I Kž-887/2011-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 887/11-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Dražena Tripala, Žarka Dundovića, Miroslava Šovanja i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. P. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08; u daljnjem tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi opt. I. P., podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 02. rujna 2011. broj K-24/11, u sjednici održanoj 16. listopada 2013.,

p r e s u d i o j e:

I. Povodom žalbe opt. I. P., a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u osuđujućem dijelu u pravnoj oznaci djela te se izriče da je opt. I. P. djelom činjenično i pravno opisanim u izreci tog dijela presude počinio kazneno djelo protiv zdravlja ljudi, neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama iz čl. 190. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11 i 144/12; nastavno u tekstu: KZ/11).

II. Uslijed odluke pod I. i djelomičnim prihvaćanjem žalbe opt. I. P. preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kaznenim sankcijama na način da se opt. I. P. na temelju čl. 190. st. 2. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine u koju mu se na temelju čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 01. ožujka do 11. ožujka 2011.

Izrečena kazna zatvora se na temelju čl. 55. st. 1., 2. i 5. KZ/11 zamjenjuje radom za čin da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada.

opće dobro na na

Ako se osuđenik u roku od osam dana od dana za koji je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ne da pristanak na rad za opće dobro započinje postupak izvršenja kazne na koju je osuđen. Ako optuženik svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u određenom roku sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili u neizvršenom dijelu.

I Kž 887/11-6

III. Uslijed odluke pod I. preinačuje se pobijana presuda u odluci o sigurnosnim mjerama na način da se izriče:

Na temelju čl. 79. st. 1. KZ/11 od opt. I. P. se oduzima digitalna vaga marke "Momert", sive boje, koja će se po pravomoćnosti presude uništiti.

IV. Uslijed odluke pod I. preinačuje se pobijana presuda u odluci o oduzimanju imovinske koristi na način da se izriče:

Na temelju čl. 77. st. 1. KZ/11 u svezi čl. 4. i 5. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem ("Narodne novine", broj 145/10) utvrđuje se da novčani iznos od 1.500,00 kn predstavlja imovinsku korist ostvarenu počinjenjem kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. KZ/11 i da je taj iznos imovina Republike Hrvatske, pa se opt. I. P. nalaže da iznos od 1.500,00 kn isplati Republici Hrvatskoj u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

V. U ostalom dijelu odbija se žalba opt. I. P. kao neosnovana te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Osijeku je na temelju čl. 353. toč. 3. ZKP/97 opt. K. Č. oslobodio od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom – zlouporabom opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ/97, činjenično i pravno opisano u tom dijelu izreke presude, te na temelju čl. 463. st. 1. ZKP/97 od opt. Č. oduzeo 0,55 g opojne droge marihuana, a na temelju čl. 123. st. 1. ZKP/97 odredio da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Istom presudom opt. I. P. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom - zlouporabom opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ/97 u vezi čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 71/06), činjenično i pravno opisanog u osuđujućem dijelu izreke te presude, te je na temelju istih zakonskih propisa, uz primjenu čl. 57. st. 2. i 4. toč. c. KZ/97 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, u koju mu je na temelju čl. 63. KZ/97 uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 01. do 11. ožujka 2011.

Na temelju čl. 80. u svezi čl. 173. st. 7. KZ/97 od opt. I. P. oduzeta je digitalna vaga marke „Momert“.

Na temelju čl. 82. KZ/97 od opt. I. P. oduzet je novčani iznos u visini od 1.500,00 kn. Na temelju čl. 122. st. 4. ZKP/97 opt. I. P. u cijelosti je oslobođen dužnosti snošenja troškova kaznenog postupka i nužnih troškova branitelja.

