Legislator Case Law & Legislation
I Kž-56/1994 AI generated

I Kž-56/1994 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number I Kž-56/1994
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Horvatinović mr. Ružice, kao predsjednika vijeća, te Drakulić Milene i Primorac Vladimira, kao članova vijeća i sudskog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara u krivičnom predmetu protiv opt. B.D. i dr., zbog krivičnog djela iz čl. 79. st. 1. KZRH u svezi čl. 17. st. 1. OKZRH odlučujući o žalbi optuženika i državnog odvjetnika podnesenih protiv presude Okružnog suda u Požegi od 26. studenog 1993. broj K- 85/1991, u sjednici održanoj 17. veljače 1994., saslušavši zamjenika dražavnog odvjetnika Republike Hrvatske L.I.,

Legislator headnote

AI generated

I Kž-56/1994 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Državni odvjetnik Republike Hrvatske na temelju čl. 360. st. 2. ZKP stavio je pismeni prijedlog da se žalbe optuženika odbiju kao neosnovane, a da se žalba državnog odvjetnika uvaži.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 56/1994

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Horvatinović mr. Ružice, kao predsjednika vijeća, te Drakulić Milene i Primorac Vladimira, kao članova vijeća i sudskog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara u krivičnom predmetu protiv opt. B.D. i dr., zbog krivičnog djela iz čl. 79. st. 1. KZRH u svezi čl. 17. st. 1. OKZRH odlučujući o žalbi optuženika i državnog odvjetnika podnesenih protiv presude Okružnog suda u Požegi od 26. studenog 1993. broj K- 85/1991, u sjednici održanoj 17. veljače 1994., saslušavši zamjenika dražavnog odvjetnika Republike Hrvatske L.I.,

p r e s u d i o j e:

I. Uvažava se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se presuda suda prvog stupnja u odluci o kazni, te se optuženik B.D. i Č.Ž. za krivično djelo iz čl. 79. st. 1. KZRH u svezi čl. 17. st. 1. OKZRH, za koje su tom presudom oglašeni krivim, na temelju čl. 79. st. 1. KZRH osuđuju na kaznu zatvora u trajanju od po 2 (dvije) godine, svaki.

II. Odbijaju se kao neosnovane žalbe optuženih B.D. i Č.Ž. i u ostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom Okružni sud u Požegi oglasio je krivim optužene B.D. i Č.Ž. da su u vrijeme i na način opisan u izreci te presude počinili krivično djelo pokušaja silovanja iz čl. 79. st. 1. KZRH u svezi čl. 17. st. 1. OKZRH, te im je na temelju čl. 79. st. 1. KZRH izrekao kazne zatvora u trajanju od jedne godine, svakom.

Protiv te presude žalbe su podnijeli optuženi B.D. po branitelju F.A., odvjetniku iz P.i optuženi Č.Ž. po braniteljici P. .L.J., odvjetnici iz P. i državni odvjetnik.

Oba optuženika se žale zbog povrede krivičnog zakona i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a optuženi B. i zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka.

Optuženi B. predlaže, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a optuženi Č. da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni i da mu se izrekne blaža kazna. Državni odvjetnik se žali zbog odluke suda o kazni i predlaže, da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni i optuženicima izrekne kazna zatvora u duljem vremenskom trajanju.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske na temelju čl. 360. st. 2. ZKP stavio je pismeni prijedlog da se žalbe optuženika odbiju kao neosnovane, a da se žalba državnog odvjetnika uvaži.

Žalbe optuženika nisu osnovane, dok je žalba državnog odvjetnika osnovana.

Nije u pravu optuženik B.D. da je sud prvoga stupnja ostvario bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP, jer su u pobijanoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koje čine krivično djelo pokušaja silovanja.

Žalbe optuženika ne navode koju bi povredu krivičnog zakona sud prvoga stupnja ostvario, a niti se iz sadržaja ovih žalbi to može zaključiti. Zbog toga ove žalbe predstavljaju isključivo žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke suda o kazni.

Sud prvog stupnja prema tome nije ostvario bitnu povredu odredaba krivičnog postupka na koju ukazuje žalba optuženog B.D., a niti neke druge određene bitne povrede odredaba krivičnog postupka ili povrede krivičnog zakona na štetu optuženika na koje sud drugoga stupnja u smislu čl. 366. ZKP pazi po službenoj dužnosti kada ispituje pobijanu presudu.

