Croatian court dismisses appeal on child support, confirming lower court ruling based on German law protection.
Legislator summary
AI generatedThe County Court in Varaždin dismissed the appeals by both parties, upholding the first-instance judgment regarding child support obligations. The plaintiff sought additional support payments, but the court found her rights protected under German law, which already provided for monthly payments and deemed the defendant unable to pay further. Consequently, the court ruled that applying both Croatian and German laws simultaneously would create a double obligation for the defendant, thus rejecting the plaintiff's claims.
Legislator headnote
AI generatedZakon o parničnom postupku; child support claims are dismissed when the child's rights are already protected by the law of the country of residence, preventing double enforcement of support obligations.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: 14 Gž-624/14-5
U IME R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vije ć u sastavljenom od sudaca toga suda Dijane Hofer kao predsjednice vije ć a te Jadranke Majcen-Horvat kao sutkinje izvjestiteljice i č lanice vije ć a i Dubravke Vincekovi ć kao č lanice vije ć a, u pravnoj stvari mlljt. tužiteljice A. G., zastupane po ocu i zakonskom zastupniku Z. G., oboje iz D., a zakonski zastupnik zastupan po punomo ć niku M. Š., odvjetniku iz O. G. & Š. iz Č ., protiv tužene N. H. iz M. 100, zastupane po punomo ć niku T. V. odvjetniku iz Z. V. & R., odvjetnicima iz V., radi uzdržavanja, povodom žalbi stranaka izjavljenih protiv presude Op ć inskog suda u Č akovcu br.1 P-1019/11-40 od 29. studenog 2013.g., u sjednici vije ć a održanoj 02. lipnja 2014.g.,
p r e s u d i o j e :
Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i u cijelosti potvr đ uje presuda Op ć inskog suda u Č akovcu br.1 P-1019/11-40 od 29. studenog 2013.g.
Obrazloženje
Pobijanom presudom pod to č .I izreke obvezana je tužena isplatiti na ime naknade za uskra ć eno uzdržavanje mlljt. tužiteljici iznos od 16.500,00 kn za razdoblje od 01. prosinca 2006.g. do 01. lipnja 2010.g. sa zakonskom zateznom kamatom teku ć om na pojedina č ne iznose u visini od 550,00 kn mjese č no od njihovog dospije ć a pa do isplate. To č .II izreke mlljt. tužiteljica odbijena je s preostalim dijelom zahtjeva iznad dosu đ enog. To č .III izreke odbijen je zahtjev mlljt. tužiteljice za isplatu uskra ć enog uzdržavanja za razdoblje od 01. prosinca 2003.g. do 01. prosinca 2006.g. uslijed prigovora zastare. To č .IV izreke odbijen je zahtjev mlljt. tužiteljice koji je glasio da se nalaže tuženoj da u roku od 15 dana na ime uzdržavanja plati mlljt. tužiteljici pojedina č ne iznose od 1.060,00 kn mjese č no za razdoblje od 01. lipnja 2010.g. do 30. studenog 2011.g. sa pripadaju ć om zakonskom zateznom kamatom teku ć om od njihovog dospije ć a pa do isplate, kako je sve to opisano pod tom to č kom izreke. To č .V izreke isto tako je odbijen zahtjev mlljt. tužiteljice koji je glasio da se nalaže tuženoj da za njezino uzdržavanje daje mjese č no iznos od 1.060,00 kn po č evši od 01. prosinca 2011.g. pa nadalje zajedno sa pripadaju ć om zakonskom zateznom kamatom kao i ostale iznose kako budu dospijevali najkasnije do svakog 05-og u mjesecu, sve na ruke zakonskom zastupniku mlljt. tužiteljice – ocu Z. G. . To č .VI izreke odlu č eno je da svaka strana snosi svoje troškove postupka.
Navedenu presudu pravodobno podnijetom žalbom u odbijaju ć im dijelovima pod to č .II-V izreke kao i u odluci o troškovima postupka pod to č .VI pobija mlljt. tužiteljica iz svih zakonskih žalbenih razloga iz č l.353. st.1 to č .1-3 Zakona o parni č nom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pro č iš ć eni tekst, 25/13 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se žalba prihvati i presuda preina č i u smislu njezinih žalbenih navoda.
Navedenu presudu isto tako pravodobno podnijetom žalbom pobija tužena zbog bitnih povreda odredaba Zakona o parni č nom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava u usvajaju ć em dijelu pod to č .I izreke, uz prijedlog da u tome dijelu presuda bude ukinuta i predmet vra ć en prvostupanjskom sudu na ponovno su đ enje odnosno da se ista preina č i tako đ er u smislu žalbenih navoda.
