Appeal dismissed; fixed-term contract termination by objective reasons does not constitute wrongful dismissal under Labor Law.
Legislator summary
AI generatedThe Court of Appeal dismissed the plaintiff's appeal against the first-instance judgment, confirming the lower court's decision to reject the claim for wrongful dismissal. The plaintiff argued that a fixed-term employment contract was invalid and that the employer's termination on October 26, 2005, constituted an unlawful dismissal requiring reinstatement. The court ruled that the termination was a lawful exercise of the employer's right to end a fixed-term contract due to the objective fulfillment of conditions, such as the completion of specific construction tasks, rather than a dismissal for cause.
Legislator headnote
AI generatedčl. 15. Zakona o radu; čl. 354. ZPP; Termination of a fixed-term employment contract based on objective reasons does not constitute wrongful dismissal, and the employer is not obligated to reinstate the employee.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Gžrs-15/13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Sovjetke Režić, kao predsjednice vijeća, te Blaženke Rilov Ćurin i Miha Mratovića (suca izvjestitelja), kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. Ž., iz T., D. T., zastupanoga po punomoćnicima V. L. i Ž. V., odvjetnicima u S., protiv tuženika K. i. d.d. S., iz S., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu od 9. studenog 2012. godine, pod poslovnim brojem IV P-570/09, u sjednici vijeća održanoj 21. veljače 2013. godine,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu od 9. studenog 20112. godine, pod poslovnim brojem IV P-570/09.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom u cijelosti je odbijen tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se utvrdi kako su stranke dana 14. travnja 2005. godine zaključili ugovor o radu na neodređeno vrijeme, te da se utvrdi kako je nedopušten otkaz ugovora o radu od 26. listopada 2005. godine, te da se obveže tuženika vratiti tužitelja na posao na radno mjesto zidarski radnik.
Protiv prvostupanjske presude pravovremeno se žali tužitelj osporavajući presudu u cijelosti zbog svih žalbenih propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, ili, podredno, da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
Žalba nije osnovana.
Predmet ovog postupka jest zahtjev tužitelja za utvrđenje da je kod tuženika imao zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme, te da je stoga Odluka tuženika od 26. listopada 2005. godine, kojom se utvrđuje prestanak radnog odnosa tužitelja s tuženikom dana 28. listopada 2005. godine ustvari Odluka o otkazu, te kao takva nedopuštena.
U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:
-kako je dana 13. studenog 2002. godine zaključen ugovor o radu na određeno vrijeme, između stranaka, te je tužitelj zaposlen na mjestu pomoćnog zidara,
-kako je ugovor od 13. studenog 2002. godine stavljen izvan snage, te su stranke 14. travnja 2005. godine zaključile novi ugovor o radu na određeno vrijeme i to za poslove zidarskog radnika, iz razloga privremenog povećanja opsega poslova kod tuženika i to njihova smanjenja, a najduže do 12. studenog 2005. godine,
-kako je prema Ugovoru o radu od 14. travnja 2005. godine između stranaka ugovoreno da će tužitelj obavljati poslove zidarskog radnika na različitim mjestima rada i na terenu na svim gradilištima poslodavca na području Republike Hrvatske,
-kako je tuženik 26. listopada 2005. godine donio obavijest kojom je utvrdio smanjenje opsega poslova za koje je tužitelj zasnovao radni odnos, i to upravo za radno mjesto zidarskog radnika, te je utvrdio kako je tužitelj prestao radni odnos s danom 28. listopada 2005. godine,
-kako je tužitelj pravovremeno izjavio zahtjev za zaštitu prava, kojeg je tuženik odbio,
-kako je tužiteljevo zadnje radno mjesto bilo gradilište na izgradnji kanalizacijske mreže D. – S.,
-kako je izgradnja kanalizacijske mreže D.- S. okončana 2. listopada 2005. godine,
-kako se kod tužitelja zaista u drugoj polovici 2005. godine smanjila potreba za radnim mjesto zidarskih radnika,
-kako tuženik nije zapošljavao nove radnike na radnom mjestu pomoćnog zidara, odnosno zidarskog radnika,
-kako je tuženik i drugim radnicima uručio obavijest o prestanku radnog odnosa zbog smanjenja opsega poslova
Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da su stranke 13. studenog 2002. godine, odnosno 14. travnja 2005. godine zaključile ugovore o radu na određeno vrijeme, a koji ugovor o radu prestaje istekom vremena na koji je zaključen ili ispunjenjem uvjeta zbog kojeg su stranke ugovor zaključile točno nastupanjem činjenice smanjenja opsega poslova, pa je tuženik, s obzirom da ugovor između stranaka nije bio zaključen suprotno odredbi članka 15. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 137/04 – pročišćeni tekst) mogao donijeti odluku kojom utvrđuje prestanak ugovora o radu zbog nastupa uvjeta.
Kao prvo, valja istaći da prvostupanjski sud nije počinio povredu postupka propisanu odredbom članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, jer sud nije nezakonitim postupanjem onemogućio tužitelja u raspravljanju red sudom. Tužitelj je bio uredno pozvan na sva ročišta, a tužitelj se izričito na ročištu održanom 25. listopada 2012. godine (list spisa 74), očitovao da nema dokaznih prijedloga, pa s obzirom da je utvrđeno kako stranke nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, sud je odustao od daljnjeg raspravljanja, te zaključio glavnu raspravu. Stoga se prvostupanjski sud nije niti trebao očitovati o ranijim dokaznim prijedlozima, s obzirom da su stranke odustale od istih.
Odredbom članka 15. Zakona o radu (radi se o članku 10. nepročišćenog Zakona o radu – "Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04 i 68/05), propisano je kako se ugovor o radu može iznimno sklopiti na određeno vrijeme za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen objektivnim razlozima koji su opravdani rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja.
Kako je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik trgovačko društvo, koje se bavi izvođenjem građevinskih radova, te ovisno o ugovorenim gradilištima ima potrebe za zapošljavanjem radne snage, to ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da su ugovori o radu sklopljeni između stranaka upravo bili ugovori sklopljeni sukladno odredbi članka 15. stavak 1. Zakona o radu.
Kako radni odnos nije zasnovan za neprekinuto razdoblje duže od tri godine, u smislu odredbe članka 15. stavak 2. Zakona o radu, to se u smislu odredbe članka 15. stavak 5. Zakona o radu nisu niti ispunile pretpostavke da bi se smatralo da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme.
Kako ugovor o radu na određeno vrijeme prestaje istekom vremena utvrđenog tim ugovorom, a prestanak ugovora o radu je bio unaprijed utvrđen objektivnim razlozima te kako su ti objektivni razlozi zaista i nastali, to je pravilno prvostupanjski sud zaključio kako tužbeni zahtjev nije osnovan, upravo u smislu odredbe članka 15. Zakona o radu.
S obzirom da se ne radi o odluci o otkazu, već je tuženik samo konstatirao ispunjenje uvjeta za prestanak ugovora o radu na određeno vrijeme, to nije niti trebalo ispitivati postojanje opravdanosti razloga za otkaz u smislu odredbe članka 113. Zakona o radu, odnosno 106. nepročišćenog teksta, niti je sukladno naprijed navedenome trebalo utvrđivati može li tuženik kao poslodavac zaposliti tužitelja kao radnika na nekim drugim poslovima, a što znači da presuda nije niti trebala sadržavati ova utvrđenja, a prvostupanjski sud nije počinio povredu postupka propisanu odredbom članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer presuda sadrži sve odlučne činjenice.
Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Splitu, 21. veljače 2013. godine
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Sovjetka Režić