II Kž-451/2009-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Ranka Marijana i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Sande Janković, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Z. C., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi opt. Z. C. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 19. lipnja 2009. broj K-6/09 (Kv-I-461/09) o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 13. srpnja 2009.,
Legislator headnote
AI generatedII Kž-451/2009-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, tijekom postupka nakon podignute optužnice protiv opt. Z. C. zbog kaznenog djela protiv vrijednosti zaštićenih Međunarodnim pravom, zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06 i 110/07 – u nastavku: KZ) produljen je pritvor protiv opt. Z. C. iz osnova u čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – u nastavku: ZKP).
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž 451/09-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Ranka Marijana i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Sande Janković, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Z. C., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi opt. Z. C. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 19. lipnja 2009. broj K-6/09 (Kv-I-461/09) o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 13. srpnja 2009.,
r i j e š i o j e:
Odbija se žalba opt. Z. C. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, tijekom postupka nakon podignute optužnice protiv opt. Z. C. zbog kaznenog djela protiv vrijednosti zaštićenih Međunarodnim pravom, zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06 i 110/07 – u nastavku: KZ) produljen je pritvor protiv opt. Z. C. iz osnova u čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – u nastavku: ZKP).
Protiv tog rješenja žalbu je podnio osobno optuženik, s prijedlogom da se pritvor protiv njega ukine.
Žalba nije osnovana.
Protivno žalbenim navodima i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, ispravno je sud prvog stupnja utvrdio da protiv opt. Z. C. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere pritvora iz osnova u čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. ZKP.
Optuženiku se pravomoćnom optužnicom stavlja na teret da je počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ iz čega proizlazi relevantan stupanj osnovane sumnje da je počinitelj
II Kž 451/09-3
terećenog kaznenog djela čime je ispunjena opća zakonska pretpostavka za primjenu mjere pritvora iz čl. 102. st. 1. ZKP.
Optuženik u svojoj žalbi prvenstveno osporava osnovanost sumnje da bi počinio terećeno kazneno djelo, te ističe činjenicu da je obiteljski čovjek, zaposlen, sa redovnim prihodima, te da nema motiva za počinjenje kaznenog djela. Unatoč okolnostima obiteljskog statusa i zaposlenja, koje nisu sporne, u konkretnom slučaju u ovom stadiju postupka kao pretpostavka za pritvor dovoljan je relevantan stupanj postojanja osnovane sumnje da je optuženik počinio kazneno djelo, što proizlazi iz optužnice a konačna odluka o krivnji uslijedit će u trenutku donošenja presude.
Okolnosti koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti kod optuženika i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, protivno navodima žalbe, proizlaze iz činjenice da je optuženik osuđivana osoba prema Izvodu iz Kaznene evidencije i to za istovrsno kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ. Za ovo kazneno djelo 2003. pravomoćno je osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora, što ukazuje na optuženikovu neusklađenost ponašanja s društvenim normama i pravnim propisima s obzirom da je u međuvremenu podignuta optužnica za istovrsno kazneno djelo.
Ove okolnosti u svojoj ukupnosti i logičnoj povezanosti predstavljaju one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi optuženik boravkom na slobodi nastavio s činjenjem novih, istovrsnih ili sličnih kaznenih djela zbog čega je osnovano protiv njega produljen pritvor iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP.
Žalbenim navodima optuženik ne osporava egzistenciju pritvorske osnove iz čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP.
Kako Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitujući žalbu sukladno odredbi čl. 398. st. 4. ZKP, nije ustanovio ni da su počinjene povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, slijedom iznesenog, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP, valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 13. srpnja 2009.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Sanda Janković, v.r.
Damir Kos, v.r.