Rev-981/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-981/1997-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Damira Mratovića, dr. Ivana Kaladića i Davorke Lukanović- Ivanišević kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. I.L. i 2. Z.L. iz V., J. K. …, koje zastupa D.G., odvjetnik u V., protiv tuženika S. d.d. O., koga zastupa punomoćnik Z.P., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 6. veljače 1997. godine broj Gž-147/97-2, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 31. listopada 1996. godine broj P-160/96-10, u sjednici održanoj dana 24. listopada 2000. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja djelomično se prihvaća i djelomično se preinačuje presuda Županijskog suda u Osijeku od 6. veljače 1997. godine broj Gž-147/97-2 te se sudi:

Tuženik je dužan tužiteljima platiti na ime duševnih boli zbog smrti bliske osobe pored dosuđenog iznosa od 20.000,00 kn s kamatom svakom tužitelju, još iznos od 7.750,00 kn svakom tužitelju sa zateznom kamatom od 31. listopada 1996. godine do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik platiti tužiteljima na ime duševnih boli zbog smrti bliske osobe ukupno 82.875,00 kn, grobnog mjesta - spomenika 18.298,53 kn, putnih troškova radi dolaska u bolnicu 1.531,70 kn, troškova sahrane 2.386,81 kn, sa zateznom kamatom i naknaditi im parnične troškove u iznosu od 7.075,00 kn, a preostali dio tužbenog zahtjeva je odbijen. Drugostupanjskom presudom i rješenjem djelomično je prihvaćena žalba tuženika, te je djelomično preinačena prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev u vezi duševnih boli zbog smrti bliske osobe, tako da se tuženik obvezuje po toj osnovi platiti svakom tužitelju 20.000,00 kn sa zateznom kamatom, dok je u preostalom dijelu prvostupanjska presuda ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se preinači i tužiteljima dosudi satisfakcija za duševne boli u iznosima navedenim u prvostupanjskom presudi, te dosudi naknada troška revizije u iznosu od 2.450,00 kn.

Tuženik na reviziju nije odgovorio, a nadležni državni odvjetnik se o reviziji nije izjasnio. Revizija je djelomično osnovana.

Utvrđeno je da je sin tužitelja mldb. T.L. u dobi od 7 godina teže ozlijeđen u prometnoj nesreći 21. veljače 1995. godine u Vinkovcima, te je zbog ozljeda umro 7. lipnja 1995. godine. Tom prilikom on je u pognutom položaju započeo trčeći prelaziti cestu sa desne strane na lijevu stranu iza parkiranog osobnog automobila koji se nalazio izvan kolnika, pa ga je udario osobni automobil osiguranika tuženika I.L. koji se kretao brzinom od 79 km/h iako je dopuštena brzina bila 60 km/h. Vozač automobila počeo je reagirati na kretanje mldb. oštećenika na udaljenosti od 25,5 m, ali zbog brzine kretanja nije uspio izbjeći nalet na oštećenika. Zbog tog djela proglašen je krivim u kaznenom postupku, no nižestupanjski sudovi zbog ponašanja mldb. oštećenika smatraju da je i on doprinio nastanku štetnog događaja, te prvostupanjski sud ocjenjuje da je doprinio u 25% dijela, dok drugostupanjski sud smatra da je doprinio u 50% dijela.

Ovaj sud nalazi da je mldb. T.L. doprinio štetnom događaju u 50% dijela, a iz toga slijedi da tužiteljima pripada pravo na naknadu štete u 50% dijela.

Pravilnom primjenom materijalnog prava (čl. 200. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 - dalje u tekstu ZOO) je drugostupanjski sud obvezao tuženika da tužiteljima plati novčanu naknadu u vezi duševnih boli zbog smrti bliske osobe, no pogrešno je odbio tužbeni zahtjev preko iznosa od 20.000,00 kn za svakog tužitelja. Ovaj sud nalazi da bi primjerena novčana naknada za svakog tužitelja u punom iznosu trebala iznositi 55.500,00 kn, a s obzirom na podijeljenu odgovornost (čl. 192. ZOO) svakom tužitelju pripada novčana naknada u iznosu od 27.750,00 kn.

Stoga je valjalo djelomičnim prihvaćanjem revizije djelomično preinačiti pobijanu presudu, tako da se svakom tužitelju na ime duševnih boli zbog smrti bliske osobe pored dosuđenog iznosa od 20.000,00 kn dosuđuje još iznos od 7.750,00 kn sa zateznom kamatom (čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 - dalje u tekstu ZPP).

Nije prihvatljiv revizijski navod tužitelja da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, te da je kontradiktorna. Drugostupanjski je sud imao ovlaštenje da temeljem utvrđenih činjenica drukčije ocijeni oštećenikov doprinos štetnom događaju u odnosu na ocjenu prvostupanjskog suda o veličini toga doprinosa.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 24. listopada 2000. godine.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.