Gzp-875/2009-11 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 875/09-11

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagatelja A. M. iz S. N., N., kojeg zastupaju punomoćnici T. T. i I. U., odvjetnici u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 28. svibnja 2009., 31. ožujka 2011.,

r i j e š i o j e:

I. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju A. M. iz S. N., N., u iznosu od 12.500,00 kn (slovima: dvanaesttisućaipetstokuna).

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč. I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagatelj je 28. svibnja 2009. podnio ovom sudu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u smislu odredbe čl. 27. stavka 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 150/05, 16/07, 113/08, 153/09, 116/10 i 122/10, dalje: ZS) u kojem je naveo da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog dugog trajanja postupka i nedonošenja odluke u postupku koji se vodi pred Županijskim sudom u Vukovaru pod poslovnim brojem Gž-811/06.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Samoboru poslovni broj P-764/94, očitovanja Općinskog suda u Samoboru od 7. prosinca 2009., očitovanja Županijskog suda u Vukovaru od 15. siječnja 2010., provjerom u pisarnici Općinskog suda u Samoboru, utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 41/01 - pročišćeni tekst broj 55/01 i 76/10, dalje: Ustav):

-postupak je pokrenut pred Općinskim sudom u Samoboru 22. studenoga 1994. tužbom tužitelja M. L. i S. S. protiv tuženika A. M. (u ovom postupku predlagatelja), radi isplate,

-do nastupa pravno relevantnog razdoblja 6. studenoga 1997. poduzete su slijedeće radnje u postupku: sud je rješenjem od 22. kolovoza 1995. obavijestio zastupnika tužitelja da tuženik zbog zdravstvenih razloga nije u mogućnosti pristupiti na ročište zakazano za 5. rujna 1995. te je zastupnik tužitelja pozvan u roku od 15 dana dostaviti sudu shodan prijedlog, čemu je tužitelj udovoljio podneskom od 29. kolovoza 1995., tuženik je podneskom od 30. listopada 1995. podnio odgovor na tužbu i protutužbu, tuženik je podneskom od 1. veljače 1996. podnio prijedlog za oslobođenjem od plaćanja sudskih pristojbi, tužitelj se podneskom od 25. siječnja 1996. očitovao na navode odgovora na tužbu na koji se tuženik očitovao podneskom od 22. svibnja 1996.,

-ročište zakazano za 5. svibnja 1998. odgođeno je zbog bolesti tužitelja, dok je zakazivanje slijedećeg određeno po prijedlogu tužitelja,

-na ročištu 25. lipnja 1998. stranke su ostale kod navoda tužbe, odgovora na tužbu i protutužbenog zahtjeva, punomoćniku tužitelja naloženo je u roku od 30 dana dostaviti sudu ovjereni prijevod dogovora od 10. svibnja 1995. i urediti tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na potraživanje kamata dok je punomoćniku tuženika naloženo dostaviti potvrdu o imovnom stanju za tuženika-protutužitelja,

-sud je rješenjem od 25. lipnja 1998. pozvao tuženika pristupiti na ročište zakazano za 23. rujna 1998. u povodu prijedloga za oslobođenjem od plaćanja sudskih pristojbi,

-na ročištu 23. rujna 1998. punomoćnik tužitelja-protutuženika ostao je kod tužbe i tužbenog zahtjeva i navoda podneska od 25. siječnja 1996., a punomoćnik tuženika- protutužitelja kod odgovora na tužbu i protutužbenog zahtjeva kao u podnesku od 30. listopada 1995., saslušan je I-tužitelj-protutuženik M. L., nakon očitovanja stranaka i predlaganja daljnjih dokaza ročište je odgođeno radi saslušanja stranaka i svjedoka,

-tuženik je podnescima od 15. listopada 1998. dostavio potvrdu o imovnom stanju i dokumentaciju na okolnosti odgovora na tužbu,