Na žalbe nije odgovoreno.
Žalbe stranaka su neosnovane.
Odluku o zahtjevima mlljt. tužiteljice, kod nespornih č injenica da je mlljt. tužiteljica - k ć erka tužene i Z. G. – oca i zakonskog zastupnika (dalje: otac i z.z.) ro đ ena u izvanbra č noj vezi, te da je rješenjem Centra za socijalnu skrb Č . od 04. srpnja 2003.g. dodijeljena na zajedni č ki život i roditeljsku skrb ocu i z.z., kao i da isti žive u SR Njema č koj, prvostupanjski sud je utemeljio na slijede ć im č injeni č nim i materijalnopravnim utvr đ enjima:
- da je mlljt. tužiteljica u dobi od 11 godina za koju tužena kao majka u predmetnom utuženom razdoblju od 01. prosinca 2003.g. pa nadalje do donošenja pobijane presude nije doprinosila u nov č anim iznosima, ve ć joj je povremeno darivala odje ć u i igra č ke,
- da je tužena u smislu č l. 209. st. 3 Obiteljskog zakona (NN 116/03, 17/04, 106/04, 136/04, 107/07, 61/11, 25/13 - dalje:ObZ) istakla prigovor zastare za naknadu za uskra ć eno uzdržavanje za sve obroke koji su dospjeli unatrag od nastanka toga prava pa do podnošenja tužbe a to je od 01. prosinca 2003.g. pa do 01. srpnja 2010.g.,
- da pored mlljt. tužiteljice tužena ima na skrbi sina od 17,5 godina – polaznika srednje škole, koji živi sa njome kod njezine majke i da isti ima besplatno putovanje u školu autobusom, te prima dje č ji doplatak od 190,00 kn mjese č no i da je uklju č en u izvanškolsku aktivnost igranja nogometa, za koju ima trošak nabave dijela opreme kao i da nema drugih posebnih troškova niti zdravstvenih problema,
- da je unatrag 7 godina tužena zaposlena u istom trgova č kom društvu i da prima pla ć u od 2.800,00 kn mjese č no, iz koje otpla ć uje kredit za automobil u iznosu od 560,00 kn mjese č no, što ć e trajati još naredne dvije godine i da nije vlasnica nikakvih nekretnina, te da je otvorila ra č un u banci na koji povremeno polaže iznose od 50,00 do 100,00 kn za mlljt. tužiteljicu, dok je zahtjev za uzdržavanje u č inila nespornim u iznosu od 300,00 kn mjese č no,
- da je u me đ uvremenu prema vlastitim navodima, u RH a potom i SR Njema č koj pokrenula postupak za izmjenu odluke o povjeravanju i zatražila da joj se mlljt. k ć erka povjeri na daljnji zajedni č ki život, jer joj otac i z.z. prije č i održavanje bilo kakvih kontakata sa njome,
- da iz priložene dokumentacije proizlazi da je otac i z.z. za mlljt. tužiteljicu primio dje č ji doplatak od prosinca 2003.g. do prosinca 2008.g. u iznosu od 154,00 € mjese č no, od sije č nja 2009.g. do prosinca 2009.g. 164,00 € i od sije č nja 2010.g. do svibnja 2013.g. u iznosu od 184,00 € mjese č no,
- da prema podacima Ureda za socijalnu sigurnost, Integraciju grada D., mlljt. tužiteljica od 01. lipnja 2010.g. prima uzdržavanje u iznosu od 180,00 € mjese č no i da je u visini odobrenog pla ć anja uzdržavanje prešlo na zemlju Nordrhein-Westfalen zastupanu po spomenutom Uredu, pa da tužena ne može s osloba đ aju ć im djelovanjem izvršiti pla ć anja prema mlljt. tužiteljici, ve ć se pla ć anja za navedeno razdoblje moraju dozna č iti tom Uredu, koji takva pla ć anja vrši od 01. lipnja 2010.g. u korist mlljt. tužiteljice,
- da su ukupne potrebe mlljt. tužiteljice kroz predmetno vrijeme (odnosile su se na prehranu, odje ć u, troškove dje č jeg vrti ć a, dadilje i sve ostale troškove) prema iskazu oca i z.z. i podacima iznosile 13,825,08 € za 2006.g.; u iznosu od 14.030,28 € za 2007.g.; u iznosu za 2008.g.; u iznosu od 13.942,12 € za 2009.g.; u iznosu od 12.913,50 € za 2010.g.,
- da su prihodi oca i z.z. za razdoblje od 2006.g. do 2010.g. bili prosje č no u rasponu od 2.604,00 € za 2006.g.; 24.413,00 € za 2007.g.; 26.617,00 € za 2008.g.; 28.500,00 € za 2009.g. i 25.605,00 € za 2010.g.,
- da su prihodi tužene iznosili 16.774,11 kn za 2006.g.; 28.105,02 kn za 2007.g.; 22.381,84 kn za 2008.g.; 36.933,39 za 2009.g.; 31.194,02, kn za 2010.g.,
slijedom kojih utvr đ enja je zaklju č io da je prigovor zastare tužene osnovan, jer prema odredbi č l.209. st.3 ObZ-a tražbina za uskra ć eno uzdržavanje (iz st.2 č l.209.ObZ-a) zastaruje u roku od pet godina od dana nastanka obveze, pa je kod tužbe podnijete 01. prosinca 2011.g. zastara nastupila za ona potraživanja koja su nastala prije 01. prosinca 2006.g., dakle, unatrag pet godina.
