Rev-55/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 55/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miljenke Vraničar kao predsjednika vijeća, te Tome Gložinića, Ljubice Munić, Ivana Mikšića i Ivke Zlokić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. H. iz Z., zastupanog po S. B., odvjetniku iz K., protiv tuženice C. o. d.d. Z. - F. S., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Sisku od 16. prosinca 1996. godine, br. Gž 499/96-3, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini od 13. prosinca 1995. godine, br. P 795/94-15, u sjednici održanoj 29. lipnja 2000. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Kutini od 13. prosinca 1995. godine, br. P 795/94-15, suđeno je:

"Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženici C.o. d.d. Z., Filijala S., da tužitelju H.J. na ime naknade štete isplati iznos od 29.400,00 kn, kamatom računajući ovu od dana presuđenja do isplate, kao i da mu naknadi parnični trošak, sve u roku od 15 dana"."

Presudom Županijskog suda u Sisku od 16. prosinca 1996. godine, br. Gž 499/96-3, odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini od 13. prosinca 1995. godine, br. P 795/94-15.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Nema bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 - dalje: ZPP), na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), a nižestupanjski su sudovi pravilno primijenili odredbu čl. 177. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 - dalje: ZOO) kada su ocjenili da se osiguranica tužene oslobađa od odgovornosti za predmetnu štetu, jer je dokazano da je šteta nastala isključivo oštećenikovom radnjom, budući da osiguranica tužene nije mogla izbjeći nezgodu kod svake brzine kretanja (a kretala se brzinom od 30 km/h).

Naime, utvrđeno je u postupku:

- da je krivični postupak protiv osiguranice tužene obustavljen,

- da se radi o vrlo uskoj cesti i nepreglednom mjestu izlaska tužitelja s obzirom na položaj mjesta iz kojeg je on dolazio i s obzirom na visinu i gustoću živice,

- da je do kontakta između vozila osiguranice tužene i tužitelja došlo na udaljenosti 1,9 metara u lijevo od desnog ruba kolnika gledano u smjeru kretanja osiguranika tuženice,

- da je brzina kretanja vozila osiguranice tužene bila 30 km/h i da je osiguranica tužene reagirala kočenjem kad se vozilom nalazila u položaju preglednosti dijela kolnika na kojem je došlo do nezgode, a tužitelj se tada nalazio u početnoj fazi izlaza na kolnik,

- te da imajući u vidu vrijeme reakcije prosječnog vozača nezgoda bila neizbježna pri svakoj brzini kretanja.

Na temelju tih činjeničnih utvrđenja i po ocjeni ovog revizijskog suda proizlazi da je pravilan zaključak nižestupanjskih sudova, da je do nezgode došlo isključivo krivnjom samog tužitelja.

Nije u pravu revident kada prigovara da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno, jer se revizija zbog tih razloga ne može izjaviti (čl. 385. st. 3. ZPP).

Iz navedenih razloga reviziju tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 29. lipnja 2000. godine

Predsjednik vijeća:

Miljenka Vraničar, v.r.