I Kr-390/2004-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 390/04-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice i Hajrije Novoselec, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. F. B., zbog kaznenog djela iz čl. 209. st. 2. KZ, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne, dostavljenom s prijedlogom Općinskog suda u Varaždinu od 30. rujna 2004. godine, br. K 461/01-41 (Kv 199/04), u sjednici održanoj dana 1. veljače 2005. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev os. F. B. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Varaždinu od 6. studenog 2003. godine, br. K 461/01-24 (Kv 192/03), na temelju čl. 472. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u nastavku: ZKP), os. F. B. opozvana je uvjetna osuda izrečena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Varaždinu od 16. rujna 2002. godine, br. K 461/01-13 zbog kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 209. st. 2. KZ i određeno izvršenje izrečene kazne zatvora u trajanju od šest mjeseci. Ta presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Varaždinu od 3. veljače 2004. godine, br. Kž 33/04-4.

Prema podacima u spisu, osuđenik je 21. lipnja 2004. godine upućen na izdržavanje kazne u Zatvor u Varaždinu.

Dana 13. rujna 2004. godine osuđenik je osobno podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne i predložio da se zahtjev prihvati i njemu izvanredno ublaži kazna.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, saslušan u smislu čl. 416. st. 5. ZKP, izrazio je mišljenje da ne postoje razlozi za izvanredno ublažavanje kazne, a Općinski sud u Varaždinu predložio je da se zahtjev odbije.

Zahtjev nije osnovan.

I Kr 390/04-3

Osuđenik u zahtjevu navodi, da zbog specifičnog odnosa s majkom mllj. oštećenice nema dokaze o plaćenom uzdržavanju koje je plaćao sredstvima rada „na crno“. Navodi još, da mu se majka mllj. oštećenice osvećuje, tako da mora na izdržavanje kazne, a da time dovodi u pitanje uzdržavanje još dvoje mllj. djece, o kojima također vodi brigu.

Osuđenikove teškoće oko uzdržavanja bile su poznate sudu u vrijeme izricanja presude, jer je to osuđenik isticao i u žalbi (list 46-49 i 58), pa prema tome to nisu nove okolnosti.

Stoga ne postoje zakonski uvjeti za izvanredno ublažavanje kazne iz čl. 414. ZKP.

S obzirom na izloženo, na temelju čl. 416. st. 6. ZKP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 1. veljače 2005. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Milan Gudelj, v.r.