zadru.

3.Zabrana se smatra provedenom dostavom rješenja zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru i protivniku osiguranja.

4.Ova privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka."

Obrazloženje

1. U tužbi tužiteljice RZ podnijetoj protiv tuženika ĐZ ovom sudu dana 2. travnja 2021. godine se navodi da su tužiteljica i tuženik u braku od 2000. godine, a u vezi su od 1991. godine. Međutim, bračna zajednica je faktički prestala budući da se stranke više ne žive zajedno, a tuženik je najavio da će ustati tužbom radi razvoda braka čemu se tužiteljica ne protivi. Stranke su se 1999. godine uselile u nekretninu i to u četverosoban stan na drugom katu ukupne površine 92,43 m2 koji se sastoji od četiri sobe, kuhinje s nusprostorijama sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade s drvarnicom koji se nalazi u stambenoj zgradi na adresi u [adresa], sagrađenoj na kat.

čest. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina]. Predmetni stan je stekla majka tuženika temeljem ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo te je ista navedeni stan darovala tuženiku temeljem ugovora o darovanju od 29. studenog 2017. godine. Tijekom 2017. i 2018. godine stranke su navedeni stan prenamijenili na način da su od istog napravili dvije zasebne samostalne uporabne cjeline, a koje cjeline u naravi predstavljaju apartmane. Preciznije, stranke su na taj način dobile dva stana, od kojih jedan ima površinu od 51,44 m2, a drugi ima površinu od 44 m2.

Dakle, upis ni opis predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama ne odgovara stvarnom stanju, međutim stranke nisu pokrenule odgovarajući postupak etažiranja na koji način bi u zemljišnim knjigama precizno upisali i opisali ove dvije nekretnine nastale temeljem prenamjene stana kojeg je tuženiku darovala majka. Za prenamjenu ove nekretnine u dva apartmana stranke su uložile znatna novčana sredstva koja tužiteljica ne može precizirati u ovoj tužbi pa stoga predlaže na okolnost visine ulaganja u predmetnu nekretninu provesti građevinsko vještačenje.

Nadalje, za vrijeme trajanja braka stranke su stekle nekretninu i to 6348/51161 dijela nekretnine zk. tijela jedinog čest. zem. [katastarska čestica] dvorište površine 625 m2 i stambena zgrada površine 164 m2, neodvojivo povezano s vlasništvom etaže 5. pete opisane kao: „Etažna jedinica 5- stan 3A“-predstavlja stan na drugom katu označen oznakom 3A, koji se sastoji od: kuhinje, blagovaonice, dnevnog boravka, predsoblja, dvije sobe, kupaonice i balkona, ukupne korisne površine 60,35 m2, te parkirnog mjesta oznake P3A korisne površine 3,13 m2, kao pripadka stana 3A; ukupna korisna površina stana i pripadka stana je 63,48 m2, u elaboratu je ta etažna jedinica zajedno sa svojim pripatcima označena svjetlo smeđom bojom upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]- [adresa], temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnina koji je zaključila tužiteljica kao kupac dana 21. ožujka 2018. godine te je ista upisana kao vlasnica predmetne nekretnine za cijelo.

Budući su stranke predmetnu imovinu stekle za vrijeme trajanja bračne zajednice, pa ista sukladno odredbama Obiteljskog zakona predstavlja bračnu stečevinu, te da su stranke ulagale zajednička sredstva u nekretninu koja je upisana kao vlasništvo tuženika, a u naravi predstavlja dva stana, to se predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva, dakle da se utvrdi da stan površine 63,48 m2 koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]- [adresa] predstavlja bračnu stečevinu stranaka, svakog za 1/2 dijela, te da se naloži tuženiku da tužiteljici isplati novčani iznos koji će se precizirati nakon provedenog građevinskog vještačenja i to na ime ulaganja u stan u [adresa] koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na kat.

čet. 9437 k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa]. Nadalje se navodi da tužiteljica ima saznanja da tuženik namjerava prodati nekretninu opisanu u zemljišnim knjigama kao četverosoban stan na drugom katu ukupne površine 92,43 m2 koji se sastoji od četiri sobe, kuhinje s nusprostorijama sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade s drvarnicom koji se nalazi u stambenoj zgradi na adresi u [adresa], sagrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina].

Naime, tuženik je putem agencije za promet nekretnina oglasio na prodaju predmetnu nekretninu, a na što je tužiteljica slučajno naišla na portalu Index oglasi jer je slutila da tuženik takvo što namjerava napraviti. Indikativno je da je oglas objavljen u siječnju 2021. godine, a stranke su upravo u to doba prestale zajedno živjeti. Navodi iz oglasa potvrđuju navode iz činjeničnog supstrata tužbe jer se navodi da je stan 2018. godine potpuno renoviran i prenamijenjen u dvije potpuno opremljene i namještene apartmanske jedinice, a isti se prodaje za cijenu od 277.290,00 eur, odnosno 2.099.184,00 kuna.

U slučaju da tuženik otuđi na ovaj način nekretninu tužiteljici bi povrat zajedničkih ulaganja postao nemoguć, a na ovakav način tuženik želi osujetiti tužiteljicu u njezinom zahtjevu za naknadom ulaganja u predmetnu nekretninu budući da je isti svjestan činjenice da zajednička ulaganja čine bračnu stečevinu. Još jednom se ističe da se radi zaista o velikim ulaganjima, odnosno stranke su uložile znatna novčana sredstva da bi se izgradila dva apartmana koja sada tuženik nudi na prodaju, a u slučaju prodaje ne bi se mogla utvrditi niti vrijednost ulaganja, a niti bi tuženik imao imovine iz koje bi tužiteljici nadoknadio što je ista tijekom braka uložila.