-na ročištu 29. listopada 1998. utvrđeno je da je punomoćnik tužitelja-protutuženika predao podnesak kojim je uredio tužbu u pogledu tijeka kamata na glavnicu, da nije pristupio I-tužitelj-protutuženik zbog bolesti zbog čega je ročište odgođeno za 26. studenoga 1998. na kojem je tuženik oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi, saslušani svjedoci I. D., V. H. i I. M.,

-na ročištu 13. siječnja 1999. punomoćnik tužitelja-protutuženika uredio je tužbeni zahtjev, saslušane su parnične stranke, nakon očitovanja stranaka, punomoćniku tužitelja određen je rok od 30 dana radi dostave uporabne dozvole i obrtnice za tvrtku S. L. na ime tužitelja, punomoćniku tuženika-protutužitelja određen je rok od 15 dana radi dostave daljnjih dokaznih prijedloga,

-na ročištu 5. srpnja 2000. punomoćnik tužitelja-protutuženika ostao je kod svih navoda iznesenih tijekom postupka, zamjenica punomoćnika tuženika-protutužitelja ostala je kod navoda odgovora na tužbu i protutužbenog zahtjeva, predložila izvesti dokaz saslušanjem svjedoka, nakon međusobnog očitovanja stranaka tuženiku je određen rok od 15 dana radi dostave pisane potvrde od 2. lipnja 1990. u ovjerenom prijevodu i uređenja tužbenog zahtjeva, određeno je saslušanje svjedoka D. R.,

-tuženik-protutužitelj je podnescima od 10. srpnja 2000. i 13. srpnja 2000. postupio po raspravnom rješenju suda koji su rješenjem suda od 13. srpnja 2000. dostavljeni na očitovanje tužiteljima, a na koje su se tužitelji očitovali podneskom od 7. kolovoza 2000.,

-na ročištu 20. listopada 2000. saslušan je svjedok D. R., nakon očitovanja stranaka i predlaganja dokaza, sud je odredio izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka i naložio punomoćniku tužitelja-protutuženika u roku od 15 dana dostaviti u spis potvrdu o prijavi tuženika odnosno obrtničku dozvolu za lokal,

-na ročištu 9. siječnja 2001. po prijedlogu punomoćnika tuženika-protutužitelja određeno je mirovanje postupka u odnosu na dio postupka koji se vodi po tužbi tužitelja M. L. i S. S. protiv tuženika A. M. dok je nastavljen postupak u dijelu koji se vodi po protutužbi tuženika A. M. protiv tužitelja M. L. i S. S., saslušan je svjedok, ročište je odgođeno radi saslušanja svjedoka,

-na ročištu 19. travnja 2001. utvrđeno je da nisu pristupili pozvani svjedoci, da spisu prileži brzojav punomoćnika tužitelja sa datumom 8. siječnja 2001. i žalba tužitelja protiv rješenja kojim se utvrđuje mirovanje postupka, sud je donio rješenje kojim se žalba tužitelja- protutuženika od 17. siječnja 2001. smatra prijedlogom za povrat u prijašnje stanje, rješenjem je dopušteno tužiteljima-protutuženicima povrat u prijašnje stanje te je ukinuto rješenje od 9. siječnja 2001. kojim je utvrđeno mirovanje postupka u odnosu na tužbu tužitelja protiv tuženika, saslušan je svjedok, nakon očitovanja stranaka odbijen je dokazni prijedlog tuženika za zamolbenim saslušanjem svjedokinje A. V., određeno je da će sud po službenoj dužnosti od Skupštine Općine V. zatražiti cjelokupni upravni spis vezan za poslovanje diskoteke,

-na ročištu 4. lipnja 2002. utvrđeno je da nisu pristupile osobno stranke te je radi nedolaska stranaka, a na prijedlog punomoćnika tužitelja-protutuženika koji je brzojavom obavijestio sud o nemogućnosti pristupa na ročište isto odgođeno,

