Rev-780/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-780/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Borisa Guttmanna, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak- Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M. iz Z., koga zastupa N. I., odvjetnik iz Z., protiv tuženika HŽ - Hrvatske željeznice iz Zagreba, Kralja Tomislava br. 17, koga zastupa punomoćnik S. J., radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 12. kolovoza 1997. godine broj Gž-7978/96-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 28. studenog 1995. godine broj Pr-2077/95, u sjednici vijeća održanoj dana 7. srpnja 1998. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Tužitelju se ne dosuđuje naknada troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da vrati tužitelja u radni odnos i rasporedi ga na poslove i radne zadatke "kondukter W1 i BC kola" u roku od 8 dana.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presude nižestupanjskih sudova preinače i tužbeni zahtjev odbije.

U odgovoru na reviziju tužitelj je osporio osnovanost revizijskih navoda i predložio da se revizija odbaci kao nepravovremena i tuženika obveže da tužitelju naknadi trošak odgovora na reviziju.

Nadležni državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

U ovoj pravnoj stvari presudom Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 20. lipnja 1995. godine broj Gž-6734/94-2 potvrđena je presuda Općinskog suda u Zagrebu od 24. svibnja 1994. godine broj Pr- 3104/93 u dijelu u kojem su poništene odluke tuženika od 6. kolovoza 1993. godine i od 14. prosinca 1993. godine o prestanku radnog odnosa tužitelja kod tuženika. Kako su dakle u okviru ovoga spora pravomoćno poništene odluke tuženika o prestanku radnog odnosa tužitelja, pravilno su nižestupanjski sudovi prihvatili tužbeni zahtjev da se tuženiku naloži, da tužitelja vrati u radni odnos i rasporedi ga na poslove i radne zadatke "kondukter W1 i BC kola", jer je utvrđeno da je tužitelj prije donošenja spomenutih poništenih odluka tuženika o prestanku radnog odnosa tužitelja radio kod tuženika na radnom mjestu "kondukter W1 i BC kola".

Revizijski navodi tuženika da su njegove odluke o prestanku radnog odnosa tužitelja zakonite, nisu odlučni, jer su te odluke u okviru ovoga spora već pravomoćno poništene, pa je tuženik dužan tužitelja vratiti u radni odnos i rasporediti ga na radno mjesto na kojem je ranije bio raspoređen. Kako nije ostvaren istaknuti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a ne postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91 i 91/92 - dalje u tekstu ZPP) valjalo je odbiti tuženikovu reviziju kao neosnovanu (čl. 393. ZPP-a).

Tužitelju nije dosuđena naknada troška odgovora na reviziju, jer ta parnična radnja nije bila potrebna (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 7. srpnja 1998. godine.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.