Legislator Case Law & Legislation
IV Kž-71/2000-5 AI generated

IV Kž-71/2000-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number IV Kž-71/2000-5
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Ante Potrebice i Katice Jelić, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Aleksandre Holjevac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osum. F. M. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 1., 3. i 4. KZ i dr., odlučujući o žalbama osum. F. M., osum. I. F. i osum. M. V., podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 22. veljače 2000. godine, broj Kv 123/00 (Kio-53/00), u sjednici održanoj 9. prosinca 2003. godine,

Legislator headnote

AI generated

IV Kž-71/2000-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Pobijanim rješenjem, u povodu neslaganja istražnog suca, pod toč. I. utvrđeno je da je nastupila zastara pokretanjem kaznenog postupka u odnosu na okr. F. M. i to za toč. 2. zahtjeva za provođenje istrage od 6. listopada 1993. godine, broj KT 103/93 u odnosu na kazneno djelo iz čl. 347. st. 1. KZ.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž 71/00-5

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Ante Potrebice i Katice Jelić, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Aleksandre Holjevac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osum. F. M. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 1., 3. i 4. KZ i dr., odlučujući o žalbama osum. F. M., osum. I. F. i osum. M. V., podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 22. veljače 2000. godine, broj Kv 123/00 (Kio-53/00), u sjednici održanoj 9. prosinca 2003. godine,

r i j e š i o j e:

I. Djelomično se prihvaća žalba okr. F. M., te u cijelosti žalbe okr. M. V. i okr. I. F., a povodom tih žalbi i po službenoj dužnosti u odnosu na okr. J. K., ukida se prvostupanjsko rješenje u odnosu na toč. II. 2. i kazneno djelo iz čl. 292. st. 2. u vezi st. 1. alineje 2., 3. i 4. KZ i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. U ostalom dijelu, u odnosu na toč. II. 1. rješenja i kazneno djelo iz čl. 337. st. 4. KZ u vezi čl. 35. Kz odbija se žaba opt. F. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, u povodu neslaganja istražnog suca, pod toč. I. utvrđeno je da je nastupila zastara pokretanjem kaznenog postupka u odnosu na okr. F. M. i to za toč. 2. zahtjeva za provođenje istrage od 6. listopada 1993. godine, broj KT 103/93 u odnosu na kazneno djelo iz čl. 347. st. 1. KZ.

Istim rješenjem pod toč. II. prihvaćen je zahtjev Županijskog državnog odvjetništva Split od 6. listopada 1993. godine, broj KT 103/93 i zahtjev od 10. svibnja, broj KT 27/94, te je pod toč. II. 1. određeno provođenje istrage protiv okr. F. M. i okr. I. B. zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. u vezi st. 1. i 3. i čl. 35. KZ, a pod toč. II. 2. provođenje istrage protiv okr. F. M., okr. M. V., okr. I. F. i okr. J. K. zbog kaznenog djela iz čl. 292. st. 2. u vezi st. 1. alineje 2., 3. i 4. i čl. 35. KZ.

IV Kž 71/00-5

Protiv tog rješenja u odnosu na toč. II. 1. i kazneno djelo iz čl. 337. st. 1., 3. i 4. KZ žalbu je podnio okr. F. M., a u odnosu na toč. II. 2. i kazneno djelo iz čl. 292. st. 2. u vezi st. 1. alineja 2., 3. i 4. KZ okr. F. M., okr. M. V. i okr. I. F..