Protiv osuđujućeg dijela te presude žalbu je podnio opt. I. P. po branitelju I. L., odvjetniku iz O., navodeći da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog

I Kž 887/11-6

pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i žalitelja oslobodi od optuže, ili da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Spis je, u skladu s odredbom članka 373. stavka 1. ZKP/97, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Na zahtjev opt. I. P. u žalbi, postupajući u smislu čl. 374. st. 1. ZKP/97, o sjednici vijeća izviješteni su opt. I. P. i njegov branitelj. Sjednica vijeća održana je, sukladno odredbi čl. 374. st. 4. ZKP/97, u odsutnosti opt. I. P. i odvjetnika I. L. te državnog odvjetnika, koji su obavijest o održavanju sjednice uredno primili.

Žalba opt. I. P. je djelomično osnovana.

Iako uvodno ističe žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, opt. I. P. ne naznačuje o kojoj bi se to bitnoj postupovnoj povredi radilo, niti istu obrazlaže ili konkretizira. Stoga je u tom dijelu presuda ispitana na temelju čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP/97, no nije utvrđeno da je počinjena ijedna bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, opt. I. P. kritizira utvrđenja prvostupanjskog suda, naglašavajući da ona zapravo počivaju isključivo na obrani opt. K. Č., koju po žaliteljevom mišljenju nije trebalo prihvatiti. Takvu ocjenu opt. P. argumentira navodom da bi opt. Č. za zadovoljavanje iskazanih potreba za opojnom drogom mjesečno trebalo znatno više novca od onog kojim je raspolagao, čime vjerojatno nastoji sugerirati da je upravo opt. Č., a ne žalitelj, prodavao opojnu drogu. Nadalje, žalitelj P. smatra da je dvojbena vjerodostojnost jedinog materijalnog dokaza koji ga tereti (digitalne vage s tragovima THC-a, oduzete iz njegovog stana), jer je isti trebalo vrednovati kroz logičan i uvjerljiv iskaz svjedoka I. P. (žaliteljevog oca).

Međutim, suprotno mišljenju žalitelja, prvostupanjski sud je, izvevši sve predložene dokaze, iste savjesno analizirao i kritički ocijenio, pa se zaključcima do kojih je došao na takav, logično neupitan način, nema što primijetiti.

Optuženi K. Č. dosljedno je od prvog ispitivanja iskazivao o poznanstvu s opt. I. P. i o načinu na koji je od njega počeo kupovati opojnu drogu. Iskaz opt. Č. detaljan je, uvjerljiv, logičan i životan i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a kako nema niti jednog valjanog razloga zbog kojeg bi taj optuženik neosnovano teretio žalitelja P., opravdano je prvostupanjski sud takvu obranu ocijenio prihvatljivom i istinitom. Visina mjesečnih primanja opt. K. Č. i troškova koje je imao radi zadovoljavanja svojih potreba za marihuanom nisu podaci koji dovode u pitanje pouzdanost iskaza tog optuženika, niti ga čine neuvjerljivim, kako to nastoji prikazati žalitelj I. P.. Naime, skromno imovno stanje opt. Č. nije u skladu niti s navodima obrane opt. I. P., prema kojima je upravo opt. Č. redovito častio žalitelja marihuanom. Osim toga, materijalna situacija opt. I. P. ne razlikuje se bitno od one opt. K. Č..

I Kž 887/11-6

Niti drugi prigovor žalitelja koji se odnosi na vjerodostojnost i važnost materijalnog dokaza – pronađene digitalne vage nije prihvatljiv. Naime, na toj su vagi utvrđeni tragovi materije koja sadrži THC, što nedvosmisleno upućuje na to da se vaga koristila za mjerenje težine opojne droge marihuana. Kako je pak vaga pribavljena (odnosno je li kupljena ili nađena na smetlištu, kako to iskazuje svjedok I. P., na kojeg se poziva žalitelj) pritom uopće nije odlučno, niti dovodi u pitanje indikativnost tog dokaza – tragova materije koja sadrži THC. Naime, s obzirom na vremensko razdoblje u kojem je vaga bila u stanu i posjedu opt. I. P. (a o kojem je iskazivao svjedok I. P.), neživotno je da bi tragovi materije ostali na njoj od ranije uporabe.