Nadalje, kod nesporne č injenice da Ured za socijalnu sigurnost, Integraciju grada D. za razdoblje od 01. lipnja 2010.g. ispla ć uje uzdržavanje za mlljt. tužiteljicu, jer su sva njezina prava protiv tužene prešla na zemlju Nordrhein-Westfalen zastupanu po spomenutom Uredu, pa da tužena ne može s osloba đ aju ć im djelovanjem izvršiti pla ć anje uzdržavanja mlljt. tužiteljici budu ć i se za navedeno razdoblje kao i za teku ć e razdoblje moraju dozna č iti navedenom Uredu, mlljt. tužiteljica odbijena je s tužbenim zahtjevom za uzdržavanje za razdoblje od 01. lipnja 2010.g. do 01. prosinca 2011.g. i nadalje za ubudu ć e. Usvojen je, me đ utim, zahtjev za naknadu za uskra ć eno uzdržavanje za razdoblje kada mlljt. tužiteljica nije primala u SR Njema č koj uzdržavanje od države Nordrhein - Westfalen, u koje vrijeme je teret uzdržavanja mlljt. tužiteljice bio direktno na tuženoj.
Kod utvr đ enih primanja oca i z.z. koja su u predmetnom razdoblju od 2006.g. do 2010.g. bila u rasponu od 2.050,00 € do 2.375,00 € mjese č no, te utvr đ enih primanja zakonske zastupnice koja su bila u rasponu od 1.380,00 kn do 3.077,00 kn mjese č no, uz utvr đ eni dje č ji doplatak mlljt. tužiteljice u tome razdoblju u rasponu od 154,00 € do 184,00 €, te č injenicu da tužena uz niska primanja ima mlljt. sina u dobi od 17,5 godina, prvostupanjski sud je zaklju č io da je ista za mlljt. tužiteljicu u mogu ć nosti doprinositi iznos od 550,00 kn mjese č no. Pri tom je ocijenio potrebe mlljt. tužiteljice kako ih je opisao otac i z.z., previsokim, pa imaju ć i u vidu primanja i standard tužene, uz primjenu odredbe č l. 207. i č l.232. st.4 ObZ-a, koja se temelji na Podacima o minimalnim nov č anim iznosima koje je dužan platiti za mjese č no uzdržavanje roditelj koji ne živi sa djetetom i koje jednom godišnje, a najkasnije do 01.travnja teku ć e godine donosi Ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi, a koji su za dob mlljt. tužiteljice u predmetnom razdoblju bili u rasponu od 919,70 do 1.500,00 kn mjese č no, te kako mlljt. tužiteljica nije jedino dijete tužene to je primjenom č l.232. st.5 istog Zakona odlu č io o obvezi uzdržavanja u nižem iznosu ali tako da isti nije niži od jedne polovine.
