Criminal appeal upheld; probation extension revoked due to new facts regarding child custody and safety risks.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia accepted the appellant's appeal against a district court decision extending probation measures. The lower court had extended a proximity ban to the victim while removing a curfew, but failed to consider new facts about the appellant's living situation and the child's custody arrangement. The court ruled that these new circumstances potentially undermined the safety rationale for the extended proximity ban, necessitating a retrial to reassess the measure's necessity.
Legislator headnote
AI generatedČlanak 98. stavak 6. u vezi sa stavcima 1. i 2. točke 4. Zakona o kaznenom postupku; Probation measures must be regularly reviewed, and new facts arising between reviews can justify revoking extensions if they compromise the measure's purpose or safety.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž 418/16-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Miroslava Šovanja i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Setnik, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljene D. D., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljene D. D. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 10. studenog 2016. broj Kov-Iz-26/16 (Kov-78/16), o produljenju i ukidanju mjera opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 16. prosinca 2016.
r i j e š i o j e :
Prihvaća se žalba okrivljene D. D., ukida se pobijano rješenje i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv okrivljene D. D., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., pod točkom I./ izreke, na temelju članka 98. stavka 6. u vezi sa stavcima 1. i 2. točke 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08.), protiv okrivljene D. D. produljena je primjena mjere opreza i to zabrane približavanja oštećenom G. D. na razdaljinu manju od 300 metara; pod točkom II./ izreke određeno je da će se u slučaju nepridržavanja izrečene mjere opreza ista zamijeniti istražnim zatvorom, a pod točkom III./ izreke je, na temelju članka 98. stavka 6. ZKP/08., okrivljenoj D. D. ukinuta mjera opreza obveze redovitog javljanja u prostorije Policijske postaje B. svakog utorka, određena na temelju članka 98. stavaka 1. i 2. točke 3. ZKP/08.
II Kž 418/16-4
Protiv tog rješenja i to u odnosu na odluke pod točkama I./ i II./ izreke žalbu je podnijela okrivljena D. D. po branitelju, odvjetniku V. G., s naznakom da isto pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te bez prijedloga u kojem smislu postupiti s pobijanim rješenjem. Okrivljenica je po istom branitelju podnijela i dopunu žalbe s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Žalba je osnovana.
Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio postojanje osnovane sumnje da je okrivljenica počinila kazneno djelo iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., kao i postojanje osobitih okolnosti iz kojih proizlazi postojanje iteracijske opasnosti na strani okrivljenice kao posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., a za svoju odluku o tome, kao i o tome zašto smatra da se svrha istražnozatvorske mjere iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. u konkretnom slučaju može ostvariti i mjerom opreza iz članka 98. stavka 2. točke 4. ZKP/08., dao je jasne, dostatne i valjane razloge.
Stoga u pobijanom rješenju nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju upire žaliteljica tvrdnjom da u pobijanom rješenju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.
Druga je stvar što se zaključci prvostupanjskog suda o svrhovitosti zamjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenice po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. mjerom opreza zabrane približavanja oštećenom G. D. na razdaljinu manju od 300 metara za sada temelje na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, na što žaliteljica s pravom upire.
Naime, obrazlažući zašto smatra da se utvrđena opasnost od ponavljanja kaznenih djela na strani okrivljenice može otkloniti blažom mjerom od istražnog zatvora i to prethodno navedenom mjerom opreza, prvostupanjski sud navodi da je ona kazneno neosuđivana osoba te da je promijenila boravište preseljenjem u B., dok činjenica da prema navodima same okrivljenice iznesenima na sjednici optužnog vijeća o tome da je između nje i oštećenika u proteklo vrijeme dolazilo do kontakata zbog odluke suda o održavanju kontakata i druženja s djetetom nije od utjecaja jer o samom oštećeniku ovisi hoće li se izlagati riziku svojevoljnog prilaska okrivljenoj. Pri tome se prvostupanjski sud poziva na pravomoćno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj R1 Ob-551/16 od 27. rujna 2016. kojim su uređeni osobni odnosi između stranaka u brakorazvodnom postupku između ovdje okrivljenice i oštećenika u pogledu toga s kojim će od njih stanovati njihovo zajedničko maloljetno dijete i na koji način će se odvijati odnosi djeteta s drugim roditeljem, zaključujući da u tom rješenju nije izrijekom navedeno da otac mora preuzeti dijete osobno od majke te mu ga osobno vratiti, tako da, s obzirom na to da okrivljenica sada boravi kod svojih roditelja koji uz njezino znanje mogu predati dijete, ne postoje zapreke za provedivost mjere opreza iz ovog kaznenog postupka.
