Rev-1694/2012-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1694/12-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Dragana Katića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. B. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u O. društvu M. & P. u Z., protiv prvotuženice M. I. B. i drugotuženika A. B., oboje iz Z., koje zastupa punomoćnik E. G., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-11208/11-3 od 5. prosinca 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-3427/09-20 od 24. svibnja 2011., u sjednici vijeća 19. lipnja 2013.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženicima da tužitelju isplate iznos od 170.000,00 kn, sa zateznom kamatom od 27. travnja 2004. do isplate (toč. I.), dok je odbijen zahtjev da su tuženici dužni tužitelju navedeni iznos platiti solidarno (toč. II.). Ujedno je naloženo tuženicima da tužitelju nadoknade parnični trošak u iznosu od 13.837,50 kn, sa zateznom kamatom od 24. svibnja 2011. do isplate (toč. III.).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u toč. I. i III. izreke.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelji su pravodobno podnijeli reviziju temeljem čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11 – dalje: ZPP), odnosno na temelju čl. 382. st. 2. toč. 1., 2. i 3. ZPP. U reviziji se predlaže da se ista prihvati i pobijane presude preinači u skladu s revizijskim razlozima, odnosno podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno odlučivanje.

U odgovoru na reviziju tužitelj poriče sve revizijske navode, te predlaže da se revizija odbaci kao nedopuštena.

Revizija tužitelja nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, 2) ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđivanja postojanja radnog odnosa,

3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373. a i čl. 373. b ZPP.

Odredbom čl. 37. st. 2. ZPP propisano je da ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva. U konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora iznosi 170.000,00 kn, pa kako na tuženoj strani dva tuženika, to se navedeni iznos dijeli, slijedom čega vrijednost od 85.000,00 kn po svakom tuženika nije dostatna da bi bila dozvoljena revizija na temelju čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP. Osim toga, u konkretnom slučaju ne radi se o radnom sporu, niti je sud drugoga stupnja presudu donio na temelju odredbi čl. 373. a i čl. 373. b ZPP, radi čega nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Kod toga prema st. 3. istog članka u reviziji iz st. 2. stranka treba određeno naznačiti pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U reviziji tuženici postavljaju pravna pitanja „je li navedeni pravni odnos među strankama predstavlja ugovor o zajmu, te da li je sud trebao primijeniti čl. 221. a ZPP-a?“.

Prema ocjeni revizijskog suda postavljena pitanja ovise o činjenicama koje se utvrde u svakom konkretnom slučaju, pa se već radi toga ne radi o materijalnopravnim odnosno postupovnopravnim pitanjima koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Osim toga, u samoj reviziji nisu izloženi razlozi zbog kojih bi navedena pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Stoga je valjalo reviziju tuženika odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP, odnosno čl. 392. b st. 2. ZPP.

U Zagrebu 19. lipanj 2013.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.