Čini se kako vjerojatnost tražbine tužiteljice nesumnjivo, u najmanju ruku proizlazi iz dokaza navedenih i priloženih uz tužbu. Bez donošenja privremene mjere tuženik bi znatno otežao ostvarenje tražbine tužiteljice, a isto tako iz svega što je naprijed navedeno, pogotovo iz razloga što je tuženik oglasio predmetnu nekretninu na prodaju, postoji opasnost od nastanka nenadoknadive to jest teško nadoknadive štete. Slijedom navedenog predlaže se određivanje privremene mjere zabranom tuženiku da otuđi i optereti predmetni stan u [adresa] površine 92,43 m2.

2. U odgovoru na tužbu tuženika sadržanom u podnesku od 20. svibnja 2021. godine (l.s. 31-33) osporava se tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti. Među strankama nije sporno da je nekretninu-odgovarajući suvlasnički dio nekretnine upisan u Knjige položenih ugovora Općinskog suda u Zadru, u zk. ul. br. [broj ZK uloška]/ [broj poduloška], opisane kao zgrada u [adresa], sagrađena na čest. 9437, s kojim suvlasničkim dijelom je trajno i neodvojivo povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine - četverosoban stan na drugom katu, ukupne površine 92,43 m2, koji se sastoji od četiri sobe, kuhinje s nusprostorijama sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade s drvarnicom, tuženik stekao darovanjem od svoje majke ŽZ i to na temelju Ugovora o darovanju od 29. studenog 2017. godine te pripadajućeg Aneksa.

Tužiteljica navodi kako je predmetna nekretnina prenamijenjena ulaganjima stranaka te postavlja potpuno neodređen tužbeni zahtjev radi povrata ulaganja, a koji je u cijelosti nepodoban za raspravljanje i odlučivanje. Sasvim je nejasno o kakvim se navodnim ulaganjima radi te koji bi bili troškovi takvih navodnih ulaganja, a posebice tužiteljica ne navodi (još manje dokazuje) kojim su sredstvima navedena navodna ulaganja učinjena te kakvu imovinu ista predstavljaju (vlastitu imovinu neke od stranaka ili bračnu stečevinu). Analizom navoda koji se odnose na ulaganja vrlo se jasno zaključuje kako je riječ o vrlo paušalno i nejasno sročenim činjenicama te još nejasnijem tužbenom zahtjevu u tom dijelu.

Tuženik u cijelosti osporava tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica potražuje isplatu-povrat ulaganja s neodređene osnove. U svezi tužbenog zahtjeva u dijelu u kojem se traži da se utvrdi da su stranke suvlasnici svaki za 1/2 dijela stana površine 63,48 m2, koji se nalazi u k. o. [katastarska općina]- [adresa], tuženik tužbeni zahtjev u tom dijelu u cijelosti priznaje. Nadalje, u svezi prijedloga tužiteljice za određivanjem privremene mjere, isti se osporava. Naime, tužiteljica nije učinila vjerojatnom nijednu od pretpostavki za određivanje privremene mjere radi osiguranja novčanih obveza u skladu s odredbama čl. 344. st.

1. Ovršnog zakona ("Narodne Novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16; dalje u tekstu: OZ), točnije nije učinila vjerojatnom postojanje svoje novčane tražbine prema tuženiku, kao ni opasnosti iz odredbe čl. 346. st.

1. OZ-a. Naime, iz tužbe i priloženih dokaza ni na koji način ne proizlazi vjerojatnost tražbine tužiteljice za isplatu-povrat ulaganja jer su takvi navodi u cijelosti paušalni te ni iz čega ne proizlazi da bi se radilo o učinjenim ulaganjima iz imovine koja predstavlja bračnu stečevinu. Također, tužiteljica ničim ne dokazuje opasnost da će bez predložene mjere tuženik spriječiti ili znatno otežati ostvarenje tražbine. Ističe se kako je riječ o tužbenom zahtjevu kojim se traži isplata i to u neodređenom iznosu, a ne utvrđenje suvlasništva na nekretnini. Tužiteljica nije utvrdila ni koji iznos navodno potražuje, a uz to nije ni pokušala učiniti vjerojatnim kako tuženik nema nikakve imovine iz koje bi se ista mogla naplatiti u slučaju uspjeha u sporu. Iz svega navedenoga vrlo je jasno kako je riječ o izrazito paušalno postavljenom prijedlogu pa je iz svih tih razloga prijedlog potrebno odbiti kao neosnovan.

3. Na pripremnom ročištu od 2. srpnja 2024. godine (l.s. 49-50) od strane zamjenice punomoćnika tužiteljice se navodi se da se povlači toč. 1. tužbenog zahtjeva (koji se odnosi na stan u k. o. [katastarska općina]- [adresa]) i to iz razloga što su u međuvremenu od pokretanja ovog postupka stranke suglasno prodale predmetni stan u k. o. [katastarska općina]- [adresa] radi zatvaranja kredita kojim je taj stan bio opterećen založnim pravom, a budući je punomoćnica tuženika na pripremnom ročištu od 30. rujna 2024. godine (l.s. 53) dala suglasnost na povlačenje tužbe vezano za stan u k. o. [katastarska općina]- [adresa], to je imajući u vidu čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, u nastavku ZPP-a) odlučeno kao u toč. I. izreke rješenja.