Na žalbe stranaka na to č .I, II i III izreke:
Tužena u žalbi uvodno isti č e da je presuda zahva ć ena bitnim povredama odredaba Zakona o parni č nom postupku, pogrešnom primjenom materijalnog prava, te pogrešnom odlukom o troškovima postupka. Sadržajno tužena upire samo na pogrešnu primjenu materijalnog prava protive ć i se isplati naknade za uskra ć eno uzdržavanje za razdoblje od 01. prosinca 2006.g. do 01. lipnja 2010.g., jer da je iz stanja predmeta vidljivo da mlljt. tužiteljica prima uzdržavanje od grada D., te da se predujam za uzdržavanje koji bi tužena trebala pla ć ati treba dozna č avati Uredu za socijalnu sigurnost i integraciju, budu ć i bi taj Ured po shva ć anju tužene bio legitimiran prema tuženoj postavljati verzijski zahtjev, a ne mlljt. tužiteljica koja je ve ć namirena. Zbog toga se protivi dosudi uskra ć enog uzdržavanja za predmetno razdoblje „kao i obroka koji dospijevaju nadalje.“
Mlljt. tužiteljica, iznose ć i u žalbi žalbeni razlog bitne povrede odredaba parni č nog postupka navodi da je nejasno na temelju koje materijalnopravne odredbe je sud zaklju č io da je pitanje uzdržavanja riješeno odlukom Ureda za socijalnu sigurnost i integraciju grada D., a da ne postoji odluka o oslobo đ enju, koju, smatra žalba, može donijeti samo sud, pa da presuda s jedne strane upu ć uje na primjenu ObZ-a, a s druge strane na materijalno pravo SR Njema č ke, što je sud dužan obrazložiti, a nije u č inio.
Sadržajem iznosi i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvr đ enog č injeni č nog stanja navode ć i da sud nije utvrdio što je utvr đ eno odlukom Ureda za socijalnu sigurnost i integraciju grada D. te koje je pravo mlljt. tužiteljica stekla a niti u kojem trajanju, što smatra odlu č nim utvr đ enjima za odluku o odbijanju uzdržavanja od dana podnošenja tužbe pa nadalje. Smatra da je sud temeljem samo paušalnog utvr đ enja o postojanju odluke navedenog Ureda odbio tužbeni zahtjev. Žalba ukazuje da tek ako netko tre ć i plati uzdržavanje umjesto tužene da tada taj ima pravo izravno od tužene potraživati naknadu pla ć enog, što se za budu ć u obvezu uzdržavanja ne može zaklju č iti pa je nedopustivo, prema žalbi, oduzimati mlljt. tužiteljici pravo na uzdržavanje od tužene – majke.
Nadalje, žalba upu ć uje da sud nije utvrdio na pravilan i potpun na č in potrebe mlljt. tužiteljice. Naime, unato č toga što je utvrdio da su iznosi uzdržavanja nazna č eni po ocu i z.z. previsoki sud nije utvrdio ukupno potreban mjese č ni iznos za uzdržavanje mlljt. tužiteljice.
Žalbi je naknadno uz dopis prvostupanjskom sudu od 10.ožujka 2014.g . priložila podnesak u kojem iznosi č injenice o udaljenosti (14 autobusnih stanica) od škole koju polazi (u č enica petog razreda) u odnosu na mjesto prebivališta nazna č uju ć i mjese č ni trošak prijevozne karte (30,95 €), te iznosi navode o ortopedskom lije č enju i troškovima lije č enja koje ne snosi osiguranje. Tome podnesku je priložio isprave koje nisu na jeziku suda, uz prijedlog sudu da se iste prevedu na jezik suda.
Istodobno smatra i da materijalno pravo nije pravilno primijenjeno, jer temeljem odredbe č l. 235. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 – dalje: ZOO) zastara ne te č e izme đ u roditelja i djece dok traje roditeljsko pravo pa tako ni izme đ u stranaka kao k ć eri i majke, pa da stoga ista nije nastupila.
Glede žalbenog razloga bitne povrede odredaba parni č nog postupka mlljt. tužiteljica neosnovano upire na bitnu povredu odredaba parni č nog postupka iz č l. 354. st.2 to č . 11 ZPP-a, jer je presuda glede primijene materijalnog prava jasna te se može razumjeti koje je pravo primijenjeno i u odnosu na koje razdoblje. Istodobno žalba tužene sadržajem upu ć uje na iznošenje samo žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.
Ovaj sud je pobijanu presudu i sadržaj predmeta ispitao povodom obiju žalbi stranaka u pravcu ostvarenja bitnih povreda odredaba parni č nog postupka iz č l.354. st.2 to č .2, 4, 8, 9, 11, 13 i 14 ZPP, a na koje temeljem č l.365. st.2 istog Zakona pazi po službenoj dužnosti te utvrdio da nije ostvarena niti jedna navedena bitna povreda odredaba toga postupka.
