Gzp-9/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 9/08-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću u pravnoj stvari predlagateljice Z. H. iz Z., ..., koju zastupa punomoćnik V. P., odvjetnik u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 3. siječnja 2008., dana 18. ožujka 2008.,

r i j e š i o j e:

I. Županijski sud u Sisku dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Gž-1652/07., u roku od 6 (šest) mjeseci računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Predlagateljici Z. H. određuje se primjerena naknada u iznosu od 18.000,00 (osamnaesttisuća) kuna.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke II izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagateljica je 10. prosinca 2007. podnijela Županijskom sudu u Sisku zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u smislu odredbe čl. 27. Zakona o sudovima ("Narodne novine", br. 150/05.16/07. – dalje: ZS). Županijski sud u Sisku se rješenjem pod poslovnim brojem Gzp-70/07-2. od 10. prosinca 2007. oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari i po pravomoćnosti rješenja je predmet ustupio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske kao stvarno nadležnom za odlučivanje o podnesenom zahtjevu.

Zahtjev je zaprimljen kod Vrhovnog suda Republike Hrvatske 3. siječnja 2008.

Predlagateljica smatra da joj je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zbog dugog trajanja postupka, a koji se u vrijeme podnošenja zahtjeva, povodom žalbe protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-1552/02. od 16. listopada 2006. vodi kod Županijskog suda u Sisku pod poslovnim brojem Gž-1652/07.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagateljice iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Sisku poslovni broj P- 2262/86., (danas pod posl. br. P-1552/02.), očitovanja Županijskog suda u Sisku od 7. veljače 2008., utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o zaštiti prava predlagateljice na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01 - dalje: Ustav):

-da je tužiteljica (u sadašnjem predmetu predlagateljica) 22. prosinca 1986. podnijela tužbu Općinskom sudu u Sisku, protiv tuženice M. D. i dr., radi izlučenja iz ostavine,

-da je sud 13. travnja 1987. održao ročište na kojem je tadašnji tuženik M. M. dao odgovor na tužbu,

-da je sud 9. lipnja 1987. održao ročište na kojem je saslušana tužiteljica i tuženik M. M.,

-da je sud 15. lipnja 1987. zamolbenim putem od Općinskom sudu na Krku i Općinskog suda u Zagrebu zatražio da se saslušaju predloženi svjedoci,

-da je 20. srpnja 1987. sud zaprimio podnesak tuženika M. M., u kojem predlaže prekid ovog postupka do okončanja predmeta P-417/87 koji se vodi kod Općinskog suda na Krku,

-da je sud 1. rujna 1987. rješenjem odbio zahtjev za izuzeće tada uređujućeg suca u ovome predmetu,

-da je sud 2. listopada 1987. zaprimio zapisnik o saslušanju svjedoka pri Općinskom sudu u Zagrebu, a 16. listopada 1987. zapisnik Općinskog suda u Krku,

-da je 7. travnja 1988. od Općinskog suda u Krku zatražen predmet I-235/83.,

-da je sud 20. travnja 1988. održao ročište na kojem su se stranke očitovale u svezi sa iskazima saslušanih svjedoka i glavna rasprava je zaključena,

-da je Općinski sud u Sisku donio presudu pod poslovnim brojem P-2262/86-17. dana 29. travnja 1988., na koju je tužiteljica uložila žalbu,

-da je rješenjem Okružnog suda u Sisku pod poslovnim brojem Gž-30/89. dana 31. svibnja 1989. uvažena žalba tužiteljice, ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak,

-da je sud 7. studenog 1989. održao ročište na kojem je utvrđeno da je tuženik M. M. umro, te je zakazano ročište za 17. siječnja 1990.,

-da je na ročištu održanom 17. siječnja 1990. kao tuženica označena zakonska nasljednica pokojnog M. M., D. M., te su saslušane stranke,

-da je 7. svibnja 1990. održano ročište na kojem je saslušan svjedok M. H. i glavna rasprava je zaključena,

-da je Općinski sud u Sisku donio presudu pod poslovnim brojem P-1272/89. dana 11. svibnja 1990. na koju su stranke u postupku uložile žalbu,

