Social security court dismisses appeal against mandatory pension insurance status for self-employed agricultural workers.
Legislator summary
AI generatedThe Administrative Court dismissed the plaintiff's appeal against a decision recognizing his mandatory pension insurance status. The plaintiff argued that his registration as a sole trader in the VAT register entitled him to insurance coverage from June 2003 to June 2004. The court found the decision lawful because the plaintiff failed to submit a voluntary insurance application within the statutory deadline, triggering mandatory recognition under the Pension Insurance Act. Consequently, the court upheld the agency's finding that the plaintiff was correctly classified as an insured person by operation of law.
Legislator headnote
AI generatedArticle 11, Paragraph 1, Item 4 of the Pension Insurance Act; Article 106 and 107, Paragraph 2 of the Pension Insurance Act; Article 42, Paragraph 2 of the Administrative Disputes Act: Mandatory pension insurance status is automatically recognized for self-employed agricultural workers who fail to submit a voluntary insurance application within the prescribed period.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Us-3432/2005-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E!
P R E S U D A
Upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Dijane Vidović kao predsjednice vijeća, Fedore Lovričević-Stojanović i Borislava Komadine kao članova vijeća, te sudske savjetnice Bojane Pejkić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. D. iz O., protiv rješenja tuženoga Hrvatskoga zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe Z., klasa: 140-14/04/01/03326538076, ur. broj: 341-99-05/2-04/13654, broj: 351903 od 4. ožujka 2005., radi svojstva osiguranika, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 23. listopada 2008.,
p r e s u d i o j e
Tužba se odbija.
Obrazloženje
Osporenim rješenjem odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u O., klasa: 140-14-04-01-03326538076, ur. broj: 341-12-05/2-04-044616 od 7. rujna 2004., kojim je tužitelju priznato svojstvo osiguranika na mirovinsko osiguranje počevši od 1. lipnja 2003. godine.
Tužitelj u tužbi prigovara zakonitosti osporenoga rješenja. U bitnom navodi da mu je Područna služba tuženog Zavoda pogrešno utvrdila svojstvo osiguranika na mirovinsko osiguranje po osnovi obavljanja samostalne djelatnosti poljoprivrede i šumarstva, budući da se u registar obveznika poreza na dodanu vrijednost prijavio kao obrtnik, pa mu je s te osnove valjalo priznati svojstvo osiguranika u razdoblju od 1. lipnja 2003. do 30. lipnja 2004. (kada je izašao iz sustava PDV-a). Stoga predlaže da Sud uvaži tužbu i poništi osporeno rješenje.
Tuženo tijelo u odgovoru na tužbu ostaje u svemu kod razloga osporenoga rješenja i predlaže Sudu da tužbu kao neosnovanu odbije.
Tužba nije osnovana.
Prvostupanjskim rješenjem donesenim po službenoj dužnosti tužitelju je priznato svojstvo osiguranika na mirovinsko osiguranje počevši od 1. lipnja 2003., s obrazloženjem da se tužitelj, kao osoba koja obavlja samostalno djelatnost poljoprivrede i šumarstva i obveznik je poreza na dohodak (ili poreza na dobit), obvezno osigurava na mirovinsko osiguranje prema odredbi članka 11. stavak 1. točka 4. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 79/07 i 35/08). Pritom se Područna služba Zavoda poziva na rješenje Ministarstva financija – Porezne uprave, Ispostava O. od 6. kolovoza 2003. kojim je tužitelju utvrđena osnovica za obračun obveznih doprinosa s osnove poljoprivrede – poslovne knjige, počevši od dana 1. lipnja 2003. Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da je doneseno po službenoj dužnosti pozivom na članak 107. Zakona o mirovinskom osiguranju, budući da tužitelj kao obveznik plaćanja doprinosa nije podnio prijavu na osiguranje (članak 106. ZOMO). Tuženo je tijelo osporenim rješenjem prihvatilo razloge iz obrazloženja prvostupanjskoga rješenja ocijenivši ga pravilnim i odbilo tužbu tužitelja.
