Legislator Case Law & Legislation
P-1846/2018-16 AI generated

Small claims court dismisses debt claim against co-owners when defendants prove partial payment of water delivery fees.

Case Number P-1846/2018-16
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The court dismissed the plaintiff's claim for unpaid water delivery fees against five co-owners of a building. Defendants submitted evidence proving they had paid a total of 3,190 kuna toward the disputed debt, while the plaintiff alleged the full amount remained outstanding. The court applied the burden of proof rule, ruling that the plaintiff failed to provide sufficient evidence to disprove the defendants' partial payment defense.

Legislator headnote

AI generated

Članak 221.a ZPP-a; When a party relies on a fact but fails to provide sufficient evidence, the court must treat that assertion as unproven, leading to the dismissal of the claim based on the burden of proof.

Keywords

AI generated
burden of proof small claims procedure partial payment defense co-ownership dispute utility service debt evidence assessment dismissal of claim

Cited Legislation

AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Republika Hrvatska

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

21 000 Split

P-1841/18

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sonji Meštrović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja V. i K d.o.o. S., OIB: , iz S., , protiv tuženika pod 1. Z. B., OIB: …., iz S., , kojeg zastupa punomoćnik F. I. Ž., odvjetnik u S., pod 2. F. B., OIB: , iz S., koje zastupa punomoćnik J. C., odvjetnik u S., pod 3. L. B., OIB:…… , iz S., kojeg zastupa punomoćnica N. L., odvjetnica u S., a, pod 4. J. P., OIB: ….., iz S., …., koju zastupa punomoćnik V. F., odvjetnik u S., , i pod 5. S. B., OIB: …., iz S., , koju zastupa punomoćnica N. L., odvjetnica u S., a, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 22. studenog 2018. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, zamjenice punomoćnika tuženika pod 1., punomoćnika tuženika pod 2., punomoćnice tuženika pod 3., zamjenice punomoćnika tužene pod 4. i punomoćnice tužene pod 5., na ročištu za objavu održanom dana 18. siječnja 2019.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja:

"I. Dužni su tuženici pod 1. Z. B., pod 2. F. B., pod 3. L. B., pod 4. J. P. i pod 5. S. B. u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 37.007,93 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe pa do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena na broj I. računa ….koji se vodi kod S. G.-S. banke d.d. S. s pozivom na broj …..

II. Dužni su tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na jednake dijelove naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka s pripadajućom zakonskom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate po stopi od 15% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, na broj računa koji se vodi kod S. G.- S. banke d.d. S. pozivom na broj ….."

II. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana naknaditi tuženiku pod 1. Z. B. (Odvj. I. F. Ž.) trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 kuna, tuženiku pod 2. F. B. (odvjetnik J. C.) iznos od 500,00 kn, tuženiku pod 3. L. B. i pod 5. S. B. (odvjetnica N. L.) iznos od 625,00 kn, tuženoj pod 4. J. P., (odvjetnik V. F.) iznos od 500,00 kn.

Obrazloženje

U tužbi upućenoj ovom sudu dana 20. siječnja 2017. se navodi da su tuženici od 1. do 55. suvlasnici zgrade u S., , te da nisu tužitelju podmirili iznos od 37.007,93 kn za uslugu isporuke pitke vode i odvodnju i to po tražbinama po računu broj 1511062980 na iznos od 4.790,10 kn s kamatom od 28. siječnja 2016., računu broj 1610151068 na iznos od 5.531,64 kuna sa kamatom od 26. ožujka 2016., računu broj 1610253334 na iznos od 4.987,37 kuna sa kamatom od 29. travnja 2016., računu broj 1610327140 na iznos od 4.720,48 kn s kamatom od 25. svibnja 2016., računu broj 1610437394 na iznos od 5.558,66 kn s kamatom od 30. lipnja 2016., računu broj 1610527853 na iznos od 5.817,28 kn s kamatom od 29. srpnja 2016. i računu broj 1610625008 na iznos od 5.602,40 kn s kamatom od 28. kolovoza 2016.

