Revr-2133/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 2133/2015-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. B. iz S., (OIB: ...), zastupanog po punomoćniku D. G., odvjetniku iz S., protiv tuženika O. d. d.o.o. z. t. i u. iz B., (OIB: ...), zastupanog po punomoćniku B. B., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž R-78/15-2 od 2. srpnja 2015., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu posl. br. Pr-626/13 od 23. ožujka 2015., ispravljena rješenjem istog suda posl. br. Pr-626/13 od 9. travnja 2015., u sjednici održanoj 3. prosinca 2019.,

r i j e š i o j e :

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž R-78/15-2 od 2. srpnja 2015. - i predmet vraća tome sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženika i preinačena prvostupanjska (ispravljena) presuda i suđeno:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da su Odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme tužitelja donesena od strane tuženika 30. svibnja 2012. i Odluka tuženika o zahtjevu za zaštitu prava tužitelja donesena 04. srpnja 2012. nedopuštene, te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, vratiti tužitelja na rad, na radno mjesto prodajnog zastupnika - Regija J., te mu omogućiti obavljanje poslova temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 17. travnja 2012. godine.“,

a tužitelju je naloženo isplatiti tuženiku na ime parničnog troška 2.500,00 kn. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka (kako tvrdi) počinjene u postupku pred drugostupanjskim sudom i pogrešne primjene materijalnog prava. Prijedlog tužitelja je da se osporena presuda preinači i njegovi zahtjevi prihvate, podredno da se ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik je odgovorio na reviziju i predložio da se ona odbije kao neosnovana.

Revizija je osnovana.

Revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao je u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP-a), a koja se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 57/11) i odredbom čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 25/13) primjenjuje na ovaj spor, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Ostvaren je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a zbog kojeg, prema sadržaju revizije, tužitelj pobija drugostupanjsku presudu.

Predmetom spora zahtjev je tužitelja na utvrđenje nedopuštenom Odluke od 30. svibnja 2012. kojom je tuženik otkazao s njime sklopljeni ugovor o radu, kumuliran sa zahtjevom na obvezivanje tuženika vratiti tužitelja "na poslove radnog mjesta prema otkazanom ugovoru".

U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je (kako se to navodi u osporenoj presudi):

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu prodajnog zastupnika, i to na temelju ugovora o radu sklopljenog sa njime 17. travnja 2012. na neodređeno vrijeme,

- da je 13. veljače 2012. tuženik donio Program zbrinjavanja viška zaposlenika i u njemu tužitelja uvrstio „kao višak radnika“,

- da je navedeni Program obuhvatio 33 radnika tuženika po njihovim kvalifikacijama i iskustvu, a sa njime se suglasio i Hrvatski zavod za zapošljavanje, Područna služba u P.,

- da je Odlukom od 30. svibnja 2012. tuženik otkazao tužitelju navedeni ugovor o radu zbog (kako se u Odluci navodi) poslovno uvjetovanih razloga: sve "nakon što je u ...-oj godini života tužitelj ostvario 4 godine staža kod tuženika, a sa obrazloženjem da zbog reorganizacije poslovanja Društva više nema potrebe za radnim mjestom na koje je tužitelj raspoređen",

- da kod tuženika nije ustrojeno radničko vijeće niti postoji sindikalni povjerenik,

- da je protiv Odluke o otkazu tužitelj pravovremeno podnio zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, kojeg tuženik nije prihvatio.

Drugostupanjski sud je zahtjeve tužitelja ocijenio neosnovanim i (preinačenjem prvostupanjske presude primjenom odredaba čl. 373.a ZPP-a) odbio uz zaključak da pravno shvaćanje na kojemu se temelji prvostupanjska presuda, a prema kojemu "...je tuženik bio dužan dokazati opravdanost razloga za otkaz" - pa da, a obzirom da „nije bio u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava u prilog svojih tvrdnji o osnovanosti predmetnog otkaza (o postojanju opravdanih razloga i drugih zakonom određenih uvjeta za poslovno uvjetovani otkaz)“, odnosno obzirom da nije prema pravilu o teretu dokazivanja dokazao kojim se kriterijima rukovodio kod odabira radnika koje je zadržao na poslu (za svakog od tih radnika prema podacima o godinama života, radnog staža i obvezama uzdržavanja, i to u odnosu na one kojima je dao otkaz i uvrstio ih u program zbrinjavanja), to dani otkaz nije na zakonu utemeljen", nije pravilno.