4. Na pripremnom ročištu od 30. rujna 2024. godine (l.s. 52) od strane zamjenice punomoćnika tužiteljice se uređuje tužbeni zahtjev kojim se traži isplata na ime ulaganja u tuženikov stan u [adresa] i to na način da se potražuje novčani iznos od 31.000,00 eur, uz napomenu da tužiteljica pridržava prava urediti tužbeni zahtjev nakon provedenog građevinskog vještačenja, međutim na ročištu za glavnu raspravu od 5. svibnja 2025. godine (l.s. 99) od strane zamjenice punomoćnika tužiteljice je navedeno da se povlači prijedlog za provođenjem građevinskog vještačenja.

5. U podnesku punomoćnice tuženika od 13. siječnja 2025. godine (l.s. 55-57) se navodi da su stranke u stanu koji se nalazi u [adresa] živjele neprekidno cca 10 godina, sve do dana kupoprodaje nekretnine u [adresa]. Nekretnine-stana u [adresa] kupljenom za vrijeme trajanja braka zajedničkim sredstvima stranaka, bila je vlasnica samo tužiteljica, i u odnosu na taj stan je tužiteljica povukla tužbeni zahtjev jer je isti prodan novom kupcu. Stan u [adresa] je kupljen zajedničkim sredstvima iz stambenog kredita kojeg je također kod Istarske kreditne banke Umag d.d. podigao i otplaćivao tuženik, tužiteljica je iz navedenog stana u [adresa] iselila po prestanku bračne zajednice stranaka, a koja je bračna zajednica prestala krajem 2019. godine te je tužiteljica samovlasno, bez dopuštenja tuženika uselila u tuženikovu nekretninu u [adresa], u kojoj prebiva neovlašteno i danas.

Tužiteljica je dana 24. studenog 2021. godine prodala stan u [adresa] koji je bio zajednička imovina stranaka, te joj je na ime te kupoprodaje isplaćena kupoprodajna cijena u iznosu od 14.757,12 eur-a i to 10.000,00 eur-a je od prodavatelja primila u gotovom novcu, a u korist tekućeg računa otvorenog kod Istarske kreditne banke Umag d.d. joj je isplaćen iznos od 4.757,12 eur-a, a ostatak je od kupca uplaćen izravno u korist partije stambenog kredita Istarskoj kreditnoj banci Umag d.d., kojim kreditom je i kupljen predmetni stan, pa je taj kredit tom isplatom i zatvoren.

Dakle, tužiteljici je po toj osnovi isplaćen u cijelosti iznos od 14.757,12 eur-a, a koji je iznos je predstavljao dio kupoprodajne cijene za prodaju nekretnine koja je stečena za vrijeme trajanja braka stranaka, dakle predstavljala je njihovu bračnu stečevinu. Tuženik je tijekom trajanja bračne zajednice odlučio prenamijeniti, za turističko iskorištavanje nekretninu u [adresa], što je i učinio sredstvima kredita. Iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu proizlazi kako je ista opterećena založnim pravom upisanim u korist Istarske kreditne banke Umag d.d. temeljem kredita dobivenog po sklopljenom Ugovoru o kreditu br. 7180001030 03.04.2018., radi osiguranja vraćanja tražbine za iznos od 62.000,00 eur-a u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja s redovnom kamatom po stopi od 4,00 %godišnje u prvih 36 mjeseci i 4,00 % + šestomjesečni NRS 1 za eur (šestomjesečni NRS 1 za eur na dan zaključenja ugovora iznosi: 0,85%), godišnje, promjenjiva za ostalo razdoblje otplate kredita, te sa zakonskom zateznom kamatom u visini od 7,09% godišnje, promjenjiva, računajući od dana dospijeća pa do namirenja, te pripadajućim naknadama i troškovima i svim ostalim sporednim tražbinama i uvjetima prema Ugovoru otplatom u dvije jednake rate od kojih svaka dospijeva 31. 07 i 31.

08. svake godine i to prva dospijeva 31. 07. 2018. godine, a posljednja 31. kolovoza 2037. godine, uz mjesečni obračun i plaćanje kamate odnosno i ranijim dospijećem u slučaju otkaza Ugovora sukladno ugovornim odredbama, te ostalim sporednim potraživanjima i uvjetima prema navedenom Ugovoru. Predmetni je kredit tuženik kod navedene banke ishodio u svrhu dovođenja predmetne nekretnine u stanje za korištenja u turističke svrhe te su sredstva isplaćena tuženiku po predmetnom kreditu služile isključivo u svrhu dovođenja predmetne nekretnine u tu namjenu, a ne u svrhu povećanja njezine vrijednosti jer je ista bila u stanju za normalno korištenje i prije te promjene.

Dakle, isključivo su se predmetna sredstva koristila u svrhu, kako bi se nekretnina koja je predstavljala jednu cjelinu podijelila na dva manja apartmana, kako bi ih se lakše turistički moglo iskorištavati, znači nastalim troškovima nije povećana vrijednost navedene nekretnine već je ista podijeljena na dva djela. Navedenim radnjama nije povećana vrijednost nekretnine kako to tvrdi tužiteljica jer je ista imala istu vrijednost i prije tih promjena, obzirom da je nesporno da su u njoj stranke živjele gotovo 10 godina. Promjene u vidu podjele prostora na dva manja apartmana, nisu, kako to navodi tužiteljica, višestruko povećali vrijednost nekretnine pa se iz tih razloga osporavaju navodi tužiteljice.

Da je tomu i tako, odnosno da je uistinu time povećana vrijednost predmetne nekretnine nejasno je kako bi i na koji iznos od dio tog "povećanja" vrijednosti tuženikove nekretnine imala pravo tužiteljica, uzevši u obzir da su sva sredstva utrošena na povećanje isplaćena tuženiku putem kredita, koji nesporno on sam otplaćuje i otplaćivao je i za vrijeme trajanje bračne zajednice od 2018. godine, kada su ti troškovi i građevinski radovi i nastali, a otplaćuje ih i danas tuženik. Dakle, da je i došlo do povećanja vrijednosti, kako to tvrdi tužiteljica, ona nema nikakvo pravo na bilo koji iznos po toj osnovi uzevši u obzir da su sredstva dobivena putem kredita, koji i danas otplaćuje isključivo tuženik, a radi se o nekretnini koja predstavlja njegovu vlastitu imovinu.