Stoga je činjenično stanje u pobijanoj presudi valjano i potpuno utvrđeno. Ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, na temelju čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP/97, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je od donošenja prvostupanjske presude do održavanja sjednice vijeća drugostupanjskog suda na snagu, dana 01. siječnja 2013., stupio Kazneni zakon ("Narodne novine", broj 125/11 i 144/12; nastavno u tekstu: KZ/11), koji je za počinitelja blaži. Radnje obuhvaćene činjeničnim opisom inkriminacije kojom se tereti opt. I. P., predstavljaju i po odredbama KZ/11 kazneno djelo, jer sadrže sve konstitutivne elemente kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 2. KZ/11 za koje je zaprijećena kazna zatvora u trajanju od jedne do dvanaest godina, dok je prema odredbi čl. 173. st. 2. KZ/97 za ove aktivnosti bila zaprijećena kazna zatvora u trajanju od najmanje tri godine. Stoga je KZ/11 nesumnjivo za optuženika blaži, s obzirom na to da su i posebni minimum i posebni maksimum niži od onog iz KZ/97. Stoga je pobijanu presudu valjalo preinačiti u pravnoj oznaci, kako je to i učinjeno pod toč. I. izreke, na temelju čl. 390. st. 1. ZKP/97.

S obzirom da se sada radi o novom, blažem kaznenom djelu, opt. I. P. je bilo potrebno izreći i novu sankciju.

Pri tome je u tom dijelu prihvaćena žalba opt. I. P. (a s obzirom da žalba podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, sukladno odredbi čl. 382. ZKP/97, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji i oduzimanju imovinske koristi) jer sve, po sudu prvog stupnja utvrđene okolnosti koje utječu na odabir vrste i visine sankcije, opravdavaju da se optuženiku, respektirajući za počinjeno djelo niži zaprijećeni zakonski okvir, odmjeri kazna zatvora u kraćem trajanju i izrekne blaža kaznena sankcija.

Razmatrajući okolnosti koje je prvostupanjski sud uzeo u obzir prilikom odlučivanja o kazni, utvrđeno je da je pravilno olakotnim okolnostima cijenjena ranija optuženikova neosuđivanost, materijalne i socijalne prilike i osobine njegove ličnosti, dok otegotnih okolnosti nije nađeno. Sve to, respektirajući težinu počinjenog kaznenog djela (koja se ogleda kroz vremenski period njegove kriminalne aktivnosti), opravdava odmjeravanje kazne koja odgovara posebnom zakonskom minimumu za to kazneno djelo, pa je opt. I. P. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, koju ovaj drugostupanjski sud nalazi odgovarajućom. Nakon tako izrečene kazne zatvora, a cijeneći sve utvrđene olakotne okolnosti i njihov značaj, ovaj drugostupanjski sud ocijenio je opravdanim da se izrečena kazna zatvora zamijeni radom za opće dobro, sukladno odredbi čl. 55. st. 1. KZ/11, očekujući pristanak osuđenika, a ako isti izostane, postupit će se sukladno odredbi čl. 55. st. 6. KZ/11. Stoga je presuđeno kao pod toč. II. izreke.

I Kž 887/11-6

S obzirom da ranija sigurnosna mjera oduzimanja predmeta više nije predviđena kao sigurnosna mjera novim Kaznenim zakonom, trebalo je digitalnu vagu, koja je uporabljena za počinjenje kaznenog djela, oduzeti na temelju čl. 79. KZ/11 pa je uslijed navedenog odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

Nadalje, shodno preinaci pravne oznake djela i primjeni novog KZ/11, valjalo je i imovinsku korist oduzeti sukladno odredbama tog Zakona, te Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem, koji je stupio na snagu 01. siječnja 2011., a za čiju su se primjenu ostvarile sve pretpostavke, pa je imovinska korist, čije je oduzimanje predložio državni odvjetnik, oduzeta na način predviđen odredbama 4. i 5. tog Zakona.

Slijedom svega iznesenog, trebalo je na temelju čl. 390. st. 1. i čl. 387. ZKP/08 presuditi kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu, 16. listopada 2013.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Sanja Katušić-Jergović, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.