Točno je da je u točki III. izreke prethodno spomenutog rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj R1 Ob-551/16 od 27. rujna 2016. navedeno da će se svi susreti između G. D. (ovdje oštećenika) i mlt. sina R. D. (zajedničkog djeteta okrivljenice i oštećenika) odvijati na način da će otac svaki puta preuzeti dijete u B. na adresi stanovanja
II Kž 418/16-4
majke i po završenim susretima vratiti dijete u B. na adresu majke, pri čemu nije izrijekom navedeno da otac mora preuzeti dijete osobno od majke te mu ga osobno vratiti. Međutim, prema podacima u spisu predmeta, okrivljenica je po preseljenju iz Z. u B. (što je bila jedna od odlučnih okolnosti za određivanje mjera opreza rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kv-486/16-2 (Kir-562/16) od 29. travnja 2016.) stanovala kod roditelja, tako da je tada doista postojala mogućnost da se (kako se to navodi u pobijanom rješenju) primopredaja djeteta uz znanje okrivljenice obavlja između njezinih roditelja i okrivljenika. No, pitanje je postoji li takva mogućnost i sada s obzirom na navode iz žalbe okrivljenice da ona „trenutno živi u novom stanu od 102 m2 sa svojim sinom mldb. R.“.
S obzirom na izloženo, zaključak prvostupanjskog suda o opravdanosti i svrhovitosti primjene mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 4. ZKP/08. protiv okrivljenice za sada je s uspjehom doveden u sumnju žalbom okrivljenice u kojoj se ističe da prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja nije imao u vidu i razmotrio ove novonastale okolnosti na njezinoj strani.
Stoga je žalbu okrivljenice trebalo prihvatiti i pobijano rješenje ukinuti te predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ispitati opravdanost i svrhovitost primjene mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 4. ZKP/08. protiv okrivljenice, uzevši u obzir primjedbe na koje mu je ovdje ukazano. Pri tome će osobito voditi računa o proteku vremena od donošenja rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kv-486/16-2 (Kir-562/16) od 29. travnja 2016. kojim je ta mjera opreza protiv okrivljenice prvi put određena i o potrebi provjere novonastalih okolnosti na strani okrivljenice na koje se upire u žalbi i to osobito onih u pogledu izmjene njezinog stambenog statusa i s tim povezane mogućnosti odnosno načina primopredaje zajedničkog maloljetnog djeteta nje i oštećenika. Ako bude potrebno, na te okolnosti ispitat će ili pribaviti očitovanje nadležnog centra za socijalnu skrb, a sve kako bi se nedvojbeno utvrdilo na koji način se odvija primopredaja zajedničkog maloljetnog djeteta okrivljenice i oštećenika, odnosno je li izvršavanje prethodno navedenog rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj R1 Ob-551/16 od 27. rujna 2016. u koliziji s izvršavanjem mjere opreza koja se protiv okrivljenice primjenjuje u ovom postupku te, ako jest, postoji li mogućnost izvršavanja prethodno navedenog rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj R1 Ob-551/16 od 27. rujna 2016. uz asistenciju djelatnika nadležnog centra za socijalnu skrb ili drugih odgovarajućih osoba. Nakon što utvrdi i ocijeni sve odlučne okolnosti, prvostupanjski sud će donijeti novo i na zakonu utemeljeno rješenje, koje će i valjano obrazložiti.
Na kraju, a u odnosu na žalbeni navod da je prvostupanjski sud propustio vršiti kontrolu izrečene mjere opreza jer je tek nakon sedam mjeseci donio odluku o tome, treba navesti da je točno da se ispitivanje postoji li potreba za daljnjom primjenom mjera opreza, sukladno članku 98. stavku 6. ZKP/08., mora vršiti svaka dva mjeseca računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o mjeri opreza. Budući da taj rok nije prekluzivne, nego instruktivne prirode, njegovo propuštanje nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja. Međutim, prvostupanjskom sudu skreće se pozornost da u daljnjem tijeku postupka poštuje navedenu zakonsku odredbu.
II Kž 418/16-4
Slijedom svega izloženoga, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 16. prosinca 2016.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Martina Setnik, v.r.
Ana Garačić, v.r.