Croatian Supreme Court allows appeal, quashing lower court rulings on labor dispute regarding return to work and unpaid wages.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia accepted the appellant's appeal and quashed the final judgments of the County and Municipal courts, remanding the case for retrial. The lower courts had dismissed the claim for reinstatement and back pay, arguing the defendant was not the legal successor to the original employer. The court found the lower courts erred in material law application by failing to examine whether a fixed-term contract was deemed converted to an indefinite-term one under Article 11 of the Labor Act. Consequently, the case was sent back to the first-instance court to properly assess the employment relationship and potential conversion of the contract type.
Legislator headnote
AI generatedčl. 392. a Zakona o parničnom postupku; čl. 11. Zakona o radu: The appellate court must examine the appealed judgment only within the scope of the appeal's grounds; failure to apply the Labor Act's provision on contract conversion constitutes a material law error warranting the quashing of the judgment and remittal for retrial.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr 513/07-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Crnića, kao predsjednika vijeća, Damira Mratovića, Ljubice Munić, mr. sc. Lucije Čimić i Željka Glušića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. K. iz B. M., zastupanog po D.
V., odvjetniku iz O., protiv tuženika B. d.d. D., zastupanog po I. R., dipl. pravniku, radi povratka na rad, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž-4413/05 od 5. siječnja 2006., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Belom Manastiru posl. br. VI P-681/98 od 24. listopada 2005., u sjednici održanoj 3. listopada 2007.,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju se presuda Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž-4413/05 od 5. siječnja 2006. i presuda Općinskog suda u Belom Manastiru posl. br. VI P-681/98 od 24. listopada 2005. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev da se utvrdi da je tužitelj u radnom odnosu na neodređeno vrijeme kod tuženika B. d.d. D. na poslovima poslovođe ratarstva, te da se naloži tuženiku vratiti tužitelja na poslove ratarstva i priznati mu sva prava iz radnog odnosa na neodređeno vrijeme od 31. srpnja 1998. pa do vraćanja na rad, kao i da se naloži tuženiku isplatiti plaću tužitelju u iznosu 2.660,00 kn od 31. svibnja 1998. pa do zaključenja glavne rasprave.
Djelomično je pak prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu plaće za razdoblje od 31. kolovoza 1997. do 31. svibnja 1998. u mjesečnom bruto iznosu 2.375,00 kn, dok je u
er je odlučeno da svaka
ostalom dijelu za navedeno razdoblje tužbeni zahtjev odbijen. Takođ
stranka snosi svoje troškove.
Odlučujući o žalbi tužitelja drugostupanjski sud je žalbu kao neosnovanu odbio i potvrdio je prvostupanjsku presudu.
Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pobijajući je u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukidanje prvostupanjske i drugostupanjske presude te vraćanje predmeta na ponovno suđenje.
Tuženik nije podnio odgovor na reviziju.
Revizija je osnovana.
Sporno je, je li tužitelj u radnom odnosu kod tuženika te slijedom toga mora li ga tuženik vratiti na rad i isplatiti mu plaću od 31. svibnja 1998. do zaključenja glavne rasprave.
Revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392. a Zakona o parničnom postupku - “Narodne novine”, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03. – dalje: ZPP).
Nije se ostvario istaknuti revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
Iako reviziju izjavljuje i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj u reviziji ne navodi razloge iz kojih bi bilo vidljivo o kojim je povredama riječ, pa stoga revizijski sud nije ni ispitivao postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka (čl. 392. a ZPP-a).
Ostvario se revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
U postupku je utvrđeno:
- da je tužitelju radni odnos kod pravnog prednika tuženika prestao 28. kolovoza 1991.,
- da je tužitelj bio zaposlenik B. H. d.o.o. B. M. koji je djelovo na području okupiranog hrvatskog P.,
- da je tužitelj nastavio raditi u preuzetim pogonima B. d.d. D. nakon mirne reintegracije hrvatskog P., tj. faktički radio kod tuženika od kolovoza 1997. do 31. svibnja 1998.,
- da se tuženik B. d.d. D. obvezao tužitelju naknaditi plaću dok je efektivno radio kod B. H. d.o.o. B. M.,
- da je odluku o otkazu odluke o zasnivanju radnog odnosa tužitelja donio B. H. d.o.o.,
- da se tuženik povodom zahtjeva tužitelja za zaštitu prava od 29. svibnja 1998. izjasnio odlukom od 21. srpnja 1998.
Nižestupanjski sudovi odbijaju tužbeni zahtjev tužitelja jer smatraju da je tužitelj bio radnik B. H. d.o.o. B. M., a tuženik da nije pravni slijednik B. H. B. M., te da stoga nije pasivno legitimiran u ovom sporu.
Činjenica nepostojanja pravnog slijedstva između B. H. d.o.o. i tuženika ne znači nepostojanje pasivne legitimacije tuženika u ovom sporu.
Naime, u postupku je utvrđeno da je tužitelj nakon mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja faktički radio u preuzetom pogonu od strane tuženika u vremenu od 31. srpnja 1997. do 31. svibnja 1998., pa je propušteno raspraviti kroz primjenu odredbe čl. 11. Zakona o radu (“Narodne novine”, broj 53/95., 54/95. i 65/95.) ima li se smatrati da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme.
Ako bi se utvrdilo da je na temelju čl. 11. ZR sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme treba raspraviti kakvo je značenje odluke B. H. d.o.o. D. o otkazu ugovora o radu, tj. tko je tu odluku donio te ako je odluka donesena od koordinatora Uprave za pogone tuženika, je li tužitelj propustio tražiti sudsku zaštitu kod poslodavca protiv takve odluke ili ne, a sve ako tuženik nije tu odluku poništio odlukom od 22. srpnja 1997.
Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu utvrđene odlučne činjenice za ocjenu je li osnovan tužbeni zahtjev to nema uvjeta za preinaku pobijane presude.
Na temelju čl. 395. st. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove odluke.
U Zagrebu, 3. listopada 2007.
Predsjednik vijeća:
Ivica Crnić, v.r.