Tuženik naglašava kako on uz plaću koju ostvaruje od svog poslodavca nije imao nikakva druga sredstva koja je eventualno mogao uložiti u predmetnu nekretninu za vrijeme trajanja braka, a nepoznato mu je da je isto bilo na koji način uložila tužiteljica obzirom da ista za vrijeme trajanja braka nije radila. Slijedom svega navedenog, uzevši u obzir i činjenicu kako je tuženici pripala u cijelosti i zajednička imovina u iznosu od 14.757,12 eur, u potpunosti je neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice, te je tužiteljica zapravo tuženiku dužna iznos od 7.378,56 eur po osnovi neisplaćene mu zajedničke imovine.

6. U dokaznom postupku izvršen je uvid u svu pismenu dokumentaciju koja prileži spisu, te je ista i pročitana: ugovor br. 1302 o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo zaključen između prodavatelja Općine Zadar i kupca ŽZ od 22. veljače 1993. godine (l.s. 5-6), ugovor o darovanju zaključen između darovatelja ŽZ i daroprimatelja ĐZ od 29. studenog 2017. godine na kojem je potpis ugovornih strana ovjeren od strane javnog bilježnika u Vodicama Mire Grbac pod brojem OV-9381/2017 od 30. studenog 2017. godine (l.s. 7-9), ugovor o kupoprodaji nekretnina zaključen između prodavateljice UZ i kupca RZ od 21. ožujka 2018. godine na kojem je potpis ugovornih strana ovjeren od strane javnog bilježnika u [adresa] Silvane Grdović pod brojem OV- 3227/2018 od 21. ožujka 2018. godine (l.s. 10-12), oglas o prodaji predmetnog stana u [adresa] objavljen preko portala Indeks oglasi od 22. siječnja 2021. godine i preko njuškalo.hr od 1. veljače 2021. godine (l.s. 14-15, 22), zk izvadak od 2. travnja 2021. godine za stan u k. o. [katastarska općina]- [adresa] (l.s. 17-18), izvadak iz knjige položenih ugovora za predmetni stan u [adresa] od 2. travnja 2021. godine (l.s. 23-24), izvadak iz knjige položenih ugovora-povijesni prikaz za predmetni stan u [adresa] od 19. svibnja 2021. godine (l.s. 35-37), ugovor o kupoprodaji nekretnine zaključen između prodavateljice RZ i kupca KZ od 24. studenog 2021. godine na kojem je potpis ugovornih strana ovjeren od strane javnog bilježnika u [adresa] Emila Brkića pod brojem OV-14542/2021 od 24. studenog 2021. godine (l.s. 58-62), izvodi tekućeg računa tuženika ĐZ otvorenog kod Istarske kreditne banke Umag d.d. (l.s. 63-87, 101-102). Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem svjedoka JZ (l.s. 96), a također je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice RZ (l.s. 97-98) i tuženika GZ (l.s. 98) u svojstvu stranaka.

7. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan u odnosu na potraživanje u iznosu od 3.630,11 eur, dok u preostalom dijelu iznad dosuđenog do zatraženog iznosa od 31.000,00 eur, tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

8. Predmet tužbenog zahtjeva tužiteljice je da se naloži tuženiku da tužiteljici na ime zajedničkog ulaganja stranaka u stan u [adresa] kojeg je vlasnik tuženik isplati novčani iznos od 31.000,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe sudu-3. travnja 2021. godine pa do isplate.

9. Tužiteljica svoj tužbeni zahtjev temelji na činjenici da su ona i tuženik zaključili brak 2000. godine, da je bračna zajednica prestala početkom 2021. godine, da je stan u [adresa], koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa], tuženiku darovala njegova majka, da su ona i tuženik za vrijeme trajanja braka (tijekom 2017/2018) prenamijenili navedeni stan koji je površine 92,43 m2, na način da su od istog napravljena dva zasebna apartmana, za prenamjenu kojeg stana je dignut kredit u Istarskoj kreditnoj banki Umag d.d. u iznosu od 62.000,00 eur, slijedom kojeg ulaganja tužiteljica potražuje iznos od 31.000,00 eur, dakle polovicu podignutog kredita.

10. Tuženom zahtjevu tužiteljice tuženik se tijekom postupka suprotstavlja na način da navodi da je za prenamjenu predmetnoga stana u [adresa] koji stan mu je darovala njegova majka, za vrijeme trajanja braka podignuo u Istarskoj kreditnoj banki Umag d.d. kredit u iznosu od 62.000,00 eur-a, koji kredit od prvog dana on otplaćuje, otplata se vrši tijekom godine u dvije jednake rate od kojih svaka dospijeva 31.07. i 31.08., a posljednja 31.08.2037. godine, a također da je za vrijeme trajanja braka između njega i tužiteljice kupljen na kredit stan koji se nalazi u k. o. [katastarska općina]- [adresa], za kupnju kojeg stana je također podignut kredit u Istarskoj kreditnoj banki Umag d.d., koji kredit također od prvog dana da on otplaćuje, da je predmetni stan u k. o. [katastarska općina]- [adresa] prodan 24. studenog 2021. godine, da je ostvarenom kupoprodajnom cijenom otplaćen kredit podignut za taj stan, dok je ostatak kupoprodajne cijene u iznosu od 14.757,12 eur isplaćen na račun tužiteljice, međutim da mu tužiteljica polovicu toga iznosa nije isplatila.