Sud prvoga stupnja osim toga nije pogrešno i nepotupno utvrdio činjenično stanje.

Žalbe optuženika najviše se bave iskazom oštećene J.M. i nastoje pronaći u tom iskazu nedostatke, nelogičnosti i neobjašnjene izmjene, želeći time obezvrijediti ovaj dokaz koji zajedno s nađenim povredama koje je zadobila oštećenica, te nađenim njenim odjevnim predmetima na mjestu događaja (u caffe baru "S. " u P. ) predstavljaju temeljne dokaze za zaključak suda prvoga stupnja da su optuženici djelo počinili.

Tako se u žalbi optuženog B.D. ističe, da oštećenica u svom iskazu nije navela da bi joj optuženici skinuli grudnjak, a kamoli da su joj grudnjak poderali. Za pronađeni grudnjak i majicu, koji su pronađeni prilikom uviđaja u žalbi optuženog Č.Ž. se čak iznosi pretpostavka da su ti dijelovi veša oštećenice mogli naknadno biti stavljeni na mjesto događaja s obzirom da je oštećenica istrčala iz lokala, prema iskazima svjedoka, obučena, što bi onda demantiralo njen iskaz o tome da su je optuženici svlačili. To se tvrdi u ovoj žalbi, iako je oštećenica objasnila da je prije bijega uspjela obući đemper. U žalbi optuženog B. se postavlja pitanje što se podrazumijeva pod pojmom "skinuti hlače", o čemu govori oštećenica u svom iskazu, a to se odnosi na onaj dio njenog iskaza tj. da su oba optuženika skidali hlače, pa se onda ističe nepreciznost ovog iskaza, jer da u njemu oštećenica nije navela "do koje faze" su optuženici skinuli hlače.

U žalbi optuženog B. se isto tako ističe da je iskaz oštećenice nelogičan zbog toga što ona u svome iskazu navodi da su joj optuženici u jednom trenutku dopustili, kada je bila gola, da obuče đemper, što ne bi učinili da su je kanili silovati.

Ovaj dio iskaza oštećenice može izgledati nelogičan ako se ocijenjuje izvan njegove suvislosti i cijelovitosti. No, ako se ima u vidu, da su optuženici oštećenicu ne samo svlačili, nego i bacili na pod, da su joj, kada se uspjela podići s poda, prijetili nožem (optuženi B. ) govorili joj da će je silovati, iznakaziti a možda i zaklati, a da joj je optuženik Č. počeo otvarati patentni zatvarač na rasporku hlača, onda je jasno kakve su namjere imali optuženici.

Ovo svakako treba povezati s navodom žalbe optuženog B. da prijetnja silovanjem, kako to proizlazi iz iskaza oštećenice, ukazuje da optuženici nisu imali namjeru da je siluju već su joj time samo prijetili, a da su je željeli silovati onda bi to i ostvarili. I u ovom pogledu valja iskaz oštećenice ocijenjivati isključivo u njenoj cjelovitosti i suvislosti, a oštećenica je vrlo određeno navela, da su oba optuženika skidali svoje hlače. Oštećenica je, kako iskazuje, ponudila piće optuženom B., a on je odgovorio da mu nije više do pića i da će je silovati, pa to sve skupa također ukazuje na njihove namjere.

I Kž 56/94.

Oštećenica je istog dana kada je bila žrtva pokušaja silovanja (17. veljače 1991. godine) bila kod liječnika, koji je ustanovio da je zadobila udarce po licu s prijelomom trećeg zuba, dolje desno, i oguljotinu kože na leđima. Liječnik je konstatirao da je oštećenica u 9,30 sati, kada je bila na pregledu (djelo je počinjeno u 5,30 sati) bila u stanju uplašenosti (stresa). Za ove povrede vještak za sudsku medicinu B. dr. Ž. je naveo da nisu karakteristične samu obljubu, ali da su mogle biti zadane prilikom primjene sile pri pokušaju silovanja. Ovaj nalaz i mišljenje vještaka za sudsku medicinu se posebno isitiče u žalbi optuženog Č. i to samo onaj njegov dio gdje se navodi da povrede koje je zadobila oštećenica nisu karakteristične za silovanje, želeći time također dovesti u pitanje njen iskaz, a koja je, međutim, određeno iskazala, da joj je za vrijeme dok je bila na podu optuženik Č. tako snažno zatvorio usata rukom da bi spriječio njeno zazivanje u pomoć da joj je slomio zub. Tom prilikom su nastale i povrede na njenim leđima.