Jednako tako pobijane odluke suda pod to č . I, II i III izreke (djelomi č nim usvajanjem odnosno djelomi č nim odbijanjem zahtjeva mlljt. tužiteljice) prvostupanjski sud je utemeljio na pravilno i potpuno utvr đ enom č injeni č nom stanju te pravilnoj primijeni materijalnog prava.
Glede pravilno i potpuno utvr đ enog č injeni č nog stanja to č no je što isti č e žalba mlljt. tužiteljice da je sud potrebe kako ih je opisao otac i z.z. ocijenio previsokim, a da nije posebno utvrdio koji je ukupan iznos sredstava potreban za uzdržavanje mlljt. tužiteljice, a koja č injenica je jedna od odlu č nih za ocjenu osnovanosti zahtjeva u smislu odredbe č l.231. st.1 ObZ-a, prema kojoj ć e u parnici o uzdržavanju sud utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje.
Po ocjeni ovoga suda isto, me đ utim, nema utjecaja u konkretnom slu č aju na pravilno i potpuno utvr đ eno č injeni č no stanje i pravilnu primjenu materijalnog prava u odnosu na visinu odbijaju ć eg dijela zahtjeva mlljt. tužiteljice pod to č . II izreke. Naime, donose ć i ovu odluku prvostupanjski sud se rukovodio odlu č nim č injenicama imovinskog stanja tužene i oca i z.z. ( č l. 231. st.2 ObZ-a) kao i generalno njihovim standardom u SR Njema č koj, te je pravilno ocijenio da je mlljt. tužiteljica svoje potrebe nazna č ila previsokim. Isto tako tijekom postupka, što je prvostupanjski sud tako đ er osnovano imao u vidu, mlljt. tužiteljica svoje navode o njihovoj visini nije potkrijepila nikakvim posebnim dokazima.
Osim toga, treba imati u vidu da stranke žive u državama sa vrlo razli č itim standardom, pri č emu je država SR Njema č ka u kojoj živi mlljt. tužiteljica op ć epoznata po visokom osobnom standardu njihovog stanovništva u odnosu na niski standard u RH gdje živi tužena, na što ukazuju i prihodi i rashodi tužene i oca i z.z. mlljt. tužiteljice i koji su gotovo neusporedivo viši u korist oca i z.z., uz č injenicu da tužena ima još jednog sina srednjoškolskog uzrasta na uzdržavanju, te da je i za prilike u RH ista skromnog imovnog stanja.
Stoga ovaj smatra da je prvostupanjski sud rukovode ć i se prije svega standardom tužene u smislu č l. 207. ObZ-a pravilno odlu č io o visini zahtjeva mlljt.tužiteljice za uskra ć eno uzdržavanje, pa je dosudom temeljem č l. 209. st.2 ObZ-a pod to č .I izreke kao i odlukom o odbijanju preostalog iznosa pravilno primijenio materijalno pravo za razdoblje od 01.prosinca 2006.g. do 01.lipnja 2010.g. Treba naglasiti da je time interes mlljt. tužiteljice sukladno č l. 267. ObZ-a i č l. 27. Konvencije o pravima djeteta (NN-MU 12/93, 20/97, 13/98) zašti ć en glede uzdržavanja.
Neosnovano žalba tužene tvrdi da ona u tom razdoblju nije bila pasivno legitimirana za pla ć anje ve ć da je to bio Ured za socijalnu sigurnost i integraciju grada D., jer je to protivno podacima toga Ureda prema kojima je obvezu uzdržavanja preuzela zemlja Nordrhein–Westfalen od 01.lipnja 2010.g. Istodobno neosnovano žalba mlljt. tužiteljice osporava pravilnost stajališta suda o nastaloj zastari za dio zahtjeva za uskra ć eno uzdržavanje pozivaju ć i se na č l. 235. ZOO-a. Iako je to č no da je č l. 235. st.1 to č .2 toga Zakona propisano da zastara ne te č e izme đ u roditelja i djece ista se na konkretan slu č aj ne primjenjuje. Naime, ova pravna norma je op ć a norma (legi generali) jer za predmetni slu č aj postoji specijalni propis iz č l. 209. st.3 ObZ-a (lex specialis), koji propisuje da takva tražbina zastaruje za vrijeme od 5 godina od dana nastanka obveze, pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio upravo ovu pravnu normu. To jer je jedno od važe ć ih pravnih na č ela da specijalne norme isklju č uju op ć e norme (lex specialis derogat legi generali).