11. Prema čl. 36. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023, u nastavku ObZ-a) bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, prema st. 3 toga članka bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili. Prema čl. 38. ObZ-a na bračnu stečevinu primjenjuju se odredbe propisa kojima se uređuju stvarnopravni i obveznopravni odnosi, ako ovim zakonom nije drukčije određeno. Prema čl. 39. st. 1. ObZ-a imovina koju bračni drugi ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina, prema st. 2. toga članka vlastita imovina je i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravom temelju različitom od temelja iz čl. 36. toga Zakona.

12. Iz pismene dokumentacije koja prileži spisu proizlazi da nije sporno sljedeće: da je tuženikova majka ŽZ predmetni stan u [adresa] površine 92,43 m2, koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa], stekla kupnjom od Grada Zadra s kojim je dana 22. veljače 1993. godine zaključila ugovor broj 1302 o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo (l.s. 5-6) i da je predmetni stan darovala svom sinu ĐZ (darovni ugovor je zaključen dana 29. studenog 2017. godine-l.s. 7-9), koji je temeljem darovnog ugovora upisan u zemljišnoj knjizi vlasnikom predmetnog stana za cijelo, da je za vrijeme braka stranaka kupljen stan u k. o. [katastarska općina]- [adresa] za kupoprodajnu cijenu od 97.000,00 eur (kupoprodajni ugovor između prodavateljice UZ i kupca RZ je zaključen 21. ožujka 2018. godine -l.s. 10-12), da su za vrijeme trajanja braka stranaka podignuta od strane tuženika u Istarskoj kreditnoj banki Umag d.d. dana 3. travnja 2018. godine dva kredita i to jedan kredit u iznosu od 62.000,00 eur-ugovor o kreditu broj 7180001030 na vrijeme do 31. kolovoza 2037. godine (otplata kredita je u dvije jednake rate od kojih svaka dospijeva 31. srpnja i 31. kolovoza i to prva rata dospijeva 31. srpnja 2018. godine, a posljednja rata 31. kolovoza 2037. godine) i drugi kredit u iznosu od 97.000,00 eura-ugovor o kreditu broj 7180001021 na vrijeme od 25 godina (otplata u mjesečnim anuitetima), da je radi osiguranja vraćanja oba kredita u korist Istarske kreditne banke Umag d.d. uknjiženo založno prava na stanu u k. o. [katastarska općina]- [adresa] u odnosu na koji stan je vlasnicom upisana tužiteljica RZ za cijelo i na stanu u [adresa] u odnosu na koji stan je vlasnikom upisan tuženik ĐZ za cijelo (razvidno iz zk izvadaka-l.s. 17-18, 23-24, 35-37), da je stan u k. o. [katastarska općina]- [adresa] nakon razvoda braka stranaka prodan, konkretno ugovor o kupoprodaji nekretnine zaključen je između prodavateljice RZ i kupca KZ dana 24. studenog 2021. godine za kupoprodajnu cijenu od 105.000,00 eur, kojom kupoprodajnom cijenom je zatvoren kredit podignut u Istarskoj kreditnoj banki Umag d.d. za kupnju predmetnog stana, a ostatak kupoprodajne cijene u iznosu od 14.757,12 eur je isplaćen prodavateljici RZ (l.s. 58-62).

Nadalje imajući u vidu navode iz povjesnice tužbe i odgovora na tužbu tuženika proizlazi da nije sporno da je 2018. godine izvršena prenamjena tuženikovog stana u [adresa] na način da su od istog napravljena dva zasebna stana.

13. Međutim, imajući u vidu navode iz povjesnice tužbe, te navode iz odgovora na tužbu tuženika i iz podneska tuženika od 13. siječnja 2025. godine spornom su se ukazale činjenice koje se odnosi na to kada je prestala bračna zajednica stranaka s obzirom da se u tužbi navodi siječanj 2021. godine (l.s. 3), a u podnesku tuženika od 13. siječnja 2025. godine se navodi kraj 2019. godine (l.s. 56), te kojim je sredstvima izvršena prenamjena predmetnog stana u [adresa] u dva manja zasebna stana, konkretno kakvu imovinu ta uložena novčana sredstva predstavljaju (bračnu stečevinu stranaka ili vlastitu imovinu neke od stranaka), na okolnost utvrđenja kojih spornih činjenice je izveden dokaz saslušanjem svjedoka JZ (sina stranaka) i stranaka, te je izvršen uvid u pismenu dokumentaciju (izvod tekućeg računa tuženika otvorenog kod Istarske kreditne banke Umag d.d.).

14. Iz iskaza svjedoka JZ saslušanog na ročištu od 5. svibnja 2025. godine (l.s. 96) proizlazi da je bračna zajednica njegovih roditelja prestala u vrijeme korone, misli da se radilo o početku 2020. godine. Radovi prenamjene stana u [adresa], na adresi [adresa] bili su negdje oko 2019. godine, nije siguran točno u godinu, radovi prenamjene stana u dva manja stana su se izvodili oko pola godine, navedeni radovi su u cijelosti financirani kreditom, zna da je kredit podigao otac, međutim ne zna u kojoj banci je podignut kredit, te on osobno nema nikakvih detaljnijih saznanja o iznosu kredita, o vremenu na koji je kredit podignut, o mjesečnoj rati kredita, a u svezi prodaje stana u k. o. [katastarska općina]- [adresa], nakon zatvaranja kredita za taj stan, ostatak novca je isplaćen njegovoj majci, ali ne zna o kojem novčanom iznosu se radi.

