Rev-240/2015-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dragana Katića, Darka Milkovića i Marine Paulić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz R., kojega zastupa punomoćnica S. M. Č., odvjetnica u R., protiv tuženice Z. T. R., R., koju zastupa punomoćnik Ž. R., odvjetnik u R., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-3076/11-4 od 15. listopada 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, broj P-454/09 od 8. prosinca 2010., u sjednici održanoj 6. rujna 2016.
Legislator headnote
AI generatedRev-240/2015-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnio je reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 240/15-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dragana Katića, Darka Milkovića i Marine Paulić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz R., kojega zastupa punomoćnica S. M. Č., odvjetnica u R., protiv tuženice Z. T. R., R., koju zastupa punomoćnik Ž. R., odvjetnik u R., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-3076/11-4 od 15. listopada 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, broj P-454/09 od 8. prosinca 2010., u sjednici održanoj 6. rujna 2016.
p r e s u d i o j e:
Revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosima od 83.886,90 kn, 351.720,00 kn i 300.000,00 kn, sve s pripadajućom zateznom kamatom i troškom postupka. Ujedno je naloženo tužitelju da tuženici naknadi troškove postupka u iznosu od 86.718,00 kn.
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.
Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnio je reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Predlaže da ovaj sud ukine nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, odnosno da prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu.
Na reviziju nije odgovoreno.
Revizija nije osnovana.
Postupajući u smislu odredbe čl. 392.a ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).
Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka revident temelji na tvrdnji o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 8. ZPP jer nije dovoljno savjesno i brižljivo ocijenio sadržaj pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Rijeci broj P-4431/06 od 30. ožujka 2007., u kojem je između ostalog utvrđeno da je tužitelj dana 20. studenoga 2006., kada je tuženica bez znanja i pristanka tužitelja promijenila bravu na glavnim ulaznom prostorijama ugostiteljskog objekta koji je vodio tužitelj, bio u mirnom posjedu tog poslovnog prostora.
Citirano rješenje doneseno je u parnici zbog smetanja posjeda, u kojoj se, sukladno odredbi čl. 441. ZPP, raspravljanje ograničava samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, a isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.
Prema odredbi čl. 1089. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05 i 41/08 -dalje: ZOO) pri ocjeni izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom.
Ako tužitelj zahtjev za naknadu štete zbog izgubljene dobiti u iznosu od 351.720,00 temelji na tvrdnji o izgubljenoj koristi nakon gubitka posjeda poslovnog prostora 20. studenoga 2006. (o čemu se ne može sa sigurnošću zaključiti iz sadržaja podneska od 16. rujna 2010., a kojim je podneskom je postavljen konačni tužbeni zahtjev), činjenica posljednjeg mirnog posjeda, uz utvrđenje sudova da nakon 15. srpnja 2006. tužitelj više nije imao pravo na posjed, nije odlučna za ocjenu osnovanosti tog zahtjeva.
Stoga prvostupanjski sud pravilno taj neodličan dokaz nije ocjenjivao, pa nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
Nije osnovan ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud se može, umjesto posebnog obrazloženja, pozvati na razloge prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća (čl. 396.a st. 1. ZPP).
Budući da ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge drugostupanjske presude, to se radi nepotrebnog ponavljanja na njih poziva, time da će se na internetskim stranicama ovog suda objaviti razlozi te presude.
Slijedom iznesenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju čl. 393. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.
Zagreb, 6. rujna 2016.
Predsjednik vijeća:
Ivan Mikšić, v.r.