Rev-548/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 548/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata, Katarine Buljan, Ivana Mikšića, Ivke Zlokić i Petra Milasa kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja U. N. iz Z., i U. T. iz Z., svi zastupani po punomoćniku J.-H. A., protiv tužene D. C. V. sa prebivalištem u A., zastupana po punomoćniku L. A., odvjetniku iz S., radi predaje u posjed nekretnina, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 30. studenog 1993. godine broj Gž-8310/93-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Samoboru broj P-576/86 od 27. svibnja 1992. godine, u sjednici održanoj dana 26. srpnja 2000. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Samoboru od 27. svibnja 1992. godine broj P-576/86 odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelji traže da im tuženica preda u posjed pojedine sobe prizemnog peterosobnog stana u S., L. …, i da ujedno dozvoli tužiteljima zemljišno-knjižni prijenos ovih nekretnina na njihovo ime uz osnivanje etažnog prava vlasništva. Ujedno je naloženo tužiteljima da naknade tuženici parnični trošak u iznosu od 15.120 HRD, sada 15,12 kn.

Presudom Okružnog suda u Zagrebu od 30. studenog 1993. godine broj Gž-8310/93-2 odbijena je žalba I-III tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Samoboru broj P-576/86 od 27. svibnja 1992. godine.

Protiv drugostupanjske presude tužitelji su izjavili reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložili da se revizija prihvati i ukinu obje nižestupanjske presude, te predmet vrati na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

Na reviziju nije odgovoreno, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Nema bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 - dalje ZPP), jer obje nižestupanjske presude sadrže jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih je odbijen zahtjev tužitelja, i presude nemaju nedostatke

zbog kojih se ne bi mogle ispitati u pogledu pravilne primjene materijalnog prava.

Naime, u postupku je utvrđeno:

- da je kuća u S., L. …, upisana u zemljišnim knjigama kao suvlasništvo tuženice i mldb. V.I., svaki u 1/2 dijela,

- da je pok. B.E. sa tužiteljima zaključila darovni ugovor o darovanju tri sobe u prizemlju navedene kuće u okviru peterosobnog stana,

- da tužitelji nisu u vrijeme zaključenja darovnog ugovora mogli doći u posjed tih soba jer sobe nisu bile prazne,

- da je predmetne sobe pok. B. davala u najam i primala najamninu,

- da etažiranje kuće nije provedeno, i nižestupanjski sudovi kao razlog za odbijanje zahtjeva za predaju predmetnih soba tužiteljima od strane tužene navode da se na fizičkom dijelu pojedinog stana, kao niti jednoj sobi u višesobnom stanu ne može steći pravo vlasništva darovanjem, jer navedene stvari ne mogu biti u prometu, te da ugovor o darovanju nije izvršen (nije izvršena predaja - pa nedostaje jedan od uvjeta za stjecanje prava vlasništva), pa zahtjev tužitelja kojim traže predaju predmetnih soba od tužene neosnovan. Naime, u smislu pravnog pravila paragrafa 943 OGZ "iz darovane pogodbe, koja je učinjena samo usmeno bez prave predaje (traditio effectiva), daroprimac ne zadobiva nikakva tužbenog prava. Ovo pravo treba (mora) da je na pismenoj ispravi osnovano."

Dakle, za darovanje, da bi bilo valjano, traži se da bude zaključeno u pismenoj formi, odnosno po stanovištu ovog suda za valjanost ugovora o darovanju bez prave predaje potrebna je forma sudskog zapisnika.

Ovome valja dodati da je prema odredbi čl. 7. Zakona o prometu zemljišta i zgrada od 11. lipnja 1954. godine određeno da u prometu mogu biti i pojedini dijelovi zgrade (stanovi i poslovne prostorije, ali ne i pojedini fizički određeni dijelovi stanova i poslovnih prostorija (kao i u ovom slučaju soba).

Budući da tužitelji nisu stekli pravo vlasništva ne mogu tražiti od tužene predaju u posjed predmeta darovanja kao niti tražiti od tužene da dozvoli tužiteljima zemljišno-knjižni prijenos istog na njihovo ime i korist kao niti osnivanje etažnog prava vlasništva kuće u kojoj se nalazi peterosobni stan vlasništvo tuženice (kojeg je stekla nasljeđivanjem).

Nisu osnovani niti revizijski prigovori u odnosu na činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova (da su tužitelji odmah stupili u posjed i sl.), jer se revizija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može izjaviti (čl. 385. st. 3. ZPP).

Iz navedenih razloga reviziju tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 26. srpnja 2000. godine

Predsjednik vijeća:

Ilija Čuljat, v.r.