15. Iz iskaza tužiteljice RZ, saslušane na ročištu od 5. svibnja 2025. godine (l.s. 97-98) proizlazi da je bračna zajednica između nje i tuženika prestala 15. veljače 2021. godine kada se je iselila iz stana u k. o. [katastarska općina]- [adresa], u kojem stanu su do tada ona i tuženik zajedno živjeli, a sudski su se ona i tuženik razveli u ožujku 2021. godine. Stan u k. o. [katastarska općina]- [adresa] je kupljen za kupoprodajnu cijenu od 97.000,00 eur, za čitavu kupoprodajnu cijenu je podignut na kredit u Istarskoj kreditnoj banki, stan je prodan u studenom 2021. godine, kupac je čitavu kupoprodajnu cijenu isplatio na njezin račun, tim novcem je zatvorila čitav kredit za predmetni stan, ostatak kupoprodajne cijene od 7.600,00 eur je ostao na njezinom računu, nije tuženiku isplatila polovicu navedenog novčanog iznosa i to iz razloga jer je tim novcem platila režije za godinu i pol dana za stan u k. o. [katastarska općina]- [adresa], za koje vrijeme je u tom stanu živio samo tuženik koji nije plaćao režije koje su bile na njezinom imenu, a također je s tim novcem podmirila jedan dio tuženikovog dugovanja po osnovi drugog kredita.

Kredit za stan u k. o. [katastarska općina]- [adresa] je bio na tuženiku koji je otplaćivao sve rate kredita, dakle tuženik je otplaćivao rate kredita i za period nakon prestanka bračne zajednice pa do prodaje stana. Radovi prenamjene stana u [adresa] u dva zasebna stana su se izvodili u periodu od veljače pa do srpnja 2018. godine, navedeni radovi prenamjene stana u dva manja stana su se financirali kreditom u iznosu od 60.000,00 eur koji je podignut u Istarskoj kreditnoj banci, kredit je podigao tuženik, a ona je bila sudužnik, kredit se vraća sa novčanog iznosa koji se nalazi na računu tuženika, ali taj novac kojim se vraća kredit predstavlja zaradu od iznajmljivanja dva stana u [adresa], sa iznajmljivanjem koja dva stana u [adresa] se krenulo od 16. srpnja 2018. godine, ne zna koliki novčani iznos po osnovi podignutog kredita je vraćen do trenutka prestanka bračne zajednice između nje i tuženika.

Inače želi napomenuti da je ona obavljala poslove oko iznajmljivanja ta dva apartmana u [adresa], i to je radila ne samo do prestanka bračne zajednice, već još jednu godinu nakon prestanka bračne zajednice, dakle obavljala je sve poslove oko iznajmljivanja ta dva apartmana još za ljeto 2021. godine. Nakon prestanka bračne zajednice, dakle od 15. veljače 2021. godine pa nadalje i to neprekidno godine živi u [adresa], u stanu koji je nastao prenamjenom tuženikovog stana, režije za stan u kojem živi plaća tuženik, a razlog zbog kojeg ona ne plaća režije je taj što je tuženiku dozvolila da iznajmljuje drugi stan, naime zbog sudskog postupka tuženik ne bi smio iznajmljivati taj stan u [adresa], ali ona mu je to dopustila.

16. Iz iskaza tuženika ĐZ, saslušanog na ročištu od 5. svibnja 2025. godine (l.s. 98-99) proizlazi da je bračna zajednica između njega i tužiteljice prestala onoga dana kojeg je rekla tužiteljica u svom iskazu, dakle 15. veljače 2021. godine. Prenamjena stana u [adresa] u dva manja stana je izvršena u periodu od veljače do srpnja 2018. godine, radovi prenamjene stana su financirani isključivo kreditom kojeg je podigao u Istarskoj kreditnoj banci i to u iznosu od 60.000,00 eura, odnosno možda 62.000,00 eur. S iznajmljivanjem ta dva stana u [adresa] se je krenulo u ljeto 2018. godine, prva dva ljeta, dakle 2018. i 2019. godine su se iznajmljivala oba stana u [adresa], u ljeto 2020. godine stanovi se nisu iznajmljivali, a od prestanka bračne zajednice se iznajmljuje samo jedan stan preko ljeta turistima, a sve s obzirom da u drugom stanu od veljače 2021. godine stanuje tužiteljica. Otplata podignutog kredita za prenamjenu stana se vrši trajnim nalogom sa njegovog računa u Istarskoj kreditnoj banci, ostalo je za vratiti još 43.000,00 eur kredita, a također se trajnim nalogom sa njegovog računa isplaćivao i kredit za stan u k. o. [katastarska općina]- [adresa]. Od prodaje stana u k. o. [katastarska općina]- [adresa] od strane tužiteljice nije dobio nikakav novčani iznos, a u svezi iskaza tužiteljice u dijelu u kojem je navela da nakon prestanka bračne zajednice on nije oko godinu i pol dana plaćao režije za stan u k. o. [katastarska općina]- [adresa], može reći da je istina da je nakon tužiteljičinog odlaska iz stana u k. o. [katastarska općina]- [adresa], ostao u tom stanu u k. o. [katastarska općina]- [adresa] živjeti još oko godinu dana, međutim zasigurno se ne radi o godinu i pol dana neplaćanja režija, već se radi može biti o par mjeseci da nisu plaćene režije. Novčani iznosi ostvareni od iznajmljivanja stana u [adresa], i to u periodu nakon prestanka bračne zajednice pa nadalje, su stizali na njegov račun.

