Legislator Case Law & Legislation
Rev-x-1127/2013-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismissed appeal for lack of new grounds under Article 392a of Civil Procedure Act.

Case Number Rev-x-1127/2013-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellants' appeal against the second-instance judgment regarding unpaid monetary claims. The appellants argued for a retrial based on alleged procedural violations and incorrect application of law, but the court found these arguments insufficient. The court ruled that the appeal lacked new grounds because the appellants merely repeated previous claims and failed to provide specific evidence for their allegations of procedural errors or factual disputes.

Legislator headnote

AI generated

Article 392a paragraph 1 of the Civil Procedure Act; Article 354 paragraph 2 item 11 of the Civil Procedure Act: An appeal is inadmissible if it does not contain new grounds for review, as the appellate court may only examine the case within the scope of the grounds explicitly stated in the appeal.

Keywords

AI generated
Civil Procedure Act Article 392a new grounds for appeal procedural violation dismissed appeal scope of review repeated arguments

Cited Legislation

AI generated
Article 392a paragraph 1 of the Civil Procedure Act
Article 53 paragraph 4 of the Law on Amendments and Supplements to the Civil Procedure Act
Article 354 paragraph 2 item 11 of the Civil Procedure Act
Article 393 of the Civil Procedure Act

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 1127/13-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužitelja: 1. V. L. iz S., …, 2. N. G. iz S., … 3. J. K. iz S., …, 4. A. M. iz S., …, 5. B. B. iz S., … 6. D. J. iz S., … 7. A. O. iz S., …, 8. D. V. iz S., …, 9 B. N. iz S., … 10. S. R. iz S., …., 11. D. Š. iz S., …, 12. M. B. iz S., …. 13. I. K. iz S., …14. F. M. iz S., …, 15. D. S. iz S., … 16. A. M. iz S., …i 17. A. C. iz S., …, koje zastupa po punomoćnik M. M., odvjetnik u S., kao privremeni zamjenik punomoćniku V. V., odvjetniku u S., protiv tuženika B. industrija S. d.d. S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžx 125/13 od 4. srpnja 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P2-1477/10 od 4. srpnja 2012., u sjednici održanoj 23. prosinca 2014.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana revizija tužitelja V. L., N. G., J. K., A. M., B. B., D. J., A. O., D. V., B. N., S. R., D. Š., M. B., I. K., F. M., D. S., A. M. i A. C..

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžx 125/13 od 4. srpnja 2013., odbijena je kao neosnovana žalba koju su podnijeli svi tužitelji (od 1. do 17.) i potvrđena je prvostupanjska presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P2-1477/10 od 4. srpnja 2012., kojom su odbijeni zahtjevi tužitelja da se tuženiku naloži isplatiti (vratiti) svakome od njih kunsku protuvrijednosti novčanih iznosa (po srednjem tečaju HNB važećem na dan isplate) u visini potraživanja u EUR pojedinačno navedenih u izreci te presude zajedno sa zateznom kamatom u valuti glavnog duga koja teče od 1. kolovoza 1991. do 31. prosinca 2001. po stopi koju je S. B. u S. plaćala na štedne uloge u DEM po viđenju; od 1. siječnja 2002. do 31. prosinca 2005. po stopi koju je S. B. u S. plaćala na štedne uloge u EUR po viđenju, a od 1. siječnja 2006. do isplate po stopi od 18 % godišnje, sve plativo u kunama.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju su podnijeli svi tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelji predlažu ovome sudu uvažiti reviziju i preinačiti nižestupanjske odluke na način da se usvoje zahtjevi tužitelja, a podredno da se ukinu pobijane presude i predmet vrati na prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Revizijski sud je pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao u smislu odredbe čl. 392. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11 i 25/13, dalje: ZPP), koja se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11), samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

U obrazloženju istaknutih revizijskih razloga navedeno je da „tužitelji u cijelosti ustraju u svim žalbenim i revizijskim navodima istaknutim u ranijem dijelu postupka“.

S obzirom na ovlaštenje ovoga suda da revidiranu drugostupanjsku odluku ispituje samo u granicama razloga određeno navedenih u predmetnoj reviziji (čl. 392. a. st. 1. ZPP), nije bilo moguće ispitivati postojanje bitnih povreda postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava prema navodima sadržanim u pravnim lijekovima koje su tužitelji ranije podnosili u ovoj parnici.

Osim pozivanja na navode u ranije istaknutim pravnim lijekovima, u preostalom dijelu revizija tužitelja sadrži samo tvrdnju koja se u bitnom svodi na to da je prvostupanjski sud odlučnu činjenicu – postojanje sporazuma među strankama o uračunavanju njihovih uplata kod budućeg otkupa stanova – utvrdio na temelju odluke Radničkog savjeta od 1. srpnja 1991. i „iskaza određenih svjedoka“, što je u suprotnosti s „ostalim podacima u spisu“.

Takva tvrdnja sadržajno predstavlja bitnu povredu odredba parničnog postupka prema odredbi čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Suprotno navedenim tvrdnjama tužitelja, cijeneći ukupan sadržaj obrazloženja prvostupanjske odluke (na koju se u svom obrazloženju pozvao i drugostupanjski sud) ovaj revizijski sud ne nalazi da bi razlozi obrazloženja te odluke o postojanju odlučnih činjenica bili u protivnosti s ispravama i zapisnicima u spisu, pa u njoj, kao ni u drugostupanjskoj presudi, nije ostvaren revizijski razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

Ni uvodno istaknuti revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava tužitelji nisu ničim obrazložili (osim pozivanjem na navode ranije podnijetih pravnih lijekova u ovoj parnici), pa povodom tako neodređenog prigovora ovaj sud nije mogao ispitivati pravilnost primjene materijalnog prava u nižestupanjskim presudama (čl. 392. a. st. 1. ZPP).

Slijedom izloženog je valjalo odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu ( čl. 393. ZPP).

Zagreb, 23. prosinca 2014.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.