I Kž-558/1998-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-558/1998-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Potrebica Ante, kao predsjednika vijeća, te Gudelj Milana, Vrbetić Vesne, Garačić Ane i Hranjski Marijana, kao članova vijeća i višeg savjetnika Rašo Marka, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. O. M. zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 2. KZRH i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske u Zagrebu od 2. srpnja 1998. Kž-234/98, u sjednici održanoj 20. travnja 1999., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Vidić Pavla,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba opt. O.M., te se potvrđuje presuda suda drugog stupnja.

Obrazloženje

Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, u povodu žalbe opt. O.M. po službenoj dužnosti preinačena je presuda suda prvog stupnja u odluci o sigurnosnoj mjeri obaveznog liječenja alkoholičara iz čl. 60. OKZRH, tako da ta mjera, na temelju čl. 76. st. 2. u svezi s čl. 75. st. 3. Kaznenog zakona ne može trajati dulje od tri godine.

Istom presudom žalba opt. O.M. odbijena je kao neosnovana i nepreinačeni dio prvostupanjske presude je potvrđen.

Protiv te drugostupanjske presude optuženik je podnio žalbu zbog odluke o krivičnim sankcijama, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne blaža kazna zatvora.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Nakon razmatranja spisa državni odvjetnik Republike Hrvatske dostavio je pismeni prijedlog, da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi drugostupanjska presuda.

Žalba nije osnovana.

Okolnost da je optuženik u vrijeme izvršenja kaznenih djela zbog kojih je proglašen krivim bio smanjeno uračunljiv, koja okolnost se posebno ističe u njegovoj žalbi, nije takvog značenja da sama po sebi opravdava utvrđivanje blažih pojedinačnih i izricanje blaže jedinstvene kazne optuženiku za počinjena kaznena djela. Ovo napose ako se ima u vidu s jedne strane težina počinjenih kaznenih djela i okolnosti uz koje su počinjena, te s druge strane ličnost optuženika, izraženi stupanj njegove zločinačke volje i odlučnosti da nastavi s kriminalnom djelatnošću, unatoč ranije višestruke osuđivanosti zbog raznih kaznenih djela, od toga tri puta zbog seksualnih delikata (list 24 spisa).

Isto tako u ovom slučaju posve je promašeno izlaganje o humanom pristupu "našeg zakonodavstva i prakse" u odnosu na počinitelje najtežih kaznenih djela i s tim u svezi zaključak optuženika da će zbog životne dobi u kojoj se nalazi nakon izdržane kazne biti otežana njegova resocijalizacija.

S obzirom na izloženo, protivno žalbenim navodima, ovaj sud prihvaća ocjenu izraženu u obrazloženju pobijane presude, prema kojoj se u konkretnom slučaju blažom kaznom, u okviru opće svrhe krivičnih sankcija iz čl. 4. st. 2. OKZRH, ne bi ostvarili ciljevi kažnjavanja predviđeni u čl. 31. OKZRH.

Iako je uvodno u žalbi optuženika istaknuto da se žalba podnosi zbog odluke o krivičnim sankcijama, iz sadržaja te žalbe ne proizlazi da se optuženik žali i zbog odluke o sigurnosnoj mjeri obaveznog liječenja od ovisnosti, za izricanje koje mjere su uostalom, bili ispunjeni svi zakonski uvjeti iz čl. 76. st. 1. Kaznenog zakona.

Kako dakle ne postoje razlozi iz kojih optuženik pobija drugostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede zakona iz čl. 379. st. 1. ZKP/97, trebalo je na temelju čl. 387. u svezi s čl. 394. st. 2. ZKP/97 presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 20. travnja 1999.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Rašo Marko v.r.

Potrebica Ante v.r.