Criminal appeal upheld; lower court acquitted defendant due to insufficient evidence of arson intent and scope.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia accepted the prosecutor's appeal against a first-instance acquittal, quashing the lower court's decision and remanding the case for retrial. The prosecutor argued the trial court failed to properly evaluate witness testimony regarding the fire's size and ignored evidence suggesting the act constituted a lesser offense of endangering public safety. The court found the factual findings incomplete because the trial court did not verify the witness's claims about the fire's extent or consider the expert map, and it incorrectly limited the conviction to the specific charge of arson rather than the broader endangerment offense.
Legislator headnote
AI generatedčl. 354. toč. 3. ZKP/97; čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP/97; čl. 373. st. 1. ZKP/97; čl. 388. st. 1. ZKP/97; čl. 350. st. 2. ZKP/97: An appeal based on incomplete factual findings and failure to properly evaluate evidence requires the quashing of the acquittal and remand for a retrial to ensure a complete determination of the crime's nature and scope.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 1137/10-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Dražena Tripala i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Z. B., zbog kaznenog djela iz članka 271. stavka 1. u svezi čl. 263. st. 1. i čl. 61. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05. i 71/06. – dalje u tekstu: KZ/97) odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 10. studenog 2010. broj K-17/08, u sjednici održanoj 4. rujna 2013.
r i j e š i o j e :
Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana presuda te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
Presudom Županijskog suda u Zadru od 10. studenog 2010. broj K-17/08 na temelju čl. 354. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/98., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06. – dalje u tekstu: ZKP/97) opt. Z. B. oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo, teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti iz članka 271. st. 1. u svezi čl. 263. st. 1. i čl. 61. st. 2. KZ/97.
Na temelju čl. 123. st. 1. ZKP/97 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP/97 te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
I Kž 1137/10-4
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Spis je, sukladno čl. 373. st. 1. ZKP/97, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.
Žalba državnog odvjetnika je osnovana.
Nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi tvrdi da je pobijanom presudom ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP/97. Naime, žalitelj ističe da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude propustio navesti razloge zbog kojih je eliminirao obranu optuženika danu pred istražnim sucem 31. srpnja 2007. u vidu priznanja počinjenja terećenog kaznenog djela.
Protivno takvim žalbenim prigovorima, prvostupanjski je sud u obrazloženju pobijane presude iznio dostatne razloge na temelju kojih izvodi zaključak o irelevantnosti priznanja optuženika da je 27. srpnja 2007. zapalio vatru u cilju da izazove mali požar. Tako, navodi da iz iskaza svjedoka Z. K. proizlazi da je taj požar od 27. srpnja 2007. bio površine ne veće od 20 četvornih metara te da ta površina nije ni označena na mapi vještaka S. B., iz čega zaključuje da se požar koji je optuženik u istrazi priznao da je zapalio, optužnicom niti ne stavlja na teret. Slijedom navedenog, pobijanom odlukom nije ostvarena navedena bitna postupovna povreda.
Međutim, u pravu je državni odvjetnik kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, razmatrajući razloge koje je prvostupanjski sud dao za svoj zaključak te prigovore u žalbi državnog odvjetnika, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je žalitelj uspješno doveo u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnih utvrđenja jer se za sada ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da nije dokazano da bi optuženik počinio kazneno djelo na način i pod okolnostima kako mu se to stavlja na teret u optužnici.
Prije svega, unatoč sveobuhvatne analize dokazne građe koja je prvostupanjskom sudu bila temelj za utvrđenje odlučnih činjenica u odnosu na požar od 26. srpnja 2007. o kojima su izneseni iscrpni razlozi, takva analiza je izostala u odnosu na požar od 27. srpnja 2007., posebice u vidu ocjene i odgovarajuće provjere kako obrane optuženika tako i iskaza svjedoka Z. K.
Naime, optuženik u obrani danoj pred istražnim sucem 31. srpnja 2007. poriče da bi zapalio požar 26. srpnja 2007., međutim, priznaje da je 27. srpnja 2007. oko 17,00 sati na nekoliko mjesta šibicama zapalio vatru koja je išla prema dan ranije opožarenom području, s namjerom da izazove mali požar jer je htio da izgori raslinje koje je bilo pogodno za lov s obzirom na to da su ga te zime lovci dva puta gotovo upucali. Iskazuje da je na tom mjestu od raslinja bila samo šmirka, da nije želio da više od toga izgori jer je u opasnosti bilo i sijeno koje je dovezao iz Like te da nije kriv što se požar proširio i dalje po suhoj travi.
