Revr-1005/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 1005/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić, Viktorije Lovrić, Branka Medančića i Aleksandra Peruzovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. M. iz Z., koga zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik iz Z., protiv tuženika Grada Zagreba, Z., koga zastupa punomoćnica V. P., odvjetnica u Odvjetničkom društvu P., R., L. i p. iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv rješenja o trošku sadržanog u presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-3581/09-2 od 19. siječnja 2010., kojom je potvrđeno prvostupanjsko rješenje o troškovima sadržano u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-20917/04 od 17. srpnja 2009., u sjednici održanoj 21. srpnja 2010.,

r i j e š i o j e:

I. Revizija tuženika se prihvaća te se preinačuju rješenja o troškovima parničnog postupka sadržana u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 20917/04 od 17. srpnja 2009. i presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr- 3581/09-2 od 19. siječnja 2010. u pobijanom dijelu u kojem tuženik nije uspio sa zahtjevom za nadoknadu parničnog troška te se nalaže tužitelju da tuženiku isplati daljnji iznos naknade troškova parničnog postupka od 3.506,20 kn, u roku od 8 dana.

II. Tužitelju se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku Gradu Zagrebu da tužitelju V. M. isplati iznos od 22.006,32 kn om na iznose od:

zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekuć

- 2.065,56 kn od 10. veljače 2004.g. do isplate,

- 2.004,80 kn od 10. ožujka 2004.g. do isplate,

- 1.812,20 kn od 10. travnja 2004.g. do isplate,

- 3.121,30 kn od 10. svibnja 2004.g. do isplate,

- 2.388,26 kn od 10. lipnja 2004.g. do isplate,

- 2.779,42 kn od 10. srpnja 2004.g. do isplate,

- 2.787,12 kn od 10. kolovoza 2004.g. do isplate,

- 2.610,02 kn od 10. rujna 2004.g. do isplate,

- 2.437,54 kn od 10. listopada 2004.g. do isplate,

po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate („NN“ 72/02 i 153/04) u razdoblju od dospijeća do 31. prosinca 2007.g., a počam od 01. siječnja 2008.g. pa do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućom polugodištu za 5%-tnih poena, kao i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 6.124,40 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. srpnja 2009.g. pa do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-tnih poena, a sve u roku od 8 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 45.814,20 kn sa zateznom kamatom tekućom na iznose od:

- 415,20 kn od 10. studenoga 2001.g. do isplate,

- 911,52 kn od 10. prosinca 2001.g. do isplate,

- 1.619,04 kn od 10. siječnja 2002.g. do isplate,

- 1.117,44 kn od 10. veljače 2002.g. do isplate,

- 1.044,84 kn od 10. ožujka 2002.g. do isplate,

- 822,44 kn od 10. travnja 2002.g. do isplate,

- 1.328,64 kn od 10. svibnja 2002.g. do isplate,

- 1.879,08 kn od 10. lipnja 2002.g. do isplate,

- 1.956,96 kn od 10. srpnja 2002.g. do isplate,

- 1.716,72 kn od 10. kolovoza 2002.g. do isplate,

- 1.545,12 kn od 10. rujna 2002.g. do isplate,

- 1.372,20 kn od 10. listopada 2002.g. do isplate,

- 1.306,20 kn od 10. studenoga 2002.g. do isplate,

- 1.516,08 kn od 10. prosinca 2002.g. do isplate,

- 2.573,40 kn od 10. siječnja 2003. g. do isplate,

- 1.762,92 kn od 10. veljače 2003.g. do isplate,

- 1.762,92 kn od 10. ožujka 2003.g. do isplate,

- 1.609,80 kn od 10. travnja 2003.g. do isplate,

- 1.967,52 kn od 10. svibnja 2003.g. do isplate,

- 2.292,24 kn od 10. lipnja 2003.g. do isplate,

- 2.154,96 kn od 10. srpnja 2003.g. do isplate,

- 2.307,12 kn od 10. kolovoza 2003.g. do isplate,

- 2.148,36 kn od 10. rujna 2003.g. do isplate,

- 1.533,24 kn od 10. listopada 2003.g. do isplate,

- 1.931,88 kn od 10. studenog 2003.g. do isplate,

- 2.319,96 kn od 10. prosinca 2003.g. do isplate,

- 2.837,40 kn od 10. siječnja 2004.g. do isplate, kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju V. M. da tuženiku Grad Zagreb naknadi parniči trošak u iznosu od 9.782,68 kn, u roku od 8 dana.“

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda (toč. I. i II. izreke) i odbijen je zahtjev.

Protiv rješenja o trošku sadržanog u presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-3581/09-2 od 19. siječnja 2010. reviziju je podnio tuženik, pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i to:

- pogrešno materijalnopravno odmjeravanje i dosuđenje parničnog troška tuženiku u odnosu na vrijednost predmeta spora i uspjeh tuženika u postupku u trenutku poduzimanja pojedinih parničnih radnji, smatrajući da je o tom pravnom pitanju revizijski sud već zauzeo pravno shvaćanje (poslovni broj Revt-35/04-2 od 14. lipnja 2005.), ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.

Stoga, tuženik predlože da se osporeno rješenje Županijskog suda u Zagrebu preinači i dosudi tuženiku pripadajući iznos parničnog troška uvećan za trošak sastava žalbe i revizije, a podredno da se ukine pobijano rješenje o trošku kao i rješenje o troškovima parničnog postupka sadržano u toč. II. izreke presuda suda prvog stupnja i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Tužitelj je podnio odgovor na reviziju u kojem osporava revizijske navode i predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu uz naknadu troškova odgovora na reviziju.