-na ročištu 5. rujna 2002. stranke su ostale kod navoda tužbe, odgovora na tužbu i protutužbenog zahtjeva, odnosno kod navoda podnesaka od 13. siječnja 1999. i 7. srpnja 2000., utvrđeno je da je punomoćnik tužitelja predao u spis primjerak uplatnice sukladno rješenju suda od 2. svibnja 2001., strankama je pročitan dopis koji se namjerava uputiti na Skupštinu Općinu V. i određen rok od 15 dana radi uređenja tužbenog zahtjeva odnosno protutužbenog zahtjeva obzirom na promjenu valute,

-tužitelji su podneskom od 7. listopada 2002. uredili tužbeni zahtjev na koji se tuženik- protutužitelj očitovao podneskom od 4. studenoga 2002.,

-tuženik-protutužitelj se podneskom od 27. lipnja 2003. očitovao na dopis upućen Sudu Upravne jedinice V.,

-na ročištu 10. srpnja 2003. nakon očitovanja stranaka i provedenog dokazivanja čitanjem spisa, glavna rasprava je zaključena te je donesena i objavljena presuda poslovni broj P-764/94 kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja i protutužbeni zahtjev tuženika- protutuženika,

-protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik 13. studenoga 2003., a tužitelji 14. studenoga 2003.,

-sud je rješenjem od 28. studenoga 2003. pozvao punomoćnike stranaka da izvijeste sud kada su zaprimili presudu od 10. srpnja 2003. obzirom da spisu ne prileže povratnice o primitku iste te je punomoćnik tuženika-protutužitelja podneskom od 5. prosinca 2003. obavijestio sud da je tuženik-protutužitelj A. M. presudu zaprimio 30. listopada 2003. dok je punomoćnik tužitelja-protutuženika izvijestio sud podneskom od 8. prosinca 2003. da je presudu od 10. srpnja 2003. zaprimio 30. listopada 2003.,

-sud je rješenjem od 14. studenoga 2003. pozvao tužitelje M. L. i S. S. da dopune žalbu od 14. studenoga 2003. na način da ista bude sastavljena u cijelosti na hrvatskom jeziku te da dokumentacija priložena uz istu bude u ovjerenom prijevodu na hrvatski jezik, pod prijetnjom odbacivanja žalbe,

-sud je rješenjem od 12. prosinca 2003. zatražio od J. S. dostaviti sudu urednu punomoć za zastupanje II-tužitelja S. S. sastavljenu na hrvatskom jeziku, pod prijetnjom iz čl. 98. st. 2. ZPP-a,

-odvjetnik S. J. iz Lj. je 29. prosinca 2003. dostavio sudu podnesak u kojem je naveo da njegova stranka J. S. ne može predočiti ovlaštenje za zastupanje S. S. jer je isti umro prije podnošenja žalbe protiv presude od 10. srpnja 2003., da su njegovi nasljednici izjavili da su suglasni sa sadržajem žalbe, s tim da ostavinski postupak iza S. S. nije pravomoćno okončan,

-Županijski sud u Velikoj Gorici je dopisom od 7. siječnja 2004. broj II R-1/04-2 dostavio žalbu tužitelja M. L. na postupanje sudu prvog stupnja u smislu članka 360. Zakona o parničnom postupku,

-sud je rješenjem od 15. siječnja 2004. utvrdio prekid postupka u odnosu na II- tužitelja S. S. koji je umro 20. srpnja 2003., a da će se postupak nastaviti u odnosu na S. S., kada nasljednik ili staratelj ostavine II-tužitelja preuzme postupak ili kada ih sud, na prijedlog protivne strane, pozove da to učine,

-povodom žalbe tužitelja i tuženika protiv presude i odgovora tuženika na žalbu tužitelja spis je s popratnim izvješćem od 26. travnja 2004. otpremljen na nadležno postupanje Županijskom sudu u Velikoj Gorici koji je zatim dostavljen 9. veljače 2006. Županijskom sudu u Vukovaru koji je 6. rujna 2006. dopisom broj Gž-811/06 vratio spis sudu radi postupanja u smislu odredbe članka 360. ZPP,

