Rev-3177/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-3177/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Hautza, kao predsjednika vijeća, te Veseljka Šeparovića, Ivke Zlokić, Jakoba Miletića i Katarine Buljan, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. R., S., zastupane po punomoćniku S. K., odvjetniku u S., protiv tuženika D. S., zastupanog po punomoćniku Z. i A. A., odvjetnicima u S., radi poništenja odluke, rješavajući reviziju tužene protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu br. Gž-953/99 od 23. travnja 1999. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu br. IV P-1670/96 od 4. studenog 1998. godine, u sjednici održanoj 28. lipnja 2000.,

p r e s u d i o j e :

Djelomično se prihvaća revizija, preinačuje presuda Županijskog suda u Splitu br. Gž-953/99 od 23. travnja 1999. godine i presuda Općinskog suda u Splitu br. IV P-1670/96 od 4. studenog 1998. godine u toč. II. izreke, a time i odluci o parničnom trošku (toč. III. izreke) i u tom dijelu sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Dužan je tuženik u roku od osam dana pod prijetnjom ovrhe vratiti tužiteljicu na rad u fotokopirnicu u S., N. trg … i omogućiti joj rad na poslovima na kojima je radila prije otkaza."

Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.000,00 kn. U preostalom dijelu revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Splitu br. Gž-953/99 od 23. travnja 1999. godine potvrđena je presuda Općinskog suda u Splitu br. IV P-1670/96 od 4. studenog 1998. godine kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev za poništenje otkaza ugovora o radu od 1. listopada 1996. godine i vraćanje tužiteljice na rad, te tuženik obvezan naknaditi tužiteljici parnični trošak od 1.952,00 kn.

Protiv drugostupanjske pravomoćne presude tuženik je izjavio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju niti se o istoj izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske. Revizija je djelomično osnovana.

Suprotno revizijskim navodima drugostupanjski sud ocijenio je sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja za ovaj spor, zbog čega ne stoji revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. a u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje: ZPP) na koju revizija opisno ukazuje.

Na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka revident i ne upire, a kako ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju temeljem odredbe čl. 386. ZPP pazi po službenoj dužnosti, zaključiti je da pobijana presuda nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka.

Obzirom na utvrđenje nižestupanjskih sudova da je tužiteljica izviještena o odluci tužene o otkazu joj ugovora o radu pismenom od 1. listopada 1996. godine zaprimljenog 5. listopada 1996. godine, protiv koje je odluka tužiteljica unutar zakonskog roka podnijela zahtjev za zaštitu prava te tužbu, pravilna je ocjena nižestupanjskih sudova da tužiteljica nije prekludirana u traženju sudske zaštite. Da bi imao pravni učinak otkaz ugovora o radu mora biti u pismenom obliku (čl. 111. st. 1. Zakona o radu - "Narodne novine", br. 38/95, 54/95 i 65/95 - dalje: ZR), zbog čega je pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da pismeno tužiteljice od 1. listopada 1996. godine predstavlja otkaz ugovora o radu temeljem kojeg je tužiteljici i prestao radni odnos kod tuženika.

U konkretnom slučaju radilo se o otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem zaposlenika u smislu odredbe čl. 106. st. 1. al. 3. ZR.

Kako je taj otkaz ugovora o radu tuženik dao tužiteljici a bez da su poštovane odredbe čl. 110. st. 1. i 2. ZR u smislu prethodnog pismenog upozorenja tužiteljice kao zaposlenika na obveze iz radnog odnosa, te joj ukazano na mogućnost otkaza u slučaju nastavka kršenja obveza, a niti je tužiteljici omogućena obrana, pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da je otkaz ugovora o radu nezakonit. Stoga je u tom dijelu prihvaćanjem tužbenog zahtjeva materijalno pravo pravilno primijenjeno, zbog čega je u tom dijelu reviziju tuženika trebalo odbiti sve temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

Pogrešno su međutim nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo a kada su prihvatili tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži vraćanje tužiteljice na rad kod tuženika. Nesporna je činjenica da je K.K. kao vlasnik tuženika otkazala obrt te je on ugašen sa 31. siječnja 1997. godine, nakon čega tuženik više ne posluje, dok je K.K. umirovljena, zbog čega vraćanje tužiteljice na rad kod tuženika nije moguće.

S druge pak strane kako stranka u ovom sporu nije i Fotokopirnica D. Iza lože …, S., vlasnost D.I., to u ovom slučaju nije moguće temeljem odredbe čl. 129. ZR obvezu tuženika da vrati tužiteljicu na rad prenijeti na treću osobu (Fotokopirnicu D. vlasnost D.I.) koji nije sudjelovao u ovom sporu kao stranka (presuda djeluje samo inter partes, a ne erga omnes). Stoga je u dijelu kojim je odlučeno o vraćanju tužiteljice na rad kod tuženika presuda neizvršiva, zbog čega je pravilnom primjenom materijalnog prava u tom dijelu tužbeni zahtjev trebalo odbiti. Stoga je prihvaćanjem revizije u tom dijelu pobijana presuda preinačena odbijanjem tužbenog zahtjeva u dijelu kojim se traži vraćanje tužiteljice na rad, sve temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP.

Odluka o troškovima spora temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. a u svezi s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP, sve razmjerno uspjehu tužiteljice u sporu.

U Zagrebu, 28. lipnja 2000.

Predsjednik vijeća:

Stanko Hautz v.r.