Revizija tuženika je osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 84/08) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.

Tuženik je kao pravno pitanje naveo pogrešno materijalnopravno odmjeravanje i dosuđenje parničnog troška tuženiku u odnosu na vrijednost predmeta spora i uspjeh tuženika u postupku u trenutku poduzimanja pojedinih parničnih radnji.

Tuženik je u pravu da se trošak parničnog postupka određuje sukladno vrijednosti predmeta spora a koja vrijednost je vrijedila u trenutku poduzimanja pojedinih parničnih radnji a ne prema vrijednosti predmeta spora koja je eventualno vrijedila prilikom zaključenja glavne rasprave. Ovaj sud je u svojim ranijim odlukama zauzeo istovrsno pravno shvaćanje (primjerice u odluci Revt-35/04-2 od 14. lipnja 2005. i Rev-402/04 od 21. rujna 2005.). Stoga tuženiku pripada trošak zastupanja prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 91/04, 37/05 i 59/07 – dalje: Tarifa) sukladno vrijednosti predmeta spora koja je vrijedila u trenutku poduzimanja pojedine parnične radnje. U konkretnoj pravnoj stvari vrijednost predmeta spora u trenutku podnošenja tužbe je iznosila 105.331,56 kn i ta vrijednost predmeta spora je bila važeća do smanjenja tužbenog zahtjeva podneskom tužitelja 5. travnja 2005. na iznos od 88.496,22 kn odnosno od 20. srpnja 2007. kada je smanjen na iznos od 67.820,52 kn. Nižestupanjski sudovi su kod obračuna tuženiku troškova parničnog postupka isti obračunali na način da su primijenili vrijednost predmeta spora za cijeli postupak u visini nakon zadnjeg sniženja tužbenog zahtjeva na iznos od 67.820,52 kn, te su srazmjerno uspjehu u parnici obračunali trošak tuženiku i tužitelju. Nije uzeto u obzir da je tužitelj zapravo povukao tužbu za onaj dio za koji je smanjen tužbeni zahtjev i da se tuženiku kod obračuna troškova parničnog postupka u odnosu na dio tužbenog zahtjeva za koje je tužba povučena treba trošak obračunati u skladu s odredbom čl. 158. st. 1. ZPP.

Kod toga treba napomenuti da prema pravnom shvaćanju ovog suda kod ovakvog djelomičnog povlačenja tužbe sud nije dužan postupiti u smislu čl. 164. st. 7. ZPP budući je riječ o djelomičnom povlačenju tužbe koje nema za posljedicu okončanje postupka pred prvostupanjskim sudom, već se procesne aktivnosti stranaka nastavljaju tako da u trenutku smanjenja tužbenog zahtjeva ukupni troškovi i konačni uspjeh stranaka u sporu još nisu poznati, a o naknadi parničnih troškova koji se odnose na smanjeni dio tužbenog zahtjeva sud treba odlučiti u odluci o glavnoj stvari, kod čega će tuženik naknadu troškova u odnosu na povlačenje tužbe ostvarivati zajedno sa naknadom troškova obračunatih obzirom na konačno postavljen tužbeni zahtjev i srazmjerno uspjehu u parnici.

Obzirom na navedeno, tuženiku pored dosuđenog troška parničnog postupka temeljem čl. 154. st. 2. ZPP srazmjerno uspjehu i vrijednosti predmeta spora koja je vrijedila u trenutku zaključenja glavne rasprave pripada i razlika u odnosu na dio tužbenog zahtjeva za koje je tužba povučena i to prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja te parnične radnje. Stoga tuženiku pripada trošak zastupanja prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 91/04, 37/05 i 59/07 – dalje: Tarifa) u visini razlike od 1.324,40 kn za odgovor na tužbu sukladno tbr. 8. toč. 1. Tarife, te nadalje ista razlika za sastav podneska od 16. ožujka 2005., te prema tbr. 9. toč. 1. Tarife za pristup na ročište od 6. svibnja 2005. iznos od 75,80 kn te ista razlika za sastav podneska od 4. svibnja 2005. prema tbr. 8. toč. 1. Tarife.

Sveukupno tuženiku pripada daljnji iznos od 2.800.40 kn na ime razlike troškova zastupanja prema Tarifi, obzirom na smanjeni dio tužbenog zahtjeva, a prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja parničnih radnji čemu treba pribrojiti trošak na ime sastava revizije sukladno tbr. 10. toč. 4. Tarife, u iznosu od 705,80 kn što predstavlja 76,51 % zatraženog troška sastava revizije sa uključenim PDV-om od 23%. Obzirom na navedeno dolazi se do ukupnog iznosa od 3.506,20 kn na ime troškova parničnog postupka koji je tužitelj dužan naknaditi tuženiku pored već dosuđenog iznosa po tom osnovu od 9.782,68 kn. Slijedom navedenog valjalo je temeljem čl. 395. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP prihvatiti reviziju tuženika u odnosu na trošak parničnog postupka koji je tužitelj dužan naknaditi tuženiku te u tom dijelu preinačiti nižestupanjske odluke (toč. I. izreke rješenja).

Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na reviziju (toč. II. izreke rješenja) jer ta procesna radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice (čl. 166. st. 1. u svezi čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 21. srpnja 2010.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.