-da je rješenjem Okružnog suda u Sisku poslovni broj Gž-1389/90-3. dana 29. siječnja 1991. ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje,

-da je sud na ročištu održanom 12. listopada 1992. dao strankama rok od 15 dana radi eventualno daljnjih dokaznih prijedloga,

-da je 18. studenog 1992. od strane Općinskog suda u Krku sudu dostavljen spis I- 235/83.,

-da je sud po prijedlogu tužiteljice zakazao ročište za 3. veljače 1993., na koje stranke nisu dostavile dokaze, a u skladu s rješenjem suda od 12. listopada 1992.,

-da je 17. ožujka 1993. održano ročište na kojem stranke također nisu predložile daljnje dokazne prijedloge,

-da je sud ročište zakazano za 2. lipnja 1993. po prijedlogu tuženika odgodio,

-da je 12. srpnja 1993. sud održao ročište na kojem je saslušao stranke i zaključio raspravu,

-da je Općinski sud u Sisku donio presudu pod poslovnim brojem P-613/91. dana 19. srpnja 1993., na koju je 30. lipnja 1994. uložio žalbu III – tuženik, a 20. srpnja 1994. tuženica D. M.,

-da je Županijski sud u Sisku donio presudu i rješenje poslovni broj Gž-1069/94., dana 24. studeni 1994., kojom se odbija žalba tuženice D. M. i potvrđuje prvostupanjska presuda, te se uvažava žalba tuženog R. M. i preinačenje rješenja o parničnom trošku,

-da je na navedenu odluku 9. rujna 1996. uložena revizija, te je spis po reviziji dostavljen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske,

-da je Vrhovni sud Republike Hrvatske donio rješenje pod poslovnim brojem Rev- 1104/96-2 dana 28. srpnja 1999. kojim je ukinuo presudu Županijskog suda u Sisku od 24. svibnja 1995. br. Gž-1069/94. i predmet vratio na ponovno odlučivanje,

-da je rješenjem Županijskog suda u Sisku pod poslovnim brojem Gž-179/00. od 5. travnja 2001. uvažena žalba tuženih i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje,

-da je 10. prosinca 2001. sud održao ročište na kojem su stranke predložile prekid postupka dok se ne označe nasljednici, budući je III-tuženik R. M. umro,

-da je 13. prosinca 2001. sud donio rješenje pod poslovnim brojem P-1038/01. o prekidu postupka,

-da je postupak nastavljen po prijedlogu 10. lipnja 2002.,

-da je sud na ročištu održanom 13. prosinca 2001. odlučio pribavi spis Općinskog suda u Krku, te nakon toga će odrediti vještačenje po vještaku J. C.,

-da je 17. lipnja 2002. sud od Općinskog suda u Krku zatražio da mu dostavi predmete R2-40/94 i R2-123/80.,

-da su sudu 11. srpnja 2002. od strane Općinskog suda u Krku dostavljeni traženi predmeti, te je sud 15. srpnja 2002. odredio vještačenje po stalnom sudskom vještaku J. C.,

-da je 17. rujna 2002. vještak sudu dostavio svoj nalaz i mišljenje,

-da je sud za 17. ožujka 2003. zakazao ročište na kojem je tužiteljici dodijelio rok od 30 dana radi stavljanja daljnjih dokaznih prijedloga,

-da je ročište zakazano za 15. svibnja 2003. odgođeno radi službene spriječenosti uređujućeg suca, a novo je sud zakazao za 9. srpnja 2003. na kojem su se stranke dogovarale oko eventualne izvansudske nagodbe, a sud im je dao rok od 30 dana radi stavljanja konkretnih prijedloga,

-da ročište zakazano za 12. studeni 2003. nije održano radi službene spriječenosti uređujućeg suca,

-da je na ročištu održanom 8. prosinca 2003. tužiteljica predložila novo vještačenje,

-da je sud 12. prosinca 2003. održao ročište na kojem je odredio vještačenje po stalnom sudskom vještaku T. O.,

-da je tužiteljica predujam za provođenje vještačenja uplatila tek 24. veljače 2004. mjesec dana nakon proteka roka,

