Rev-472/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Jasni Guštek, u pravnoj stvari I-tužitelja Z. L. i II-tužitelja D. L., oba iz K., koje zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu J. D., M. L., M. B. i P. M. iz G., protiv tuženika R. K. d.d., K., kojeg zastupa punomoćnik E. P., odvjetnik u D., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-849/09
Legislator headnote
AI generatedRev-472/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Odredbom čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 57/11), propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn.
Full text
Broj: Rev 472/10-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Jasni Guštek, u pravnoj stvari I-tužitelja Z. L. i II-tužitelja D. L., oba iz K., koje zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu J. D., M. L., M. B. i P. M. iz G., protiv tuženika R. K. d.d., K., kojeg zastupa punomoćnik E. P., odvjetnik u D., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-849/09
od 17. rujna 2009. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Daruvaru poslovni broj P-278/08 od 24. ožujka 2009., 19. srpnja 2011.
r i j e š i o j e:
Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužiteljima na ime naknade štete iznos od 50.292,12 kn sa zateznom kamatom od 24. ožujka 2009. do isplate (t. I. izreke), a odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim se zahtijeva isplata preko dosuđenog iznosa od 50.292,12 kn pa do ukupno zatraženog iznosa od 133.159,93 kn, tj. za iznos od 82.867,81 kn sa zateznom kamatom, kao i zahtjev za zatezne kamate na dosuđeni iznos za razdoblje prije 24. ožujka 2009. (t. II. izreke). Ujedno je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 1.124,81 kn (t. III. izreke).
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana, a uvažena je djelomično žalba tuženika i prvostupanjska presuda je potvrđena u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za iznos od 16.650,62 kn, dok je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u iznosu od 33.741,50 te je odbijen taj dio tužbenog zahtjeva, a tužiteljima je naloženo naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 6.782,70 kn.
Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev reviziju su izjavili tužitelji zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu Vrhovnom sudu Republike Hrvatske ukinuti pobijane presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Tuženik nije odgovorio na reviziju tužitelja.
Revizija tužitelja nije dopuštena.
Odredbom čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 57/11), propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn.
Tužitelji zahtijevaju da im tuženik isplati iznos od 133.159,93 kn te je nižestupanjskim presudama naloženo tuženiku isplatiti tužiteljima 16.650,62 kn, a odbijen je ostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 116.609,31 kn, koji iznos je i pobijan revizijom.
U ovom slučaju riječ je o djeljivoj obvezi. Prema odredbi čl. 412. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 112/99. i 88/01. – dalje: ZOO) kada u nekoj djeljivoj obvezi ima više vjerovnika, a što je ovdje slučaj, potraživanje se dijeli između njih na jednake dijelove, ako što drugo nije određeno i svaki vjerovnik može zahtijevati samo svoj dio potraživanja. U tužbi nije navedeno koji dio tražbine pripada kojem tužitelju pa se tražbina dijeli na jednake dijelove.
I prema odredbi čl. 37. st. 2. ZPP ako pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.
U ovom slučaju svaki od tužitelja ističe, dakle, zahtjev za isplatu 66.579,96 kn (133.159,93:2) te je odbijen zahtjev svakog tužitelja u iznosu od 58.304,65 kn, što je vrijednost predmeta spora svakog od tužitelja koji se pobija revizijom i koja je mjerodavna za ocjenu dopuštenosti revizije.
Dakle, u konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora u smislu čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP u odnosu na svakog od tužitelja ne prelazi 100.000,00 kn pa nije dopuštena revizija iz čl. 382. st.1. t. 1. ZPP. U konkretnom slučaju bila bi dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.
Međutim, iz sadržaja revizije ne proizlazi da tužitelji istu podnose na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP (u reviziji tužitelji ne navode niti određeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana niti navode razloge zbog kojih bi to pitanje bilo važno).
Kako revizija tužitelja nije dopuštena ni u smislu odredbe čl. 382. st. 1. ZPP niti u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP riješeno kao u izreci.
U Zagrebu 19. srpnja 2011.
Sutkinja:
Jasna Guštek, v.r.