Revr-1367/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 1367/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Nenada Perina predsjednika vijeća, dr. sc. Ivana Kaladića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Renate Šantek članice vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. B. iz G., koga zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik u Š., protiv tuženika I. d.d. iz Š., koga zastupa punomoćnik K. K., odvjetnik u Š., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku br. Gž-640/2011-2 od 13. lipnja 2011., ispravljene rješenjem istog suda i poslovnog broja od 4. srpnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku br. P-2185/10 od 9. veljače 2011., u sjednici održanoj 29. veljače 2012.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je odluka o otkazu ugovora o radu od 15. lipnja 2010. koju je tuženik putem pošte 17. lipnja 2010. uručio sinu tužitelja nedopuštena, te da mu je prestao radni odnos, kao i zahtjev za vraćanje na rad, te je tužitelj dužan tuženiku naknaditi parnične troškove u iznosu od 4.305,00 kn. Drugostupanjskom presudom odbijena je tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tužitelj zbog svih revizijskih razloga s prijedlogom da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i raspravljanje.

Tuženik na reviziju nije odgovorio.

Revizija nije osnovana.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tužitelj kao radnik tuženika obavljao poslove građevinskog poslovođe na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme što su ga stranke sklopile 29. ožujka 1996.,

- da je kod tuženika od 2008. u povodu stupanja na snagu Pravilnika o uvjetima i mjerilima za davanje suglasnosti za započinjanje obavljanja djelatnosti gradnje ("Narodne novine", broj 43/09) provedena reorganizacija društva, tako da se umjesto građevinarstvom tuženik bavi isključivo proizvodnjom tucanika, betona, asfalta i dr., te da su ukinuta sva radna mjesta građevinskih radnika, pa tako i radno mjesto tužitelja,

- da za tužitelja tuženik nije našao mogućnosti da mu pronađe novo radno mjesto, zbog čega mu je dao redoviti otkaz zbog gospodarskih razloga,

- da je tužitelju pisani otkaz uredno uručen putem pošte 17. lipnja 2010. u skladu s odredbama čl. 141. Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena,

- da je prije otkazivanja ugovora o radu tuženik svoju namjeru da otkaže ugovor o radu tužitelju priopćio sindikalnom povjereniku u smislu odredbe čl. 118. i čl. 152. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09 – dalje u tekstu: ZR), koji se na to nije očitovao. Pravilnom primjenom materijalnog prava su nižestupanjski sudovi odbili tužbeni zahtjev.

Prema odredbi čl. 107. st. 1. podst. 1. ZR poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog u slučaju da prestane potreba o obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno-uvjetovani otkaz) u predmetnom slučaju tuženik je zbog prestanka bavljenja građevinarstvom dakle iz gospodarskih razloga otkazao ugovor o radu tužitelja koji je obavljao poslove građevinskog poslovođe.

Prema odredbi čl. 107. st. 2. ZR poslovno i osobno-uvjetovani otkaz dopušten je samo ako poslodavac ne može zaposliti radnika na nekim drugim poslovima.

U ovom slučaju tuženik nije mogao tužitelja zaposliti na nekim drugim poslovima.

U smislu odredbe čl. 107. st. 4. ZR poslovno ili osobno-uvjetovani otkaz dopušten je samo ako poslodavac ne može obrazovati ili osposobiti radnika za rad na nekim drugim poslovima, odnosno ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da obrazuje ili osposobi radnika za rad na nekim drugim poslovima. U ovom se slučaju od tuženika kao poslodavca nije moglo očekivati da tužitelja obrazuje ili osposobi za rad na nekim drugim poslovima.

Tuženik je u ovom slučaju dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu tužitelja.

Suprotno tvrdnji tužitelja u obrazloženju nižestupanjskih presuda ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presuda navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, - iste presude nisu nerazumljive i mogu se ispitati, pa nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08 – dalje: ZPP).

Činjenična razmatranja u reviziji ne mogu se uzeti u obzir, jer se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (argument iz čl. 385. ZPP).

Pravilna je i odluka o parničnim troškovima koja se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP.

Nije prihvatljiva tvrdnja tužitelja da je odlukom o parničnim troškovima tuženiku dosuđena naknada u većem iznosu od zahtijevanog. Naime, tuženik je na ročištu glavne rasprave 27. siječnja 2011. predložio da se za svaku radnju njegovog punomoćnika prizna po 200 bodova uvećano za PDV, a nižestupanjski sudovi su tuženiku priznali za svaku radnju njegovog punomoćnika po 50 bodova i PDV.

S obzirom da nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi, a u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 392. st. 1. ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 29. veljače 2012.

Predsjednik vijeća:

Nenad Perin, v.r.