-da je sud 2. ožujka 2004. predmet dostavio vještaku O. koji 16. lipnja 2004. u spis dostavio svoj nalaz i mišljenje, koji je strankama sud dostavio 25. studenog 2004.,

-da je sud odgodio ročište zakazano za 7. prosinca 2004. jer tužiteljica nije podizala poštu,

-da je sud odgodio ročište zakazano za 3. veljače 2005. jer je dostava za tužiteljicu vraćena s napomenom, obaviještena, nije podigla pošiljku,

-da je na ročištu održanom 28. veljače 2005. tuženik prigovorio iskazu vještaka O., te predložio suočenje oba vještaka,

-da je sud 23. ožujka 2005. zakazao novo ročište na kojem su vještaci suočeni te je od strane tužiteljice predloženo nadvještačenje po Arhitektonskom fakultetu sveučilišta u Z.,

-da je sud 18. travnja 2005. pozvao tužiteljicu da uplati predujam za vještačenje,

-da je 24. svibnja 2005. tužiteljica uplatila predujam za vještačenje,

-da je sud odgodio ročište zakazana za 13. lipnja 2005., a po povratku spisa iz upisnika 13. srpnja 2005. odredio vještačenje po Arhitektonskom fakultetu sveučilišta u Z.,

-da je 11. siječnja 2006. sud uputio požurnicu Arhitektonskom fakultetu sveučilišta u Z., a ista takva požurnica upućena je i 30. ožujka 2006. te je fakultet konačno 5. travnja 2006. dostavio svoj nalaz i mišljenje koje je 10. travnja 2006. dostavljeno strankama,

-da se po prigovoru tužiteljice od 24. travnja 2006. Arhitektonski fakultet Sveučilište u Z. očitovao 17. svibnja 2006.,

-da je 13. lipnja 2006. sud zaključio glavnu raspravu,

-da je na ročištu 23. lipnja 2006. sud preotvorio raspravu i naložio tužiteljici da se u roku od 15 dana očituje na način da točno odredi tuženike, što je tužiteljica učinila podneskom od 4. srpnja 2006.,

-da je podnesak tužiteljice dostavljen tuženiku i zakazano je ročište za 15. rujna 2006. a koje nije održano budući da punomoćnik tužitelja nije preuzeo poziv,

-da je na ročištu održanom 4. listopada 2006. zaključena glavna rasprava,

-da je Općinski sud u Sisku donio presudu pod poslovnim brojem P-1552/02-140. dana 16. listopada 2006., kojom je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice,

-da je 11. prosinca 2006. tužiteljica uložila žalbu na presudu, te je dana 18. prosinca 2006. sud žalbu dostavio tuženiku na očitovanje,

-da je 22. prosinca 2006. tužiteljica uplatila sudske pristojbe,

-da je 3. siječnja 2007. spis dostavljen Županijskom sudu u Sisku na odlučivanje,

-da je 6. travnja 2007. spis vraćen remisijom Općinskom sudu u Sisku, kako bi se uložila punomoć za zastupanje I-tužene,

-da je spis 20. lipnja 2007. dostavljen Županijskom sudu u Sisku po žalbi, pa remisijom vraćen prvostupanjskom sudu jer punomoć nije bila valjanja, a trebalo je utvrditi i novu vrijednost spora,

-da je sud pozvao tužiteljicu da odredi vrijednost predmeta spora, što je podneskom od 31. prosinca 2007. tužiteljica i odredila.a kojoj visini se tuženik protivi,

-da je sud zakazao ročište za 11. veljače 2008. na kojem je utvrđena vrijednost spora, nakon čega je predmet dostavljen Županijskom sudu u Sisku na odlučivanje,

-da se postupak povodom žalbe tužiteljice vodi kod Županijskog suda u Sisku pod poslovnim brojem Gž-1652/07, te nije donesena drugostupanjska odluku.

Pravno relevantno razdoblje, odlučno za ocjenu osnovanosti zahtijeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, načelno se smatra razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke povodom zahtjeva predlagateljice u ovom predmetu u situaciji kada predmet u odnosu na čiju duljinu se zaštita traži nije pravomoćno okončan do dana odlučivanja o zahtjevu.