Pritom je drugostupanjski sud predmet spora pravilno razmotrio:

a) u smislu čl. 107. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 - dalje: ZR-a), i to:

- odredbe st. 1. podstavak 1., prema kojoj: "Poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju: 1) ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz)",

- odredbe st. 2., prema kojoj: "Poslovno i osobno uvjetovani otkaz dopušten je samo ako poslodavac ne može zaposliti radnika na nekim drugim poslovima.",

- odredbe st. 3., prema kojoj: "Pri odlučivanju o poslovno i osobno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.",

- odredbe st. 4., prema kojoj: "Poslovno ili osobno uvjetovani otkaz dopušten je samo ako poslodavac ne može obrazovati ili osposobiti radnika za rad na nekim drugim poslovima, odnosno ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da obrazuje ili osposobi radnika za rad na nekim drugim poslovima.",

sve imajući na umu da postojanje opravdanog razloga za otkaz u smislu odredbe članka 131. stavak 3. ZR-a mora dokazati poslodavac.

b) polazeći i od pravilnog shvaćanja:

- da opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu u smislu odredbe čl. 107. st. 1. podstavak 1. ZR-a postoji i u slučaju kada poslodavac radi ekonomski uspješnijeg poslovanja i planirane uštede izvrši reorganizaciju rada tako da smanji broj radnika ili ukine određena radna mjesta, a sve budući da je autonomno pravo poslodavca da određuje sistematizaciju radnih mjesta, da organizira proces rada ili organizaciju svoga poslovanja prema svojim potrebama i mogućnostima,

- da su navedenom odredbom čl. 107. st. 3. ZR-a samo propisani kriteriji kojima se poslodavac treba voditi prilikom utvrđenja za kojim je radnicima prestala potreba, ali (da) tom odredbom nije isključena mogućnost da poslodavac da prioritet nekom od ovih kriterija: poslodavac prilikom odlučivanja o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu mora voditi računa o socijalnim kriterijima iz odredbe čl. 107. st. 3. ZR-a (o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja radnika) kao i drugim koje je propisao i bio ovlašten (obzirom da su navedeni socijalni i drugi razlozi za otkaz u odredbi čl. 107. st. 3. ZR-a navedeni samo poimence i primjerice, pa se mogu dopunjavati i profesionalnim sposobnostima samoga zaposlenika) propisati, onim kriterijima koji se odnose na osobine radnika koje su u svezi s poslom koji obavlja na temelju ugovora o radu - ali ima autonomno pravo odlučiti (jer se prilikom uvažavanja tih kriterija iz čl. 107. st. 3. ZR-a od poslodavca ne očekuje da isključivo matematički pristupi primjeni te odredbe: poslodavcu se ne može ograničiti sloboda odlučivanja i onemogućiti da autonomno odlučuje kojemu će od navedenih kriterija dati prednost pri odabiru radnika kojeg će zadržati u ugovornom radnom odnosu) koju će važnost dati svakom pojedinom od svih tih kriterija,

- da je u situaciji kada radnik može provjeriti prema kojim je kriterijima utvrđen kao višak - i kada je u donesenoj odluci o otkazu navedeno da se pri otkazu vodilo računa o trajanju radnog odnosa radnika, njegovoj starosti te obvezama uzdržavanja koje ga terete, kao i drugim kriterijima utvrđenim po tuženiku, na radniku teret dokaza da tuženik nije vodio brigu o svim propisanim kriterijima: obzirom da radnik, a da bi se mogla vršiti usporedba u kojoj su mjeri propisani kriteriji iz odredbe čl. 107. st. 3. ZR-a i iz akata tuženika uzeti u obzir kod drugih radnika koji su zadržani na radu - za koje je tuženik ocijenio (uzeo) da su u odnosu na radnika (utvrđenog viškom) u prednosti, treba navesti one za koje drži da su po tuženiku neopravdano (nepravilno) bili privilegirani (u boljem socijalno ekonomskom položaju) - i to (što je ovdje bitno) toliko (s takvim, konkretnim razlozima) da bi bez te privilegije on ostvario uspjeh (o kojim se to radnicima ili radniku radi?),

- da, isto tako, ako poslodavac u odluci o otkazu navede da radnika ne može zaposliti na nekim drugim poslovima ili ga obrazovati ili osposobiti za rad na drugim poslovima - na radniku je teret dokaza da je poslodavac to ipak mogao učiniti, a sve budući da poslodavac ne može dokazivati negativnu činjenicu: da radnika nije mogao zaposliti na drugim poslovima, odnosno da ga nije mogao obrazovati ili osposobiti za rad na drugim poslovima.

