Legislator Case Law & Legislation
Gzp-719/2008-3 AI generated

Gzp-719/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Gzp-719/2008-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari I-predlagateljice N. T. i II-predlagatelja N. T., oboje iz B., …, protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko- upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 2. siječnja 2008., dana 28. svibnja 2009.,

Legislator headnote

AI generated

Gzp-719/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili o optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Gzp 719/08-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari I-predlagateljice N. T. i II-predlagatelja N. T., oboje iz B., …, protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko- upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 2. siječnja 2008., dana 28. svibnja 2009.,

r i j e š i o j e:

I-predlagateljici N. T. i II-predlagatelju N. T., oboje iz B., …, određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 14.000,00 kn (četrnaesttisućakuna) svakome.

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz stavka I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelji su 2. siječnja 2008. podnijeli zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (pogrešno nazvan ustavna tužba) kod Ustavnog suda Republike Hrvatske zbog nedonošenja sudske odluke i dugotrajnosti postupka vođenog kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pn-4965/03 (prije pod poslovnim brojem Pn-1559/95).

Ustavni sud Republike Hrvatske je uz dopis od 24. siječnja 2008. dostavio predmetni zahtjev Županijskom sudu u Zagrebu s obzirom na okolnost da je nakon stupanja na snagu Zakona o sudovima 29. prosinca 2005. ("Narodne novine", broj 150/05, 16/07 i 113/08, dalje u tekstu: ZS), zaštita prava na suđenje u razumnom roku u nadležnosti redovnih i specijaliziranih sudova (članci 27., 28. i 158. stavak 2. ZS).

Županijski sud u Zagrebu se rješenjem poslovni broj Gzp-100/08-4 od 26. ožujka 2008. oglasio stvarno nenadležnim s obzirom na okolnost da je pred tim sudom bio u tijeku žalbeni postupak te je spis ustupio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske kao stvarno nadležnom na daljnje postupanje.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili o optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-4965/03 (prije pod poslovnim brojem Pn-1559/95), očitovanja Županijskog suda u Zagrebu od 15. svibnja 2008., utvrdio slijedeće činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01 - pročišćeni tekst 55/01-dalje: Ustav):

- ovdje predlagatelji su kao tužitelji 24. veljače 1995. Općinskom sudu u Zagrebu podnijeli tužbu protiv tuženice Republike Hrvatske, radi naknade štete;

- 20. ožujka 1995. u spis je zaprimljen odgovor na tužbu u kojem je tuženica osporila odgovornost za štetni događaj, kao i u podnesku od 3. kolovoza 1995;

- uz podnesak od 18. rujna 1995. tužitelji su dostavili daljnju dokumentaciju, a na ročištu održanom 6. studenoga 1995. očitovali su se na navode iz podnesaka tuženice;

- na ročištu održanom 23. veljače 1996. doneseno je rješenje kojim je utvrđeno da je nastupio prekid postupka (članak 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima – Narodne novine broj 7/96), dok je rješenje o nastavku postupka doneseno 5. siječnja 2004;

- na ročištu održanom 17. veljače 2004. sud je odredio tuženici rok od 30 dana radi očitovanja o kojem kaznenom djelu se u konkretnom slučaju radi, dok je tužitelj pozvan postaviti tužbeni zahjtjev u važećoj valuti Republike Hrvatske, po kojim nalozima je postupljeno;

- rješenjem od 26. travnja 2004. sud se oglasio nenadležnim, ukinute su sve poduzete radnje te je odbačena tužba;

- protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio žalbu 18. svibnja 2004., a spis je 27. svibnja 2004. otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu radi donošenja odluke o žalbi;

- uz dopis od 15. lipnja 2004. cijeli spis je vraćen Općinskom građanskom sudu u Zagrebu radi pogreške u pisanju imena tužitelja u uvodu pobijanog rješenja u smislu odredbe članka 342. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08, dalje u tekstu: ZPP)., da bi isti, po izvršenom ispravku, bio ponovno otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu 28. listopada 2004;

- rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-3396/04-2 od 7. prosinca 2004. ukinuto je rješenje suda prvog stupnja te je predmet vraćen istom sudu na ponovno odlučivanje;

- ročište od 11. veljače 2005. nije održano, dok je na ročištu održanom 28. travnja 2005. sud raspravljao o meritumu spora;

- podneskom od 6. svibnja 2005. tužitelji su dopunili svoje navode, dok se tuženica očitovala na taj podnesak u podnesku od 10. kolovoza 2005;

- na ročištu održanom 1. rujna 2005. saslušan je I-tužitelj te je određeno provođenje uviđaja uz sudjelovanje građevinskog vještaka ing. M. O., dok je tužiteljima naloženo da u roku od 15 dana uplate predujam;

