Rev-929/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 929/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Crnića, kao predsjednika vijeća, Ljubice Munić, mr. sc. Lucije Čimić, Željka Glušića i Gordane Matasić-Špoljarić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz Ž., protiv tuženice V. M. iz Ž., koju zastupa punomoćnik K. G., odvjetnik u Ž., radi utvrđenja i isplate bračne stečevine, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-2627/06 od 3. listopada 2006. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Županji poslovni broj P-774/05 od 2. lipnja 2006., u sjednici održanoj 2. travnja 2008.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da se utvrdi da su stranke za vrijeme trajanja bračne zajednice stekle vlasništvo na stanu u V. koji je pobliže označen u izreci, na ušteđevini od 95.000,00 DEM u protuvrijednosti EUR na računu broj … kod Raiffeisen banke u Republici Njemačkoj, na novčanom iznosu od 52.000,00 DEM u protuvrijednosti EUR na ime naknade štete isplaćene od strane C. o. d.d. Z. te 1,5 kg zlatnog nakita te da ova imovina predstavlja bračnu stečevinu na jednake dijelove, što da je tužena dužna priznati te tužitelju izdati valjanu tabularnu ispravu za upis njegovog suvlasništva u 1/2 dijela na nekretnini u zemljišnim knjigama koju ispravu će u suprotnosti zamijeniti ova presuda, isplatit mu pola iznosa ušteđevine i isplaćene štete u ukupnom iznosu od 73.500,00 DEM u protuvrijednosti EUR za zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe pa do isplate po stopi koju banke u mjestu ispunjenja plaćaju na devizne štedne uloge po viđenju i da mu isplati novčanu vrijednost 1,5 kg zlatnog nakita a koji iznos će tužitelj specificirati nakon provedenog vještačenja te naknadi trošak postupka. Ujedno je naloženo tužitelju da tuženici naknadi trošak postupka u iznosu 18.300,00 kn.

Drugostupanjski sud je presudom odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu. Rješenjem je odbacio dopunu žalbe tužitelja kao nepravovremenu.

Tužitelj je podnio reviziju protiv drugostupanjske presude zbog svih razloga iz čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03. – dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači obje nižestupanjske presude.

Tuženica nije odgovorila na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi bračna stečevina stranaka koja da se sastoji od stana u V., novčanih iznosa pobliže označenih u izreci i 1,5 kg zlatnog nakita te je u revizijskoj fazi postupka sporno je li tuženica dužna tužitelju izdati tabularnu ispravu za upis njegovog suvlasništva u 1/2 dijela na nekretnini u zemljišnim knjigama i je li mu dužna isplatiti iznos 73.500,00 DEM u protuvrijednosti EUR, kao i novčanu protuvrijednost 1,5 kg zlatnog nakita.

Tužitelj opisno ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a navodeći da postoji proturječje o trenutku prestanka bračne zajednice (1992. ili 1994.) između razloga prvostupanjske presude i isprava koje prileže spisu (presude o razvodu braka). Za donošenje odluke u ovom predmetu nije bila od odlučnog značaja činjenica kada je došlo do prekida bračne zajednice već je odlučna činjenica da je brak stranaka razveden krajem 1994. što je i istaknuto u razlozima prvostupanjske presude. U prvostupanjskoj presudi navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i razumljivi i nisu proturječni ispravama i ostalim dokazima koji prileže spisu pa tako i o trenutku kada je razveden brak stranaka (1994.). Zato nema bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju ukazuje tužitelj.