Međutim, ovdje, u situaciji kada je sporno je li tuženik prilikom otkazivanja Ugovora o radu sklopljenog s tužiteljem postupio sukladno odredbi čl. 107. st. 3. ZR-a (obzirom da tužitelj drži da prilikom primjene kriterija iz te odredbe nije imao isti tretman kao drugi radnici koji su kod tuženika radili posao kao i on, a zadržani su na radu), drugostupanjski sud u osporenoj presudi nije naznačio potrebne, određene razloge za svoje daljnje shvaćanje, one razloge - iz kojih bi se moglo provjeriti na čemu temelji (izvlači) zaključak:

- da već i utvrđene okolnosti opravdavaju tvrdnje tuženika "(na koje se pozvao i u osporenoj odluci o otkazu, a ispravnost kojeg shvaćanja ničim određenim tužitelj nije doveo u sumnju) da je korištenjem navedenog autonomnog prava otkazao ugovor o radu zaključen s tužiteljem upravo u cilju ekonomski uspješnijeg poslovanja i planirane uštede, te da je u smislu odredbe članka 131. stavak 3. ZR-a dokazao da je u postojećim (pa i općepoznato) složenim uvjetima u gospodarstvu imao opravdani razlog za redoviti, poslovno uvjetovani otkaz, odnosno da otkaz ugovora o radu tužitelju nije dan suprotno odredbi čl. 107. stavak 1. podstavak 1. ZR-a",

- da je u predmetnom slučaju "tužitelj iz donesenog Programa zbrinjavanja viška radnika (u kojemu su navedeni kriteriji o kojima se vodilo računa kod utvrđivanja viška radnika) mogao provjeriti prema kojim je kriterijima utvrđen kao višak" - ali (da) i kraj te činjenice nije dokazao ono što je on po teretu dokazivanja trebao dokazati (kada je već u donesenoj odluci o otkazu s njime sklopljenog ugovora o radu navedeno da se pri otkazu vodilo računa o „trajanju radnog odnosa radnika, njegovoj starosti te obvezama uzdržavanja koje ga terete“): da tuženik (i pored u Odluci navedenog) ipak nije vodio brigu o svim propisanim kriterijima iz odredaba čl. 107. st. 3. i 4. ZR-a, odnosno - da je tuženik pri donošenju odluke o otkazu ugovora o radu postupio protivno tim zakonskim odredbama.

Za pravilnost toga zaključka, a pravilnim bi se mogao prihvatiti kada bi se iz razloga osporene presude mogla provjeriti njegova istinitost, u osporenoj je presudi trebalo istaći razloge - kako su ocijenjeni navodi tužitelja (koje samo ponavlja određeno u reviziji i na kojima ustraje) da nisu ni postojali poslovno gospodarski razlozi za dani mu otkaz (uz ostalo i obzirom na sadržaj ugovora o radu kojeg je sklopio u biti neposredno prije nego mu je otkazan), a pogotovo da razlozi za otkazivanje samo njegovog ugovora nisu postojali kada ih se sagleda po svim kriterijima iz odredbe čl. 107. st. 3. ZR-a u odnosu na one radnike tuženika sa kojima se po tim kriterijima uspoređuje, uz ostalo i one koji su sa tuženikom imali ugovore na određeno vrijeme - koji su i nakon otkazivanja njegovog ugovora produžavani, a za koje nalazi da nisu u ničemu imali prednost za zadržavanje radnog (ugovornog) odnosa sa tuženikom - i koje pojedinačno naznačuje (određuje), navodeći i podatke - relevantne (ako su istiniti) za primjenu prijepornih kriterija.

Osporena presuda te razloge ne sadrži.

Sa time u svezi tužitelj u reviziji pravilno i ističe da drugostupanjskoj presudi nedostaju jasni i prihvatljivi razlozi koji bi opravdavali u njoj izloženo shvaćanje i potvrđivali činjenično utvrđenje drugostupanjskog suda (različito od onog kojeg je utvrdio prvostupanjski sud):

- da su i u okolnostima konkretnog slučaja (po proteku tek neznatno više od jednog mjeseca od sklapanja ugovora o radu, i to na neodređeno vrijeme - i ponuđenog tužitelju nakon što je Programom već utvrđen viškom, k tome zbog povećanja opsega posla) postojale pretpostavke iz odredbe čl. 107. st. 1. podstavak 1. ZR-a za prijeporno otkazivanje: da je "prestala potreba za radnim mjestom...",