- dopisima od 1. rujna 2005. sud je zatražio od Općinskog suda u Bjelovaru dostavu spisa poslovni broj Kt-141/92 i R1-128/93, po čemu je postupljeno;

- podneskom od 10. siječnja 2007. tuženica se očitovala o predmetu spora, a ročište zakazano za 6. veljače 2007. nije održano zbog bolesti suca;

- povodom prijedloga tužitelja sud je odgodio ročište zakazano za 8. svibnja 2007., a na ročištu održanom 26. lipnja 2007. glavna rasprava je zaključena te je na ročištu od 11. srpnja 2007. donesena i objavljena presuda poslovni broj Pn-4965/03 kojom je tužbeni zahtjev odbijen;

- protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu 27. rujna 2007. te je cijeli spis 28. veljače 2008. dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu radi donošenja odluke o podnesenoj žalbi;

- presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-668/08 od 8. srpnja 2008. odbijena je žalba kao neosnovana i potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-4965/03;

- navedenu drugostupanjsku presudu ovdje predlagatelji su zaprimili 5. rujna 2008. po punomoćnici S. O., odvjetnici Odvjetničkog društva N. i dr. u Z..

Pravno relevantno razdoblje odlučno kod ocjene pripada li predlagateljima pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u pravilu je razdoblje od podnošenja tužbe do donošenja odluke o zahtjevu predlagatelja.

Međutim, predlagatelji su kao tužitelji u parničnom predmetu podnijeli tužbu 24. veljače 1995. pa u konkretnom slučaju pravno relevantno razdoblje za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja teče tek od 6. studenoga 1997. (od kada se primjenjuje Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koji je stupio na snagu 5. studenoga 1997.- „Narodne novine“ Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99-ispr., 14/02).

S obzirom da je prije donošenja odluke o predmetnom zahtjevu parnični postupak dovršen presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-668/08 od 8. srpnja 2008. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-4965/03 od 11. srpnja 2007, pravno relevantno razdoblje, u konkretnom slučaju, završava 5. rujna 2008. kada su ovdje predlagatelji zaprimili navedenu drugostupanjsku presudu. Dakle, parnični postupak je trajao 10 (deset) godina i 10 (deset) mjeseci.

Ocjenjujući postupanje nadležnog Općinskog građanskog suda u Zagrebu u predmetnom parničnom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske imao je na umu da je taj postupak bio prekinut po sili zakona (3. veljače 1996. kada je stupio na snagu Zakon o izmjeni Zakona o obveznim odnosima), a što je utvrđeno rješenjem toga suda poslovni broj Pn-1559/95 od 23. veljače 1996., nakon čega je rješenjem poslovni broj Pn-4965/03 od 5. siječnja 2004. riješeno da se isti postupak nastavlja. Dakle, prekid postupka je trajao preko sedam godina, a u pravno relevantnom razdoblju je trajao preko šest godina. U razdoblju nakon što je postupak nastavljen Općinski građanski sud u Zagrebu je bio aktivan i poduzimao je radnje u postupku. Predmet se nalazio dva puta u žalbenom stadiju (rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-3396/04-2 od 7. prosinca 2004. ukinuto je rješenje suda prvog stupnja te je predmet vraćen istom sudu na ponovno odlučivanje, a drugi žalbeni stadij je završen presudom toga suda kojom je potvrđena prvostupanjska presuda, čime je postupak pravomoćno dovršen). Međutim, cjelokupnim desetogodišnjim trajanjem postupka nije udovoljeno načelu ekonomičnosti postupka iz odredbe članka 10. stavka 1. ZPP. kojim je propisano da je sud dužan postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku.

Stoga, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da trajanje sudskog postupka u pravno relevantnom razdoblju predstavlja povredu prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

Prema ocjeni ovoga suda riječ je o činjenično i pravno vrlo složenom predmetu u kojem su tužbu podnijela dva tužitelja radi naknade štete za koju su tvrdili da je prouzročena terorističkim aktom, pa je nakon nastavljenog prekinutog postupka raspravljanje bilo usmjereno utvrđivanju odštetne odgovornosti tuženika.

Predlagatelji kao tužitelji nisu svojim ponašanjem doprinijeli trajanju predmetnog parničnog postupka.

Imajući na umu ukupno trajanje parničnog postupka, postupanje sudova, ovaj sud ocjenjuje osnovanim zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Visinu naknade u iznosu od 14.000,00 kn (četrnaesttisućakuna) svakom predlagatelju Vrhovni sud Republike Hrvatske je odmjerio uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, uz uvažavanje socijalnih i općepoznatih složenih i otežanih ukupnih gospodarskih prilika u Republici Hrvatskoj.

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 28. stavaka 1. i 2. ZS prihvatiti zahtjev i riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 28. svibnja 2009.

S U D A C

Aleksandar Peruzović, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.