Tužiteljica, sada predlagateljica, podnijela je tužbu Općinskom sudu u Sisku 22. prosinca 1986., zbog čega u konkretnom slučaju pravno relevantno razdoblje za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagateljice teče od 6. studenog 1997. (od kada se primjenjuje Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koja je stupila na snagu 5. studenog 1997. - "Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak i 14/02) do donošenja odluke o zahtjevu predlagateljice 18. ožujka 2008. što ukupno iznosi 10 (deset) godina, 4 (četiri) mjeseca i 12 (dvanaest) dana.

Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da se trajanje i duljina sudskog postupka pred Općinskim sudom u Sisku, Županijskim sudom u Sisku i Vrhovnim sudom Republike Hrvatske u navedenom pravno relevantnom razdoblju smatra povredom prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom čl. 29. st. 1. Ustava.

Postupak pred sudom vodi se preko dvadeset i jednu godinu u kojem periodu u ih zastoja, niti razdoblja neaktivnosti.

postupanju suda nije bilo već

Prvostupanjski sud tijekom postupka održao je dvadeset i jedno ročište za glavnu raspravu, dok je sedam odgodio, proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku građevinske struke, te Arhitektonskom fakultetu sveučilišta u Z., a došlo je i do kraćeg prekida postupka, nakon smrti III tuženog i to od 13. prosinca 2001. do 10. lipnja 2002.

U tijeku postupka prvostupanjski sud je presudom dva puta usvojio, a dva puta odbio tužbeni zahtjev, a drugostupanjski sud je četiri puta predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje,a revizijski sud jednom je ukinuo presudu drugostupanjskog suda i predmet vratio na ponovno odlučivanje, a što sve upućuje da postupak nije djelotvoran. Po mišljenju ovog suda neučinkovitost proizlazi upravo i iz broja održanih i odgođenih ročišta, čime je povrijeđeno načelo koncentracije glavne rasprave i ekonomičnosti postupka, sa posljedicom da postupak traje nerazumno dugo, s time da do odlučivanja u ovom postupku predmet još nije pravomoćno završen i nalazi se u stadiju drugostupanjskog postupka.

Sukladno odredbi članka 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine„ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 - dalje u tekstu ZPP) postupak je trebalo provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku, uz onemogućavanje svake zlouporabe prava, te u smislu odredbe članka 311. st. 2. ZPP-a koncentrirati raspravljanje tako da se postupak dovrši što prije.

Iako se radi o predmetu koji je od važnosti za predlagateljicu, sama predlagateljica je svojim ponašanjem djelomično doprinijela duljini trajanja ovog postupka.

Sud je ročište zakazano za 7. prosinca 2004. morao odgoditi zato što predlagateljica na pošti nije podigla pismeno, a niti je sud obavijestila o promjeni adrese. Na novo ročište zakazano za 3. veljače 2005. predlagateljica opet nije došla, a dostava je sudu vraćena s napomenom „obaviještena nije podigla pošiljku“, pa je sud morao zakazati novo ročište za 28. veljače 2005., a što je sve utjecalo na trajanje ovog postupka Osim toga predlagateljica je imala dovoljno vremena da se do ročišta zakazanog za 17. ožujka 2003. očituje na zaprimljeni nalaz i mišljenje vještaka, a ne da tek na ročištu traži da joj sud dodijeli dodatni rok od 30 dana u kojem bi se mogla očitovati i predložiti daljnje dokaze, pa je takvim ponašanjem usporila rad suda.

Visinu naknade u iznosu od 18.000,00 (osamnaesttisuća) kuna Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio imajući u vidu sve gore navedene okolnosti, posebno uzimajući u obzir ukupne gospodarske i socijalne prilike u Republici Hrvatskoj. Zato je primjenom odredbe čl. 28. st. 1. ZS valjalo prihvatiti zahtjev predlagateljice i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 18. ožujka 2008.

S U D A C

Aleksandar Peruzović, v. r.

Pravna pouka:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.