Rev-88/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 88/06-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Crnića, kao predsjednika vijeća, Damira Mratovića, Ljubice Munić, mr. sc. Olge Jelčić i mr. sc. Lucije Čimić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. Š. iz K., zastupane po punomoćnici K. V., odvjetnici iz K., protiv tuženika Š. F. V., zastupanog po punomoćnicima iz O. u. K. " iz V., radi isplate, odlučujući o reviziji tužene protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž-1130/00. od 17. listopada 2000., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu posl. br. P-15/00. od 7. srpnja 2000., u sjednici održanoj 13. lipnja 2007.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužene kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev te je tuženici naloženo da tužiteljici isplati 33.317,50 DEM u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, s ugovorenom kamatom po stopi od 1,9% mjesečno u valuti glavnice tekućom od 1. prosinca 1999., pa do isplate te da joj isplati ugovorenu kamatu od 1,9% u valuti glavnice na dosad isplaćene glavnice, a kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude. Ujedno je odlučeno da je tuženica dužna tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu 18.759,40 kn.

Odlučujući o žalbi tuženice drugostupanjski sud je žalbu kao neosnovanu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavila tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinaku na način da se tužbeni zahtjev odbije ili ukidanje pobijanih presuda i vraćanje

enje.

predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđ

Tužiteljica nije podnijela odgovor na reviziju, niti se o reviziji izjasnio nadležni državni odvjetnik.

Revizija nije osnovana.

Sporno je, je li tužiteljica kao osoba kojoj je ustupljeno potraživanje njenog supruga ima pravo zahtijevati isplatu od tužene, kod koje je novac bio deponiran. Nije se ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Pobijana presuda nema takvih nedostataka da se ne može ispitati, pa nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 – dalje: ZPP), koju ističe tuženica.

Naime, suprotno navodima revizije, iz provedenih dokaza ne proizlazi da je suprug tužiteljice stekao svojstvo zadrugara te da bi stoga njega obvezivala Odluka o usvajanju hitnih mjera za rješavanje isplate dospjelih obveza tužene, te stoga ne postoji proturječnost između utvrđenog činjeničnog stanja i provedenih dokaza na temelju kojih je činjenično stanje utvrđeno.

Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku je utvrđeno:

- da je suprug tužiteljice M. Š. kod tužene deponirao novčana sredstva na temelju ugovora o novčanom depozitu po kojem je tužena bila obvezna vratiti deponirana novčana sredstva uz ugovorenu kamatu po isteku ugovornog roka,

- da je svoje potraživanje iz ugovora o novčanom depozitu M. Š. ustupio supruzi tužiteljici S. Š.,

- da nevraćeni dio novčanih sredstava iznosi kunsku protuvrijednost iznosa 32.317,50 DEM,

- da tuženik duguje i ugovornu kamatu od 1,9% na isplaćene iznose glavnice koji su navedeni u izreci prvostupanjske presude,

- da M. Š. nije bio član tužene zadruge.

Na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je prihvaćen tužbeni zahtjev (čl. 436. i 1035. Zakona o obveznim odnosima - “Narodne novine”, broj 53/91 i dr. – dalje: ZOO).

Naime, tužena se prema ugovoru o novčanom depozitu obvezala vratiti deponirana novčana sredstva po isteku ugovornog roka, pa je dužna isplatiti deponirana novčana sredstva koja nisu vraćena (čl. 1035. ZOO-a).

Deponent je pak bio ovlašten svoje potraživanje prema tuženoj ustupiti trećoj osobi koja je onda umjesto njega ovlaštena zahtijevati isplatu (čl. 436. ZOO-a), a za koji ustup nije bio potreban pristanak tuženice (čl. 438. st. 1. ZOO-a).

Navodima iznijetim u reviziji tužena pobija utvrđeno činjenično stanje, a revizijom se ne može pobijati utvrđeno činjenično stanje, jer se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 3. ZPP-a) koji se primjenjuje na temelju čl. 284. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku - “Narodne novine”, broj 117/03 – dalje: ZIDZPP/03).

Pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a ovaj revizijski sud nije našao da je ta povreda učinjena (čl. 386. ZPP-a) koji se primjenjuje na temelju čl. 284. st. 5. ZIDZPP/03.

Radi naprijed navedenog na temelju čl. 393. ZPP-a, koji se primjenjuje na temelju čl. 284. st. 5. ZIDZPP/03, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 13. lipnja 2007.

Predsjednik vijeća:

Ivica Crnić, v.r.