Rev-x-507/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 507/16-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, te Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. Č. iz Z., koju zastupa punomoćnik T. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženika „C. “ d.d. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž - 2738/2015-2 od 16. veljače 2016., kojom je potvrđena dopunska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn - 2075/10-32 od 12. veljače 2015., u sjednici održanoj 8. lipnja 2016.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tužiteljice, ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž - 2738/2015-2 od 16. veljače 2016. i dopunska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn - 2075/10-32 od 12. veljače 2015., pa se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena dopunska presuda prvostupanjskog suda kojom je odbijen kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za isplatu iznosa od 500.000,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom na ovaj iznos od presuđenja do isplate.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud istu preinači shodno u reviziji iznesenim navodima, odnosno ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13

- dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1 ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknade štete koju trpi u uzročnoposljedničnoj vezi sa štetnim događajem od 23. kolovoza 1990. kada je kao suputnik stradala u vozilu kojim je upravljao njen suprug, a koje je bilo osigurano od automobilske odgovornosti kod tuženika.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je: - da je pravna osnova traženja polica osiguranja tzv. B kombinacije (osiguranje s proširenim pokrićem) sklopljena 1. ožujka 1990. godine, - da je osigurana svota prema ovoj polici osiguranja iznos od 1.200.000,00 dinara (1.200,00 kuna), te - da je temeljem pravomoćnih odluka suda tužiteljici po osnovu naknade štete iz ovog štetnog događaja već isplaćen iznos od 10.759,68 kuna, te u mirnom postupku s tuženikom renta za izgubljenu zaradu u iznosu od 800,00 do 900,00 kuna mjesečno do 1. studenog 2001., kada je stekla pravo na starosnu mirovinu.

U navedenom utvrđenom činjeničnom stanju nižestupanjski sudovi su odbili zahtjev tužiteljice cijeneći osnovanim prigovor tuženika o iscrpljenoj svoti osiguranja. Pritom nižestupanjski sudovi pravilno cijene da nema mogućnosti revalorizacije ugovorene svote osiguranja kod tzv. „B“ kombinacije, jer je ugovor o osiguranju sklopljen na temelju Pravila o osiguranju od automobilske odgovornosti od 21. prosinca 1989. (u daljnjem tekstu: Pravila o osiguranju) koja su važila u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o osiguranju i nastanka osiguranog slučaja, te koja kao sastavni dio police to nisu dopuštala. Naime, osiguranje kojim se osiguravajuće pokriće iz čl. 90. Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba („Narodne novine“, broj 53/91) proširuje na osobe koje se u smislu odredbe čl. 21. Zakona o osiguranju imovine i osoba („Narodne novine“, broj 53/77 i 10/86), a koji su bili na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja, ne smatraju trećim osobama ugovoreno je dobrovoljno osiguranje, pa se prava i obveze koje nastaju iz takvog osiguranja prosuđuju u okviru tog ugovora o osiguranju – police osiguranja i pravila osiguranja osiguravatelja.

Uvjeti za osiguranje od automobilske odgovornosti sastavni su dio ugovora o proširenom osiguranju, pa se prava i obveze koje nastaju iz takvog osiguranja prosuđuju u okviru police osiguranja i pravila osiguranja tuženika koja su se primjenjivala u vrijeme sklapanja ugovora o osiguranju. Prema tim Pravilima o osiguranju, osiguravatelj je u obvezi naknaditi štetu do iznosa ugovorene svote osiguranja, a svota osiguranja za prošireno osiguravajuće pokriće je samostalna i neovisna o svoti osiguranja za temeljno osiguranje. Njena visina utvrđena je svotom osiguranja u polici osiguranja od automobilske odgovornosti (čl. 17. st. 3. čl. 5. Pravila o osiguranju). Dakle, kako se radi o ugovornom osiguranju, prava i obveze koje nastaju iz tog ugovora prosuđuju se u okviru ugovora i Pravila o osiguranju tuženika, a njima nije predviđena revalorizacija ugovorene svote osiguranja za prošireno osiguravajuće pokriće.

Takvo pravno shvaćanje u potpunosti je suglasno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u brojnim odlukama (Revx - 352/11 od 20. travnja 2011., Revx - 489/11 od 7. rujna 2011., Rev - 1226/01 od 22. prosinca 2003. i dr.), a koja praksa nije izmijenjena.

Međutim, u konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi odlučujući o prigovoru iscrpljene svote osiguranja nisu prema shvaćanju ovog suda (Revx - 243/2013 od 1. travnja 2015.) pravilno obračunali iznos štete prema kojoj se utvrđuje opseg odgovornosti osiguratelja, te tako limit obveze osiguratelja utvrdili prema ukupnoj šteti u jednom štetnom događaju.

To iz razloga što se u utvrđivanju limita obveze osiguratelja iznos štete prema kojem se utvrđuje opseg odgovornosti osiguratelja obračunava tako što se novčana šteta uzima u iznosu u kojem je nastala, a nenovčana imovinska šteta i neimovinska šteta prema cijenama, odnosno kriterijima u vrijeme štetnog događaja, dok se kod ocjene limita odgovornosti po osnovu naknade imovinske štete u obliku novčane rente visina štete utvrđuje kapitaliziranjem rente prema cijenama u vrijeme nastanka štetnog događaja. Ako tako utvrđeni iznos štete ne prelazi iznos osigurane svote, osiguratelj je dužan potpuno naknaditi štetu i kad visina štete prema cijenama odnosno kriterijima u vrijeme donošenja sudske odluke prelazi iznos osigurane svote. Ako je iznos štete utvrđen na prethodno navedeni način veći od osigurane svote, osiguratelj je dužan naknaditi dio štete prema razmjeru između osigurane svote i tako utvrđenog iznosa štete, s tim da se zatezne kamate i parnični troškovi dosuđuju bez obzira na limit osiguranja.

Kako su nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog shvaćanja odbili zahtjev tužiteljice cijeneći osnovanim istaknuti prigovor tuženika o iscrpljenoj svoti osiguranja bez da su utvrdili relevantne činjenice za obračun visine štete u smislu prethodno navedenog shvaćanja ovog suda, to nema uvjeta za preinaku pobijane presude.

Slijedom izloženog valjalo je temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a prihvatiti reviziju tužiteljice kao osnovanu, ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovnom postupku potrebno je utvrditi sve naprijed iznijete odlučne činjenice za pravilnu primjenu materijalnog prava u ovom sporu, nakon čega će biti moguće donijeti pravilnu i zakonitu odluku.

Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 8. lipnja 2016.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v. r.