Ovaj sud je dana 28. ožujka 2018. pod poslovnim brojem P-307/17 donio rješenje o razdvajanju spisa u odnosu na gore označene tuženike.

Tuženici su se usprotivili tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kako osnovi tako i visini prvenstveno ističući prigovor promašene pasivne legitimacije. Ujedno su uz odgovore na tužbu tuženici pod 1. Z. B., pod 2. F. B., pod 3. L. B., 4. J. P. i pod 5. S. B., dostavili i uplatnice o podmirenju tražbine u ukupnom iznosu od 3.190,00 kuna. Nadalje, su istaknuli da su troškove vode podmirivali predstavniku stanara M. P., koji da im je davao potvrde o uplatama, tako da su oni svoju obvezu podmirili ali predstavnik stanara te uplate da nije proslijedio tužitelju. Zbog svega navedenog predlažu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

Tužitelj kao komunalni upravitelj vodoopskrbe i odvodnje zbog zakonodavnih izmjena pozvao sve suvlasnike zgrada kao potrošače da njegovim službama dostave svoje osobne podatke radi individualiziranja obračuna utroška vode i odvodnje putem svoje web stranice i to dana 24. travnja 2008., kao i putem oglasa u dnevnom listu S. D. dana 4. prosinca 2008.

Kako su tuženici kao suvlasnici svi ovlaštenici vlasničkog prava koji solidarno izvršavaju prava i obveze u odnosu na vodovodno odvodne instalacije te se prema trećima uzimaju kao jedna osoba, što propisuje i odredba članka 70. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a u odnosu na razdoblje iz kojeg proizlazi utužena tražbina nisu postigli dogovor o načinu plaćanja usluge niti utrošak podmirili, to za isplatu odgovaraju solidarno pa je predloženo obvezati ih solidarno na isplatu iznosa od 37.007,93 kn s pripadajućom kamatom, to sve uz nadoknadu parničnog troška.

U tijeku postupka sud je izveo dokaz pregledom djelomičnog izvoda otvorenih stavki na dan 19. siječnja 2017. broj 0233366 od 19. siječnja 2017., računa broj 1511062980 na iznos od 4.790,10 kn od 28. siječnja 2016., računa broj 1610151068 na iznos od 5.531,64 kuna od 26. ožujka 2016., računa broj 1610253334 na iznos od 4.987,37 kuna od 29. travnja 2016., računa broj 1610327140 na iznos od 4.720,48 kn od 25. svibnja 2016., računa broj 1610437394 na iznos od 5.558,66 kn od 30. lipnja 2016., računa broj 1610527853 na iznos od 5.817,28 kn od 29. srpnja 2016. i računa broj 1610625008 na iznos od 5.602,40 kn od 28. kolovoza 2016., pregledom sedam uplatnice o podmirenju duga na ime tuženika pod 1. Z. B. u ukupnom iznosu od 1.392,00 kuna (list 19-22 spisa), pregledom osam uplatnica o podmirenju duga na ime tuženika pod 2. F. B. u ukupnom iznosu od 638,00 kuna (list 25-28 spisa), pregledom osam uplatnica na ime tužene pod 5. S. B. o podmirenju duga u ukupnom iznosu od 464,00 kuna (list 32-35 spisa), dopisa upućenog predstavniku stanara M. P. s preslikom dostavnica o primitku pošiljka (list 37-40 spisa), pregledom sedam uplatnica o podmirenju duga na ime tužene pod 4. J. P. na ukupan iznos od 649,60 kuna (list 45-47 spisa), pregledom sedam uplatnica na ime tuženika pod 3. L. B. na ukupan iznos od 46,40 kuna, (što sve uplate zbrojeno daju iznos od 3.190,00 kuna), dopisa o prijavi predstavnika stanara M. P. od 18. listopada 2016. s potvrdom o primitku pošiljke (list 72-76 spisa), dok drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

Nakon tako provedenoga dokaznog postupka stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga pa je ovaj sud upravo po prijedlogu stranaka zaključio raspravljanje u ovoj pravnoj stvari.

