Rev-1014/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1014/06-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa, kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Marijana Ramušćaka, Damira Mratovića i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. M. iz K., zastupanog po punomoćniku B. S., odvjetniku iz L., protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, zastupanog po punomoćnici G. K.-M., odvjetnici iz Z. i uz sudjelovanje umješača na strani tuženika F. K. iz H., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Varaždinu od 11. svibnja 2006. godine, br. Gž-35/06., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Ludbregu od 13. listopada 2005. godine, br. P-58/05., u sjednici održanoj dana 8. studenoga 2006. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tužitelja, ukida presuda Županijskog suda u Varaždinu od 11. svibnja 2006. godine, br. Gž-35/06. i presuda Općinskog suda u Ludbregu od 13. listopada 2005. godine, br. P-58/05., te predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

O trošku revizije odlučit će sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja te presuđeno da mu je tuženik dužan na ime naknade štete isplatiti 46.970,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom dok je za više traženo preko iznosa od 46.970,00 kn do 275.100,00 kn tužbeni zahtjev odbijen. Također je odlučeno da je tužitelj dužan tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 14.294,18 kn.

Odlučujući o žalbama stranaka drugostupanjski sud je žalbu tužitelja kao neosnovanu odbio, a prihvatio žalbu tuženika te preinačio prvostupanjsku presudu tako da je odbio tužbeni zahtjev. Ujedno je odlučeno da je tužitelj dužan tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 24.959,17 kn.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinaku pobijane presude.

Tuženik nije podnio odgovor na reviziju.

Revizija je osnovana.

Sporno je, je li tuženik dužan tužitelju naknaditi štetu koju je tužitelj pretrpio kada je došlo do prevrtanja traktora koji se kretao šumskim putem.

U postupku je utvrđeno:

-

da je tužitelj zadobio teške tjelesne povrede kada se prevrnuo traktor na kojem se nalazio,

-

da se traktor kretao šumskim putem širine 2,30 metara,

-

da je šumski put udaljen od državne ceste 3120 metara,

-

da traktor nije bio registriran i osiguran.

Prema odredbi čl. 82. st. 1. tada važećeg Zakona o osiguranju (“Narodne novine”, broj 46/97 – pročišćeni tekst) vlasnik, odnosno korisnik motornog vozila dužan je sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju upotrebom motornog vozila nanese trećim osobama.

Odredbom pak čl. 83. st. 1. tog Zakona motorna vozila u smislu tog Zakona jesu sva vozila na motorni pogon koja se kreću javnim putem i ostalim površinama na kojima se odvija promet.

U slučaju kada je šteta nanesena upotrebom motornog vozila čiji vlasnik odnosno korisnik nije osigurao od automobilske odgovornosti, prema odredbi čl. 91. st. 1. tog Zakona odštetni zahtjev se podnosi Hrvatskom uredu za osiguranje.

Prvostupanjski sud smatra da takav šumski put predstavlja površinu koja se koristi za promet i koja je dostupna većem broju raznih korisnika, te obvezuje tuženika na naknadu štete.

Drugostupanjski sud navodi da je prvostupanjski sud ispustio iz vida odredbe tada važećeg Zakona o javnim cestama (“Narodne novine”, broj 100/96) i baš odredbu čl. 4. koja govori o razvrstavanju javnih cesta, te smatra da šumski put udaljen od državne ceste 3120 metara širine 2,30 metara ne predstavlja površinu na kojoj se odvija promet, pa da sukladno tome tuženik ne odgovara za štetu prema odredbama Zakona o osiguranju, te da se ne može prihvatiti stajalište prvostupanjskog suda da taj put predstavlja površinu dostupnu većem broju korisnika. Da očito taj šumski put služi samo radi gospodarske upotrebe određenih nekretnina koje se nadovezuju na taj šumski put.

Osnovno je pitanje od kojeg zavisi je li se vlasnik vozila kojim je šteta prouzročena bio dužan osigurati od automobilske odgovornosti i radi li se u konkretnom slučaju o kretanju površinom na kojom se odvija promet.

Prema odredbi čl. 4. st. 1. toč. 1. tada važećeg Zakona o sigurnosti prometa na cestama (“Narodne novine”, broj 84/92, 5/93, 6/93, 26/93, 29/94, 43/96, 46/96 i 54/96) cesta je svaka javna cesta i nerazvrstana cesta na kojoj se odvija promet, a prema toč. 9. istog članka nerazvrstana cesta je površina koja se koristi za promet po bilo kojoj osnovi i koja je dostupna većem broju raznih korisnika (seoski, poljski i šumski putovi, putovi na nasipima za obranu od poplava, pristupne ceste i prostori parkirališta, benzinskih crpki i slično).

Iz iznijetog slijedi da za utvrđenje je li šumski put po kojem se kritične prigode kretao traktor na kojem je bio tužitelj površina na kojoj se odvija promet nije odlučna širina tog puta od 2,30 metara, te njegova udaljenost od javne ceste.

Naime, da se tim putem širine 2,30 metara mogao odvijati promet nedvojbeno svjedoči sama činjenica što se tim putem kretao traktor koji se prevrnuo uslijed čega je tužitelj zadobio tjelesne povrede.

Udaljenost od javne ceste također nije od značenja, jer i neki šumski put koji je udaljen od javne ceste može biti dostupan većem broju raznih korisnika posebno ako se do njega može doći s javne ceste primjerice seoskim putem.

Naime, je odlučno je je li se radi o putu koji je dostupan većem broju raznih korisnika.

Valja reći, kada bi neki šumski put bio dostupan samo nekom gospodarstvu i služio za potrebe tog gospodarstva onda se takav put ne bi u smislu citiranih propisa smatrao nerazvrstanom cestom kojom se odvija promet.

Zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova odlučna je činjenica je li šumski put, na kojem je došlo do prevrtanja traktora koji se kretao tim putem, nerazvrstani put dostupan većem broju raznih korisnika nije utvrđena. Stoga nema uvjeta za eventualnu preinaku pobijane presude.

Napominje se da je i prema sada važećoj odredbi čl. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (“Narodne novine”, broj 105/04) šumski put spada u nerazvrstane ceste, ako se koristi za promet po bilo kojoj osnovi i ako je dostupan većem broju raznih korisnika.

Radi naprijed navedenog na temelju čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje ZPP) odlučeno je kao u izreci.

Odluka o trošku revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 8. studenoga 2006.

Predsjednik vijeća:

Petar Milas, v.r.