17. Iz izvoda tekućeg računa tuženika ĐZ otvorenog kod Istarske kreditne banke Umag d.d. (l.s. 63-87, 101-102) proizlazi da su po osnovi otplate anuiteta kredita iz ugovora o kreditu broj 7180001030 sa računa tuženika ĐZkao korisnika kredita u korist Istarske kreditne banke Umag d.d.-kao davatelja kredita u kojoj banki je od strane tuženika podignut dana 3. travnja 2018. godine kredit u iznosu od 62.000,00 eur-a izvršene sljedeće uplate: dana 31. srpnja 2018. godine-11.459,29 kuna i 1.557,21 kuna; dana 31. kolovoza 2018. godine-11.512,67 kuna i 1.525,32 kuna; dana 31. srpnja 2019. godine-11.428,33 kuna i 1.475,36 kuna; dana 31. kolovoza 2019. godine-novčani iznos od 11.464,58 kuna i 1.441,06 kuna; dana 31. srpnja 2020. godine-novčani iznos od 1.416,82 kuna; dana 31. kolovoza 2020. godine-novčani iznos od 1.421,50 kuna. Dakle, po osnovi otplate navedenog kredita od 62.000,00 eur-a podignutog u Istarskoj kreditnoj banki Umag d.d. u periodu od podizanja kredita pa do prestanka bračne zajednice stranaka otplaćen je sveukupan novčani iznos od 54.702,14 kuna/7.260,22 eura.

18. Imajući u vidu iskaze stranaka i izvode tekućeg računa tuženika otvorenog kod Istarske kreditne banke Umag d.d., u pogledu gore navedenih spornih činjenica, proizlazi kao nesporno utvrđenim da je brak stranaka zaključen 2000. godine, da je bračna zajednica stranaka prestala 15. veljače 2021. godine, dok je brak stranaka sudski razveden u ožujku 2021. godine, da su radovi prenamjene stana površine 92,43 m2, koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa], koji stan je vlastita imovina tuženika, na način da su nastala dva zasebna stana, izvršeni u cijelosti kreditom u iznosu od 62.000,00 eura koji je 3. travnja 2018. godine od strane tuženika podignut u Istarskoj kreditnoj banki Umag d.d., da su novonastala dva zasebna stana ostala i nadalje vlasništvo tuženika za cijelo, da se navedena dva stana preko ljeta iznajmljuju turistima, i to tijekom ljeta 2018. i 2019. godine oba stana, a od srpnja 2021. godine samo jedan stan budući da u drugom stanu od 15. veljače 2021. godine stanuje tužiteljica, da se kredit za vrijeme trajanja braka otplaćivao od novca zarađenog od iznajmljivanja ta dva stana preko ljeta, da je od dana podizanja kredita pa do prestanka bračne zajednice stranaka po osnovi otplate podignutog kredita otplaćen sveukupan novčani iznos od 54.702,14 kuna/7.260,22 eura i to putem trajnog naloga sa tekućeg računa tuženika otvorenog kod Istarske kreditne banke Umag d.d., te da se nakon prestanka bračne zajednice kredit ne otplaćuje od strane tužiteljice, već ga otplaćuje samo tuženik, a otplata se i nadalje vrši trajnim nalogom sa tuženikovog tekućeg računa otvorenog u Istarskoj kreditnoj banki Umag d.d..

19. Budući da je kredit u iznosu od 62.000,00 eur kod Istarske kreditne banke Umag d.d. podignut za vrijeme trajanja braka stranaka (3. travnja 2018. godine), što znači da se radi o dugu koji tereti oba bivša bračna druga, a bračni drugovi su solidarno odgovorni za obveze koje su preuzeli u vrijeme trajanja bračne zajednice, a kako je čitav kredit od 62.000,00 eur tijekom trajanja braka (2018. godine) utrošen u prenamjenu stana u [adresa] koji je tuženikova vlastita imovina, kojom prenamjenom stana su nastala dva zasebna manja stana, koja su ostala i nadalje u vlasništvu tuženika, to je tuženik, koji nakon prestanka bračne zajednice sam otplaćuje kredit, dužan tužiteljici naknaditi polovicu plaćenih rata kredita za vrijeme od podizanja kredita pa do prestanka bračne zajednice, a radi se o novčanom iznosu od 3.630,11 Eur/27.351,07 kuna, s zatraženom zakonskom zateznom kamatom od 3. travnja 2021. godine kao dana podnošenja ove tužbe pa do isplate, a ne polovinu čitavog kredita kako to tužiteljica pogrešno traži tužbom, slijedom čega je imajući u vidu čl. 36. st. 1. ObZ-a odlučeno kao u toč. I. i II. izreke presude. Podredno, u svezi navoda tuženika iz podneska od 13. siječnja 2025. godine da mu tužiteljica nije isplatila polovicu novčanog iznosa koji je nakon zatvaranja kredita za stan u k. o. [katastarska općina]- [adresa] koji je bio bračna stečevina isplaćen na račun tužiteljice, za navesti je da je ta činjenica ostala bez značaja za ovaj spor s obzirom da tuženik vezano za taj navod nije do zaključenja prethodnog postupka koji je zaključen na pripremnom ročištu od 30. rujna 2024. godine (l.s. 53), a stan u k. o. [katastarska općina]- [adresa] je prodan 24. studenog 2021. godine postavio protutužbeni zahtjev ili istakao prigovor radi prebijanja (čl. 189. st. 1., čl. 288.a st. 6. ZPP-a), a u svezi iskaza tužiteljice u dijelu u kojem navodi da je i nakon prestanka bračne zajednica obavljala sve poslove oko iznajmljivanja apartmana u ljeto 2021. godine, za navesti je da taj njezin navod također ostao bez značaja za ovaj spor jer je činjenični supstrat tužbe obveznopravni zahtjev za isplatom polovice čitavog kredita podignutog za vrijeme trajanja braka u iznosu od 62.000,00 eur koji je uložen u prenamjenu tuženikovog stana u [adresa], a ne obveznopravni zahtjev za isplatom polovice ostvarene zarade od iznajmljivanja apartmana nakon prestanka bračne zajednice stranaka.