U odnosu na žalbu okr. F. M. i u odnosu na kazneno djelo iz čl. 337. st. 1., 3. i 4. KZ navedenog pod toč. II. 1. rješenja:

Okr. F. M. u žalbi navodi da nijedan podatak u spisu ne upućuje na to da bi počinio inkriminirano mu kazneno djelo. Takve kredite, plasira sektor kredita, a njegov sektor je mogao samo plasirati sredstva internim i poslovnim bankama za popunu sredstava za njihovu likvidnost, a te su banke mogle dalje plasirati ta sredstva. Nije sudjelovao prilikom odobravanja sredstava banke S. D. jer je u vrijeme kada su ta sredstva bila plasirana bio u L.. U odnosu na memorandum S. b. gdje je navedeno da S. banka garantira banci S. D. da će S. b. preuzeti obvezu u slučaju nevraćanja kredita od poduzeća „A.-I.“ navodi da se na istom ne nalazi njegov potpis, već da je riječ o falsifikatu. Ističe da u svezi navedenog kaznenog djela S. b. nije pretrpila štetu jer je banka S. D. vratila S. b. i glavnicu i kamate.

Žalba okr. F. M. nije osnovana.

Naime, obzirom na označeno svojstvo optuženika M. u S. b., i prema ocjeni Vrhovnog suda, kao suda drugog stupnja, prikupljeni podaci upućuju na postojanje osnovane sumnje da je postojala i njegova kriminalna aktivnost, tim više što okrivljenik u svojoj obrani ne poriče kontakte sa A. S., te sa optuženikom I. B. upravo u svezi spornog kredita, a i za Z. K. navodi da ga poznaje 7 godina i da su u privatnim odnosima. Upravo će istraga koja će biti provedena dati jasan odgovor da li je, i u kojem modalitetu okrivljenik počinio terećeno kazneno djelo, te koje je značenje garancije S. b. na stranici 22. spisa i tko je njezin potpisnik. U odnosu na tvrdnju da S. b. nije pretrpjela štetu potrebno je istači da iz dosada prikupljenih dokaza proizlazi nesporno utvrđenim da između subjekata koji su sudjelovali u predmetnim pravnim poslovima još postoje određena potraživanja, a upravo istražni postupak mora dati odgovor o stanju dugovanja i potraživanja kao i pravnim osnovama tijeka novca te ostvarenja protupravne imovinske koristi.

Iz svega izloženog na temelju čl. 398. st. 3. ZKP odlučeno je kao u toč. II. ovog rješenja.

U odnosu na žalbu okr. F. M., okr. M. V. i okr. I. F. u odnosu na kazneno djelo iz čl. 292. st. 2. KZ navedenog pod toč. II. 2. pobijanog rješenja:

Okrivljenici u žalbama navode da dokazi na temelju kojih je sud odlučivao ne pružaju osnova za zaključivanje o postojanju osnovane sumnje da su oni počinili kazneno djelo. Žalbe su osnovane.

Naime, doista prema stanju spisa nema podataka na temelju kojih se bazira sam činjenični opis djela jer državni odvjetnik nije priložio odgovarajuću dokumentaciju, a niti je prvostupanjski sud postupio po rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske IV Kž 88/1999,

IV Kž 71/00-5

te temeljem čl. 189. ZKP/97 pozvao državnog odvjetnika da razjasni okolnosti koje mogu biti važne za odlučivanje o istražnom zahtjevu.

Isto tako pobijano rješenje u ovom dijelu trebalo je ukinuti i odnosu na okr. J. K., jer iako taj okrivljenik nije podnio žalbu na pobijano rješenje, razlog zbog kojeg je ukinuto pobijano rješenje u navedenom dijelu u odnosu na okr. F. M., okr. M. V. i okr. I. F., od koristi je i u odnosu na tog okrivljenika, pa je Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u skladu s odredbom čl. 383. ZKP postupio po službenoj dužnosti kao da takva žalba postoji.

Iz navedenih razloga, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP, valjalo je odlučiti kao u toč. I. ovog rješenja.

Prigodom ponovnog odlučivanja prvostupanjski sud prvenstveno će postupiti po odredbi čl. 189. ZKP/97, nakon čega će donijeti rješenje o zahtjevu državnog odvjetnika, te isto valjano obrazložiti.

U Zagrebu, 9. prosinca 2003. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Aleksandra Holjevac, v.r.

Ana Garačić, v.r.