Takvu obranu optuženika prvostupanjski sud nije s dovoljno pažnje cijenio u svezi s ostalim dokazima, posebice podatkom koji proizlazi iz dopisa Javne vatrogasne postrojbe Grada Zadra od 7. studenog 2007. te Dojavnice broj 1012 (požar u P.-predio L.) i Izvješća o požaru-eksploziji. Naime, iz sadržaja tog dokumenta vidljivo je da su povodom dojave
I Kž 1137/10-4
mještanina 27. srpnja 2007. u 11,15 sati na mjesto intervencije izašla četiri vozila i četrnaest vatrogasaca iz te Postrojbe, da je u gašenju požara sudjelovao i DVD P. s jednim vozilom i četiri djelatnika te kanader (od 11,39 do 13,40 sati) kao i da je požar lokaliziran u 15,40 sati te ugašen u 19,00 sati. U vezi s tim podacima, a radi pravilne ocjene koji je točno požar ugašen tek u 19,00 sati, bilo je potrebno dodatno ispitati svjedoka Z. K., ali i djelatnike te postrojbe.
Nadalje, žalitelj s pravom ističe da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio iskazivanje svjedoka Z. K., zaposlenika Hrvatskih šuma i lugara na području općine P., koji je požare od 26. i 27. srpnja 2007. i osobno vidio jer je bio na mjestu događaja. Naime, iz iskaza tog svjedoka proizlazi da je 27. srpnja 2007. oko 16,00 sati ili 16,30 sati, kada se sve pogasilo, opet vidio požar, i to na mjestu koje nije označeno na mapi vještaka dipl. ing. šum. S. B., ali u blizini tih mjesta, te da se radilo o mjestu veličine ne većem od 20 četvornih metara, a da je izgorilo svega par kvadrata u metrima jer su brzo intervenirali. S tim u vezi prvostupanjski je sud trebao provjeriti navode ovog svjedoka i ispitivanjem djelatnika Javne vatrogasne postrojbe Zadar te temeljitom analizom i ocjenom vjerodostojnosti i ovih dokaza provjeriti navode u obrani optuženika te na taj način potpuno i pravilno utvrditi činjenično stanje. Ovo tim više što upravo iz nalaza i mišljenja ovlaštenog sudskog vještaka dipl. ing. šum. S. B., u sklopu kojeg je i mapa na koju se svjedok Z. K. poziva, proizlazi da je očevid na licu mjesta obavljen 7. i 10. studenog 2007. kako u pratnji čuvara šume Z. K. tako i u suradnji s djelatnicima Javne vatrogasne postrojbe grada Zadra, koji su mu uostalom i omogućili lociranje požarišta na zemljovidu te pronalaženje istih na terenu.
Nadalje, nejasno je i zbog čega prvostupanjski sud, ako već smatra da nije sa sigurnošću dokazano da bi optuženik zapalio požar u kojem je izgorjela šuma hrasta, crnike, smreke i graba u površini od 2500x1000 metara i 200x200 metara suhe trave na poljoprivrednom dobru, nije mogao temeljiti osuđujuću presudu na pravnom opisu požarom izazivanja opasnosti za život i tijelo ljudi, koje činjenice je, prema rezultatima dokaznog postupka nesporno utvrdio, a iste su sadržane i u inkriminaciji iz optužnice. Ovo stoga što, uvažavajući odredbu čl. 350. st. 2. ZKP/97, prvostupanjski sud kod utvrđivanja činjeničnog stanja navedenog u optužnici nije bio vezan prijedlogom tužitelja o pravnoj oznaci djela. Naime, ukoliko iz rezultata dokaznog postupka proizlazi, da se u tom činjeničnom utvrđenju nalaze elementi počinjenja, primjerice samo kaznenog djela iz čl. 263. st. 1. KZ/97, prvostupanjski je sud bio u mogućnosti proglasiti optuženika krivim samo za onaj dio inkriminirane radnje iz cjeline činjeničnog opisa optužnice koji u sebi sadrži kako subjektivna tako i objektivna obilježja tog kaznenog djela, pri čemu se treba voditi računa da to kazneno djelo nije teže od onoga za koje se optuženika predlaže proglasiti krivim. Slijedom navedenog, osnovano državni odvjetnik u žalbi ističe da radnja opisana pod točkom b) optužnice sama po sebi predstavlja kazneno djelo iz čl. 263. st. 1. KZ/97, o čemu prvostupanjski sud nije vodio računa.
Slijedom navedenog, u pravu je državni odvjetnik da je činjenično stanje za sada pogrešno i nepotpuno utvrđeno.
U ponovljenom postupku, prvostupanjski će sud, ponovno izvesti sve već provedene dokaze, ali i druge dokaze na koje mu je ovom odlukom ukazano, te će nakon kritičke analize i svestrane ocjene tih dokaza, kako pojedinačno, tako i u njihovom međusobnom odnosu, odlučiti da li je optuženik počinio kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret i to kako radnjama opasnim u alineji a) tako i radnjama opisanim u alineji b), o čemu će ovisiti i
I Kž 1137/10-4
pravna kvalifikacija djela, nakon čega će donijeti novu, na zakonu zasnovanu odluku, koju će i obrazložiti sukladno odredbi čl. 359. st. 7. ZKP/97.
Stoga je prihvaćena žalba državnog odvjetnika te je na temelju odredbe čl. 388. st. 1. ZKP/97 pobijana presuda ukinuta i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
U Zagrebu 4. rujna 2013.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Marijana Kutnjak Ćaleta, v. r.
Vesna Vrbetić, v.r.