Revident smatra da glede podjele zlatnog nakita činjenično stanje nije pravilno utvrđeno. Iz odredbe čl. 385. ZPP-a proizlazi da pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije revizijski razlog te se stoga ovaj sud ne osvrće na revizijske navode koji ukazuju da u ovom predmetu činjenično stanje nije pravilno utvrđeno.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je brak stranaka razveden krajem 1994.,

- da je za vrijeme trajanja bračne zajednice, na temelju ugovora od 11. lipnja 1992., kupljen stan u V. pobliže označen u izreci prvostupanjske presude koji je bio upisan u zemljišne knjige na ime tuženice, te da je taj stan tuženica prodala i predala u posjed trećoj osobi na temelju ugovora od 2. kolovoza 1996.,

- da iznosi za koje tužitelj tvrdi da su bračna stečevina predstavljaju naknadu štete koju su pretrpjele stranke i njihov tada maloljetni sin Z. K. (95.000,00 DEM), a koja je od strane A. o. iz G. isplaćena 1992. na račun tuženice, a iznos od 52.000,00 DEM predstavlja naknadu štete koju je C. o. d.d. isplatilo na račun tuženice 1994.,

- da su parnične stranke faktično podijelile zlatni nakit još 1993.

Odbijajući tužbeni zahtjev nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo. Prema čl. 248. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 116/03., 17/04. i 136/04. – dalje: OBZ) bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine.

Neosnovan je tužbeni zahtjev da se tuženici naloži da isplati tužitelju novčanu vrijednost 1,5 kg zlatnog nakita kako su to pravilno ocijenili nižestupanjski sudovi. To zato jer su parnične stranke tri kg zlatnog nakita podijelile još 1993., a tužitelj je tijekom postupka nije dokazao da bi cjelokupna količina zlatnog nakita bila njegova vlastita imovina. Tužbeni zahtjev da tuženica izda tužitelju valjanu tabularnu ispravu za upis suvlasništva u 1/2 dijela na stanu u V. u zemljišnim knjigama također nije osnovan. Tuženica je predmetnu nekretninu prodala još 1996. U zemljišne knjige je kao vlasnik upisana treća osoba, te stoga tuženica više ne može izdati valjanu tabularnu ispravu za upis suvlasništva u zemljišne knjige, jer više nije vlasnik sporne nekretnine. Pravilna je ocjena nižestupanjskih sudova da bi bračnu stečevinu predstavljala ostvarena prodajna cijena stana i to samo u slučaju ako je stan stečen radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. U tom slučaju bi tužitelj imao pravo na isplatu 1/2 vrijednosti stana, dakle, prema tuženici mogao bi postaviti jedino obveznopravni zahtjev. Stoga je neosnovan njegov stvarnopravni zahtjev da mu tuženica izda valjanu tabularnu ispravu za upis suvlasništva u zemljišne knjige.

Odredbom čl. 253. st. 2. OBZ propisano je da je vlastita imovina, imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenog u čl. 248. ovog Zakona (nasljeđivanje, darovanje i sl.).

Novčani iznosi za koje tužitelj tvrdi da se nalaze na računu tuženice broj … kod Raiffeisen banke u Republici Njemačkoj (95.000,00 DEM ) i 52.000,00 DEM isplaćen na račun tuženice od strane C. o. d.d. Z. ne predstavljaju bračnu stečevinu, jer nisu stečeni radom tijekom trajanja bračne zajednice, već je riječ o vlastitoj imovini stranaka (naknada pretrpljene štete). Stoga je tužitelj mogao osnovano potraživati od tuženice da mu isplati dio te naknade koji se odnosi na njega.

A. o. iz G. isplatilo je 1992. na račun tuženice iznos od 95.000,00 DEM, a C. o. d.d. Z. je iznos 52.000,00 DEM isplatio na račun tuženice još 1994. Tužitelj je u ovom predmetu tužbu podnio Općinskom sudu u Županji 13. listopada 2005. te je u svakom slučaju proteklo vrijeme za zastaru tog potraživanja prema tuženici. Stoga su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo i to odredbu čl. 371. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96. i 112/99. – dalje: ZOO) odbijajući tužbeni zahtjev i u tom dijelu.

Ovaj sud je prema odredbi čl. 392. a. ZPP-a ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji te je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena. Stoga je revizija tužitelja odbijena kao neosnovana primjenom odredbe čl. 393. ZPP-a.

U Zagrebu, 2. travnja 2008.

Predsjednik vijeća:

Ivica Crnić, v.r.