U istrazi je oštećenica iskazala kako je optuženi B. u kuhinji lokala uzeo nož i taj joj nož držao pod vratom i prijetio. Na glavnoj raspravi je prema zapisniku o glavnoj raspravi konstatirano da je oštećenica jednako iskazuje kao u istrazi, no u zapisnik je upisano da je nož držao optuženik Č., pa optuženik B. u svojoj žalbi to također ističe kao razlog zbog čega se ne bi trebalo vjerovati oštećenici. Međutim, kako se s tom izmjenom nije nitko na glavnoj raspravi bavio, očito se radi o grešci u diktatu ili u pisanju zapisnika. Oštećenica je bila čistačica u lokalu "S. " i u svom vrlo određenom, potpunom i jasnom iskazu je opisala kako su optuženici služeći se lukavošću ušli u lokal koji je bio zatvoren i što su joj sve napravili. Oštećenica je potanko opisala kako su izgledali optuženici i kako su bili obučeni, to je rekla i policajcima odmah nakon događa i zahvaljujući tome optuženici su pronađeni odmah nakon izvršenja djela. Dakle, iskaz oštećenice takve je kvalitete da mu sud prvoga stupnja nije mogao ne vjerovati i zato je s pravom ocijenjen kao pouzdan dokaz u ovom krivičnom predmetu.

U žalbi optuženog B. se navode sadržaji policijskih bilješki o razgovoru kojega je obavila oštećenica s policijom i drugim učesnicima u postupku, te se predlaže da se u slučaju ukidanja pobijane presude i vraćanja predmeta na ponovno suđenje, saslušaju kao svjedoci policajci D.M. i G.J. o tome što im je oštećenica prilikom davanja podataka rekla o izvršenju krivičnog djela i što su našli u lokalu od odjevnih predmeta oštećenice. U vezi s tim valja napomenuti, da službene bilješke o obavijestima primljenih od građana nije dokaz u krivičnom postupku, jer prema čl. 142. st. 3. ZKP organi unutarnjih poslova ne mogu saslušavati građane u svojstvu okrivljenika, svjedoka ili vještaka, a niti se organi unutarnjih poslova, u skladu s tim mogu saslušavati kao svjedoci o tome što su čuli od građana koji su im davali obavijesti vezane za izvršenje krivičnog djela.

Što se tiče ostalih navoda žalbe optuženog B. na te navode nema potrebe odgovarati, a isto tako i na ostale dokazne prijedloge, jer ovaj sud drugoga stupnja prihvaća razloge koje za pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje dao sud prvoga stupnja u svojoj presudi.

U pravu je državni odvjetnik koji u svojoj žalbi navodi da kazne izrečene optuženicima nisu u skladu sa svim okolnostima o kojima ovisi visina kazne.

Sud prvoga stupnja je ispravno utvrdio otegotne okolnosti kod oba optuženika (upornost i visoki stupanj ugrožavanja zaštičenog dobra, kako valja razumijeti pojam "agresivnosti" koji upotrebljava sud prvoga stupnja), a kod optuženog B., da je kao maloljetnik tretiran kao počinilac krivičnog djela, no te okolnosti nisu pravilno vrednovane. To tim više što je mladost optuženika utvrđena kao olakotna okolnost bila u toj mjeri precijenjena da je sud prvoga stupnja izrekao optuženicima minimalnu kaznu predviđenu za ovakva krivična djela.

Sud prvog stupnja je optuženicima kao olakotno uzeo i "mladenački nestašluk izazvan alkoholnom opijenošću", što nije prihvatljivo. Krivično djelo pokušaja silovanja je teško krivično djelo i ono ne može

I Kž 56/94.

biti mladenački nestašluk, tim više što optuženiku taj isti sud kao otegotno uzima u obzir upornost i "agresivnost".

Vodeći dakle, računa o svim navedenim okolnostima optuženicima je izrečena kazna zatvora u dužem vremenskom trajanju, koja će kako to nalazi ovaj Vrhovni sud postići svoju svrhu. Zbog svega navedenog valjalo je na temelju čl. 377. st. 1. ZKP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 17. veljače 1994.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata, v.r.

Horvatinović mr. Ružica, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)