Kako ovaj sud, a sve sukladno odredbi članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 117/03), više nije ovlašten i obvezan potpuno i istinito utvrditi sporne činjenice o kojima ovisi osnovanost zahtjeva, to je sud po prijedlogu stranaka i zaključio raspravljanje u ovoj pravnoj stvari. Valja naglasiti da su od 1. prosinca 2003. godine, a sukladno odredbi članka 282. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

Naime, sudovi odlučuju o tužbenom zahtjevu na temelju činjenica koje utvrde u postupku, sukladno odredbi članka 7. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP) (načelo materijalne istine), a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze koji te činjenice potvrđuju.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu na ime isporučene vode tuženicima kao suvlasnicima zgrade u S, i to za račun broj 1511062980 na iznos od 4.790,10 kn s kamatom od 28. siječnja 2016., račun broj 1610151068 na iznos od 5.531,64 kuna s kamatom od 26. ožujka 2016., račun broj 1610253334 na iznos od 4.987,37 kuna s kamatom od 29. travnja 2016., račun broj 1610327140 na iznos od 4.720,48 kn s kamatom od 25. svibnja 2016., račun broj 1610437394 na iznos od 5.558,66 kn s kamatom od 30. lipnja 2016., račun broj 1610527853 na iznos od 5.817,28 kn s kamatom od 29. srpnja 2016. i račun broj 1610625008 na iznos od 5.602,40 kn s kamatom od 28. kolovoza 2016., odnosno iznos od 37.007,93 kune.

Odredbom članka 20. stavka 5., a u svezi s odredbom članka 20. stavka 1. točke 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14, 36/15, dalje: ZKG), propisano je da se cijena komunalne usluge opskrbe pitkom vodom plaća isporučitelju usluge, a obveznik plaćanja je vlasnik nekretnine ili korisnik kad je vlasnik obvezu plaćanja ugovorom prenio na korisnika.

Tijekom postupka tuženici nisu osporavali da bi bili suvlasnici predmetne zgrade pa ne bi bila upitna njihova pasivna legitimacija.

Opskrba vodom predstavlja komunalnu djelatnost (članak 3. stavak 1. točka 1. ZKG-a), a Odlukom G. S. donesenoj u primjeni ZKG-a propisan je način obračuna i plaćanja cijene ove komunalne usluge za slučaj zajedničkog računa.

Prema odredbi članka 11. Odluke o vodoopskrbi, ukoliko se plaćanje usluge vodom vrši prema zajedničkom računu za više korisnika cijenu za pruženu uslugu korisnici raspodjeljuju međusobno prema sporazumu razmjerno količini pružene usluge, a ako među korisnicima ne dođe do sporazuma, cijena za pružene usluge za potrebe domaćinstva obračunava se u jednakom iznosu prema broju osoba koje koriste uslugu opskrbe vodom.

Tužitelj je trgovačko društvo koje obavlja komunalnu djelatnost opskrbe pitkom vodom, a zgrada u S., priključena je na komunalnu infrastrukturu za opskrbu pitkom vodom putem zajedničkog uređaja za mjerenje potrošnje većeg broja pojedinačnih potrošača.

Svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnji o postojanju činjenica koje su za nju povoljne na kojima zasniva svoje zahtjeve i prigovore, osim ako iz zakona ne proizlazi drukčije (članak 7. stavak 1. i 219. stavak 1. ZPP-a). Stoga je dužnost stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva (ili tvrdnje) stranke pa predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za uspjeh u parnici.

Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja iz odredbe članka 221.a ZPP-a koja u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

Po nalaženju ovog suda tužitelj je na ime neplaćenog utroška vode prvotno tužio navodno sve suvlasnike predmetne zgrade, potom u odnosu na određene suvlasnike povukao tužbu, a tužbeni zahtjev je i dalje ostao neizmijenjen u visini prema preostalim suvlasnicima, iako konačno potražuje da se suvlasnici obvežu na jednake dijelove.

S obzirom na činjenicu da tužitelj nije predložio izvođenje drugih dokaza na temelju kojih bi se na nesumnjiv način mogla utvrditi stvarna visina dugovanja tuženika za sporno razdoblje i stvarnih korisnika usluge, to je primjenom pravila o teretu dokazivanja tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

Tužba u ovoj stvari je podnesena 20. siječnja 2017., a predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu na ime isporučene vode tuženicima kao suvlasnicima zgrade u S., anagrafske oznake, to za račun broj 1511062980 na iznos od 4.790,10 kn s kamatom od 28. siječnja 2016., račun broj 1610151068 na iznos od 5.531,64 kuna sa kamatom od 26. ožujka 2016., račun broj 1610253334 na iznos od 4.987,37 kuna sa kamatom od 29. travnja 2016., račun broj 1610327140 na iznos od 4.720,48 kn s kamatom od 25. svibnja 2016., račun broj 1610437394 na iznos od 5.558,66 kn s kamatom od 30. lipnja 2016., račun broj 1610527853 na iznos od 5.817,28 kn s kamatom od 29. srpnja 2016. i račun broj 1610625008 na iznos od 5.602,40 kn s kamatom od 28. kolovoza 2016., odnosno iznos od 37.007,93 kune.

Naime, tuženici su uz svoje odgovore na tužbu dostavili dokaze o podmirenju duga i to tuženik pod 1. Z. B. u ukupnom iznosu od 1.392,00 kuna (list 19-22 spisa), tuženik pod 2. F. B. u ukupnom iznosu od 638,00 kuna (list 25-28 spisa), tužena pod 5. S. B. o podmirenju duga u ukupnom iznosu od 464,00 kuna (list 32-35 spisa), tužena pod 4. J. P. na ukupan iznos od 649,60 kuna (list 45-47 spisa), tuženik pod 3. L. B. na ukupan iznos od 46,40 kuna, što sve uplate zbrojeno daje iznos od 3.190,00 kuna.

Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja iz odredbe članka 221.a ZPP-a koja u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

Slijedom navedenog to je primjenom pravila o teretu dokazivanja tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

Stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom I. presude.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku

Tuženiku pod 1. je priznata jednokratna nagrada za sporove male vrijednosti u iznosu od 500,00 kn sukladno Tbr. 7. toč.8. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (Narodne novine broj 91/04, 37/05, 148/09 i 142/12 – dalje Tarifa) što uvećano za iznos PDV-a daje trošak u iznosu od 625,00 kn. Nadalje, tuženiku pod 2. je priznata jednokratna nagrada za sporove male vrijednosti u iznosu od 500,00 kn sukladno Tbr. 7. toč.8. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (Narodne novine broj 91/04, 37/05, 148/09 i 142/12 – dalje Tarifa). Tuženima pod 3. i 5. je priznata jednokratna nagrada za sporove male vrijednosti u iznosu od 500,00 kn sukladno Tbr. 7. toč.8. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (Narodne novine broj 91/04, 37/05, 148/09 i 142/12 – dalje Tarifa), što uvećano za iznos PDV-a daje trošak u iznosu od 625,00 kn, i konačno, tuženiku pod 4. je priznata jednokratna nagrada za sporove male vrijednosti u iznosu od 500,00 kn sukladno Tbr. 7. toč.8. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (Narodne novine broj 91/04, 37/05, 148/09 i 142/12 – dalje Tarifa). Slijedom navedenog je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Split, 18. siječnja 2019.

S U T K I N J A

Sonja Meštrović, v.r.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovog suda u 3 primjerka. Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.