-spis je s popratnim izvješćem od 30. rujna 2009. ponovno dostavljen Županijskom sudu u Vukovaru koji je presudom poslovni broj Gž-2037/09 od 12. siječnja 2010. odbio žalbe stranaka i potvrdio prvostupanjsku presudu, spis je sa odlukom vraćen sudu prvog stupnja 19. siječnja 2010.,

-predlagateljima je po punomoćniku dostavljena drugostupanjska presuda 21. siječnja 2010., što je utvrđeno službenom provjerom u pisarnici Općinskog suda u Samoboru.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja odlučno za ocjenu pripada li predlagatelju pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatra se u pravilu razdoblje koje protekne od podnošenja tužbe sudu pa do donošenja odluke povodom njegovog zahtjeva za zaštitom prava na suđenje u razumnom roku.

Međutim, u konkretnom slučaju tužba je podnesena 22. studenoga 1994. pa u tom slučaju pravno relevantno razdoblje za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja teče tek od 6. studenog 1997., nakon što je 5. studenog 1997. stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak i 14/02) i traje do 21. siječnja 2010. kada je predlagatelju po punomoćnicima dostavljena drugostupanjska odluka kojom je postupak pravomoćno dovršen, tako da je riječ o mjerodavnom razdoblju u trajanju od dvanaest godina, dva mjeseca i petnaest dana.

Sagledavajući postupak kao cjelinu Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je dugim trajanjem ovog postupka pred Općinskim sudom u Samoboru, Županijskim sudom u Velikoj Gorici i Županijskim sudom u Vukovaru, predlagatelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, a koje je zajamčeno odredbom čl. 29. stavka 1. Ustava.

Prema ocjeni ovog suda, postupanje općinskog suda, unatoč tome što je u pravno relevantnom razdoblju provodio ročišta, saslušao brojne svjedoke, parnične stranke, pribavljao dokumentaciju te poduzimao druge procesne aktivnosti usmjerene okončanju postupka te donio meritornu odluku, nije bilo učinkovito. Naime, upravo veliki broj provedenih ročišta (čak njih dvanaest) ukazuje da prvostupanjski sud nije dovoljno koncentrirao glavnu raspravu nastojeći je provesti na što manje ročišta (članak 311. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 2/07 i 84/08, dalje: ZPP). Tome valja dodati da se sud nije u dovoljnoj mjeri rukovodio načelom ekonomičnosti postupka (članak 10. stavak 1. ZPP-a) kada mu je trebalo gotovo devet godina da donese odluku o pravima predlagatelja.

Na duljinu postupka znatno je utjecala i neaktivnost drugostupanjskih sudova. Naime, postupak u žalbenom stadiju trajao je gotovo šest godina (od 26. travnja 2004. do 12. siječnja 2010.).

Prema ocjeni ovog suda predlagatelj, kao tuženik-protutužitelj u parničnom postupku, svojim postupanjem nije doprinio duljini trajanja postupka.

Postupak je u znatnoj mjeri složen jer je valjalo izvesti dokaze saslušanjem brojnih svjedoka, prevoditi dokumentaciju na stranom jeziku dok procesnoj složenosti doprinosi prekid postupka zbog smrti jedne od stranaka. Takav dokazni postupak podiže razinu složenosti i zahtjeva veći utrošak vremena od uobičajenog.

Slijedom navedenog, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je uslijed utvrđene duljine predmetnog parničnog postupka (12 godina, dva mjeseca i 15 dana), imajući na umu neažurno i neučinkovito postupanje suda, unatoč složenosti postupka, predlagatelju povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava.

Visinu primjerene novčane naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je odmjerio u iznosu 12.500,00 kn, imajući na umu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, uz istodobno uvažavanje složenih i otežanih gospodarskih prilika u Republici Hrvatskoj.

Stoga, temeljem odredbe članka 28. stavaka 1. i 2. ZS-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 31. ožujka 2011.

S U D A C

Aleksandar Peruzović, v. r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.