- da je tužitelj propustio navesti one radnike tuženika za koje drži da su po tuženiku neopravdano i nepravilno bili privilegirani (kao da su bili u boljem socijalno ekonomskom položaju): da je propustio naznačiti (odrediti) o kojim se to radnicima (ili radniku) radi (a što da je trebao kako bi se mogla vršiti usporedba u kojoj su mjeri propisani kriteriji iz odredbe čl. 107. st. 3. ZR-a uzeti u obzir kod drugih radnika koji su zadržani na radu, a za koje je tuženik ocijenio da su u odnosu na njega, utvrđenog viškom, u prednosti),

- odnosno, da je tuženik kod otkazivanja ugovora o radu svojim radnicima pravilno prednost dao kriterijima iz odredbe čl. 107. st. 3. ZR-a po kojima je ugovor trebao otkazati samo tužitelju, sve u usporedbi sa drugim promatranim radnicima - i pritom pravilno vrednovao te kriterije, i to (obzirom da je za ocjenu dopuštenosti prijeporne Odluke o otkazu jedino mjerodavno činjenično stanje kakvo je postojalo u vrijeme otkazivanja prijepornog Ugovora, odnosno obzirom da se u postupku kakav je ovaj odlučuje samo o dopuštenosti donesene odluke poslodavca - prema razlozima na kojima je takva temeljena, a ne drugim, novim razlozima - koji nisu bili predmetom radnopravne zaštite u postupku koji je prethodio ovome i vođenom kod poslodavca) prema stanju kakvo je postojalo u vrijeme kada je donio osporenu Odluku.

Konkretno, nedostaju joj razlozi: kojim je dokazom (iz čega) utvrdio te činjenice, sve pored onih na koje se pozvao prvostupanjski sud i na koje se poziva tužitelj (protivno utvrđenju iz osporene presude: naznačujući i radnike koji su po njemu bili privilegirani po tuženiku i neopravdano zadržani na poslu - kao i određene razloge za ocjenu te neopravdanosti).

Valja kod toga imati na umu:

- da u sudskom postupku u kojemu radnik ostvaruje zaštitu prava kojeg drži povrijeđenim odlukom poslodavca o otkazu s njime sklopljenog ugovora o radu, poslodavac ne može s uspjehom pozivati se na razloge koje ne sadrži ta odluka o otkazu ili na kojima nije temeljena, ali se (u smislu odredbe čl. 131. st. 3. ZR-a, prema kojoj poslodavac mora dokazati opravdane razloge za otkaz) niti radnik (tužitelj) ne može dovoditi u situaciju da u takvome postupku istražuje na temelju kojeg je to razloga njemu otkazan Ugovor - jer bi (da bi uspio u sporu) odluku o otkazu imao osporavati samo u odnosu na razloge iz njezina sadržaja (one razloge postojanje kojih bi se po zahtjevu radnika trebale preispitati),

- da (obzirom na sadržaj odredbe čl. 131. st. 3. ZR-a) u slučaju kada se ne može sa sigurnošću utvrditi postoje li razlozi koji opravdavaju dani otkaz, ne može se smatrati da je poslodavac dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz,

- da sud ima pravo na ocjenu dokaza te prema svojem uvjerenju i na osnovu savjesne i brižljive ocjene dokaza odlučivati koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP-a), ali je u slobodi ocjene dokaza ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se mogla provjeriti,

- da sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati i ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, tako da se ne vidi koje činjenice je sud uopće utvrđivao i cijenio, odnosno koje je činjenice našao utvrđenim i kojim dokazima je stvorio takav zaključak.

Sa prethodno navedenim u svezi, budući da osporena presuda ne sadrži određene razloge odlučne za ocjenu je li tuženik prilikom otkazivanja ovdje prijepornog Ugovora o radu postupio sukladno odredbama čl. 107. st. 1., 3. i 4. ZR-a i razloge o dokazima kojima je stvoren zaključak o prethodno navedenom činjeničnom utvrđenju, odnosno budući da su u njoj dani razlozi u odnosu na to pitanje u proturječju (na što nedvosmisleno i revident upućuje) s sadržajem iskaza tužitelja i podacima (iz isprava) u spisu, takva se ne može ispitati

- i njezinim donošenjem bez tih razloga počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

Stoga je uz prihvaćanje revizije valjalo na temelju odredbe čl. 394. st. 1. u svezi odredbe čl. 385. st. 1. ZPP-a ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će postupiti u skladu s prethodno iznijetim shvaćanjem i razmotriti u ovoj odluci iznijete okolnosti - te navode revidenta glede takvih, te ovisno o rezultatu ocjene svih činjenica relevantnih za odluku o dopuštenosti otkaza ugovora o radu ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja, i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka - odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbama čl. 375. ZPP-a.

Odluka o troškovima u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 3. prosinca 2019.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.