Prema podacima spisa predmeta (preslika prijave u Registar obveznika poreza na dodanu vrijednost od 19. svibnja 2003.) tužitelj je dana 19. svibnja 2003. podnio prijavu u Registar obveznika poreza na dodanu vrijednost radi obavljanja poduzetničke djelatnosti (iznajmljivanje konja za jahanje). Prema rješenju Ministarstva financija, Porezne uprave, Ispostave O. od 6. kolovoza 2003. tužitelju je s 1. lipnjem 2003. utvrđena osnovica za obračun doprinosa za obvezna osiguranja kao obvezniku plaćanja doprinosa s osnove poljoprivrede – poslovne knjige. Iz rješenja Ureda državne uprave u V.-p. županiji, Službe za gospodarstvo, Ispostava O. od 5. svibnja 2003. tužitelju je s istim nadnevkom odobreno osnivanje obrta (iznajmljivanje konja za jahanje, i predmeta za osobnu uporabu – bicikla i uzgoj konja) i izvršen upis u obrtni registar bez početka obavljanja obrta, a iz rješenja istog tijela od 9. svibnja 2005. utvrđen je po službenoj dužnosti nadnevak (5. svibanj 2004.) prestanka toga obrta po sili zakona.
Prema odredbi članka 11. stavak 1. točka 4. Zakona o mirovinskom osiguranju, obvezno su osigurane osobe koje su po osnovi obavljanja samostalne djelatnosti poljoprivrede i šumarstva obveznici poreza na dohodak ili poreza na dobit.
Prema članku 101. stavak 1. točke 1. Zakona o mirovinskom osiguranju, podatke za vođenje matične evidencije (o početku poslovanja, prestanku poslovanja i promjenama u poslovanju obveznika plaćanja doprinosa) obveznici dostavljaju u roku od 15 dana od dana početka poslovanja, od dana prestanka poslovanja, odnosno od dana nastale promjene u poslovanju obveznika plaćanja doprinosa.
Prema članku 106. Zakona o mirovinskom osiguranju, svojstvo osiguranika utvrđuje Zavod na osnovi prijave osiguranja koju prema odredbama ovoga Zakona podnosi obveznik plaćanja doprinosa, odnosno osiguranik kada je sam obveznik plaćanja doprinosa. Ako osiguranik iz članka 11., 12., 14. i 15. ovoga Zakona u roku od 30 dana od dana nastanka obveze na osiguranje ne podnese prijavu na osiguranje, Zavod će po službenoj dužnosti donijeti rješenje o priznanju svojstva osiguranika (članak 107. stavak 2. ZOMO).
Kako iz činjeničnog stanja spisa predmeta (preslika prijave u Registar obveznika poreza na dodanu vrijednost od 19. svibnja 2003., dopis Porezne uprave Ispostava O. od 7. lipnja 2004. i rješenje Porezne uprave, Ispostava O. od 6. kolovoza 2003.) proizlazi da je tužitelj osoba koja obavlja samostalnu djelatnost poljoprivrede i šumarstva i koja je obveznik poreza na dohodak, to mu je sukladno članku 11. stavak 1. točka 4. i članku 106. i 107. Zakona o mirovinskom osiguranju, pravilno, po službenoj dužnosti, počevši od 1. lipnja 2003., priznato svojstvo osiguranika iz mirovinskog osiguranja. Tužitelj nije sam podnio prijavu na osiguranje, pa mu je tuženo tijelo po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 107. stavak 2. Zakona o mirovinskom osiguranju donijelo rješenje o priznanju svojstva osiguranika počevši od 1. lipnja 2003. godine.
Pritom valja imati u vidu da je tužitelj izvršio upis obrta u obrtni registar s danom 5. svibnja 2003. godine, ali bez početka obavljanja obrta, koji je nakon godinu dana ugašen po sili zakona. Stoga je nadležno tijelo (Porezna uprava) njegovu prijavu u Registar obveznika PDV-a prihvatilo kao prijavu fizičke osobe koja obavlja gospodarsku djelatnost samostalno radi ostvarivanja dohotka ili drugih gospodarskih procjenjivih koristi. S obzirom na podatke spisa Sud ocjenjuje da je tužitelju pravilno utvrđeno svojstvo osiguranika sukladno članku 11. stavci 1. točci 4. citiranoga Zakona.
Kako prigovori tužitelja iz tužbe nisu doveli u sumnju zakonitost osporenoga rješenja, to je pozivom na odredbu članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 53/91, 9/92, 77/92) tužba odbijena kao neosnovana.
U Zagrebu 23. listopada 2008.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Bojana Pejkić, v.r.
Dijana Vidović, v.r.