20. Tužiteljica je zajedno s tužbom podnijela i prijedlog za određivanjem privremene mjere kojim je zatraženo da se radi osiguranja novčane tražbine privremenom mjerom zabrani tuženiku da otuđi i optereti stan u [adresa] koji nesporno nije bračna stečevina stranaka, već je vlastita imovina tuženika. Uvjeti za određivanje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine regulirani su odredbom čl. 344. st.

1. Ovršnog zakona („Narodne Novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22-u nastavku OZ-a), pa je tom zakonskom odredbom propisano da se privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Činjenica da je tuženik u periodu prije podnošenja ove tužbe oglašavao prodaju svoga stana u [adresa] (l.s. 14- 15, 19-22), u okolnostima ovoga slučaja kada je tužiteljica uspjela s tužbenim zahtjevom samo u odnosu na potraživanje u iznosu od svega 3.630,11 eur (od ukupno zatraženog novčanog iznosa od 31.000,00 eur), i kada je nesporno da je tuženik u radnom odnosu (što je razvidno iz izvoda njegovog tekućeg računa kod Istarske kreditne banke Umag d.d. na koji tekući račun mu se isplaćuje plaća od strane poslodavca Velekem d.d.) i da tuženik dodatno ostvaruje i zaradu po osnovi iznajmljivanja preko ljeta jednog stana u [adresa] (dok drugi ne može iznajmljivati jer u drugom stanu od 15. veljače 2021. godine stanuje tužiteljica), po mišljenju suda nije dovoljna okolnost za određivanje zatražene privremene mjere.

Naime, nesporno je da je tuženik osim što je vlasnik predmetnog stana u [adresa], također i u radnom odnosu i svake godine tijekom ljeta ostvaruje zaradu po osnovi iznajmljivanja apartmana u [adresa], iz čega slijedi da apsolutno ne postoji nikakva opasnost da tužiteljica po pravomoćnom okončanju ovoga spora ne bi mogla iz ostale imovine tuženika naplatiti svoje potraživanje (bilo dosuđeni iznos ili u slučaju eventualne preinake presude od stane višeg suda viši iznos, i to najviše do 31.000,00 eur koji novčani iznos je tužiteljica zatražila tužbom).

Slijedom navedenog, s obzirom da po mišljenju suda tužiteljica nije učinila vjerojatnom postojanje druge pretpostavke iz čl. 344. st.

1. OZ-a (opasnost) koja pretpostavka mora kumulativno postojati s prvom pretpostavkom (vjerojatnost novčane tražbine), to je prijedlog tužiteljice za određivanjem privremene mjere valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u toč. II. izreke rješenja.

21.1. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a. S obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev, te ovom presudom dosuđeni novčani iznos tužiteljici, proizlazi da je u ovom sporu uspjeh tužiteljice 11,71%, a uspjeh tuženika je 88,29%, a kada se od postotka uspjeha tuženika oduzme postotak uspjeha tužiteljice, dobiva se postotak od 76,58% u korist tuženika.

21.2. Tuženiku (s obzirom na VPS) priznati trošak parničnog postupka u iznosu od 3.250,00 eur sastoji se od odvjetničke nagrade za zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika, i to za sastav odgovora na tužbu s prijedlogom za određivanjem privremene mjere (250 bodova po Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika- "Narodne Novine" broj 138/23, u nastavku Tarifa), za sastav podneska od 13. siječnja 2025. godine (250 bodova po Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 54. Tarife), te za zastupanje na ročištima od 2. srpnja 2024. godine (50 bodova po Tbr. 9. toč. 5., Tbr. 54. Tarife), od 30. rujna 2024. godine, od 5. svibnja 2025. godine i od 21. svibnja 2025. godine (3X250 bodova po Tbr. 9. toč. 1., Tbr. 54. Tarife). Na iznos od 2.600,00 eura valjalo je priznati PDV od 25% u iznosu od 650,00 eur. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak za podnesak od 12. svibnja 2025. godine, jer se njime samo obavještava sud da se dostavlja stranica izvatka tekućeg računa tuženika, koja omaškom nije dostavljena uz podnesak tuženika od 13. siječnja 2025. godine.

21.3. S obzirom na uspjeh tuženika od 76,58%, valjalo je tuženiku dosuditi 76,58% od ukupno utvrđenog troška tuženika u iznosu od 3.250,00 eura, a što iznosi 2.488,85 eur, a budući je pun. tuženika u svom popisu parničnog troška od 21. svibnja 2025. godine (l.s. 103) zatražila i zakonsku zateznu kamatu na parnični trošak od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, imajući u vidu čl. 151. st. 3., čl. 154. st. 2. čl. 155. ZPP-a, valjalo je o zahtjevu stranaka za naknadu parničnog troška odlučiti kao u toč. III. do V. izreke presude.

U Zadru, 22. srpnja 2025.

S u d a c

Katarina Dragičević

Pouka o pravnom lijeku

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, u roku od 15 dana od ročišta za objavu odluke, odnosno od primitka odluke, ovisno o ispunjenju uvjeta određenih u čl. 335. ZPP-a, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA

1. Tužiteljici, po punomoćniku, uz rješenje za platež sudske pristojbe na presudu i na rješenje o prijedlogu za određivanjem privremene mjere,

2. Tuženiku, po punomoćnici.