Na žalbu mlljt. tužiteljice na to č . IV i V izreke:
Pravilno je primijenjeno i materijalno pravo kada je mlljt. tužiteljica odbijena s tužbenim zahtjevom pod to č . IV i V izreke upravo na temelju, kako to prvostupanjski sud kvalificira, odluke Ureda za socijalnu sigurnost, Integraciju Glavnog grada D. . Žalba naglašava da takve odluke toga Ureda u spisu nema, a da istu može donijeti samo sud u RH ili u SR Njema č koj pa smatra da se niti za to razdoblje tužbeni zahtjev nije mogao odbiti. To č no je da u spisu ne postoji odluka o uzdržavanju mlljt. tužiteljice, me đ utim ovaj sud smatra da je sadržaj Obavijesti (list 28 i 29 spisa) navedenog Ureda ima dostatnu dokaznu i materijalnopravnu snagu koja daje osnove za prihva ć anje stajališta prvostupanjskog suda o neosnovanosti zahtjeva za uzdržavanje za to razdoblje uskra ć enog uzdržavanja i budu ć ih iznosa uzdržavanja, a rukovo đ enjem pri tome najboljim interesom mlljt. tužiteljice kao primatelja uzdržavanja.
Mlljt. tužiteljica nije u predmet priložila dokaze o svome statusu u SR Njema č koj. Me đ utim, iz sadržaja Obavijesti nedvojbeno proizlazi da je ona takvog statusa prema kojem ju zahva ć a primjena Zakona o predujmu uzdržavanja (UVG) temeljem kojeg joj se od 01. lipnja 2010.g.ispla ć uje uzdržavanje u iznosu od 180,00 € mjese č no. Pri tome je taj Ured kao nadležan, nakon provjere primanja tužene, zaklju č io da ona trenutno nije u mogu ć nosti pla ć ati uzdržavanje. Ina č e, § 1601 ff Gra đ anskog zakonika (BGB) daje pravo mlljt. tužiteljici podnijeti gra đ anskopravni zahtjev za uzdržavanje o č emu nije donesena odluka. No, pozivaju ć i se na § 7 UVG-a, obzirom na nemogu ć nost tužene da pla ć a uzdržavanje, isti č e da su prava mlljt. tužiteljice kao djeteta protiv nje prešla na mati č nu zemlju Nordrhein - Westfalen koju zastupa taj Ured kao nadležno tijelo. Štoviše, tužena je upozorena da ona ne može s osloba đ aju ć im u č inkom vršiti pla ć anja prema mlljt. tužiteljici ve ć ih mora dozna č iti upravo nazna č enom Uredu za socijalnu sigurnost i integraciju grada D. .
Prema tome, za razdoblje o kojem je odlu č eno pod. to č . IV i V izreke ovaj sud prihva ć a pravilnim primjenu materijalnog prava odbijanjem zahtjeva mlljt tužiteljice, jer je ista nedvojbeno u svojem pravu na uzdržavanje kao mlljt. dijete zašti ć ena pravom zemlje u kojoj sada živi sa ocem i z.z., a potpuno je jasno i temeljem kojih mjerodavnih propisa je odlu č eno. Osim toga, mlljt. tužiteljica i po tom pravu, dakle zemlje u kojoj nedvojbeno prebiva, temeljem upravo toga mjerodavnog prava može podnijeti i zahtjev za uzdržavanje protiv tužene u smislu propisa Gra đ anskog zakonika (BGB), pri č emu joj je temeljem Zakona o predujmu uzdržavanja isto osigurano u prilikama kada je po nadležnim tijelima te zemlje ocijenjeno da to tužena kao obveznik uzdržavanja nije u mogu ć nosti ispunjavati.
U predmetima koji se ti č u mlljt. djece odlu č no je da njihov interes bude zašti ć en, a time što je isti u konkretnom slu č aju od 01. lipnja 2010.g. zašti ć en propisima SR Njema č ke i temeljem kojih je prvostupanjski sud odbio zahtjev mlljt. tužiteljice prvostupanjski sud nije pogrešno primijenio materijalno pravo. U suprotnome bi tužena dva puta izvršavala svoju dužnost uzdržavanja i po pravu RH i pravu SR NJema č ke, a na č emu mlljt. tužiteljica neosnovano inzistira žalbom.
Stoga je valjalo žalbe stranaka odbiti kao neosnovane i temeljem odredbe č l.368. st.1 u vezi s č l.375. st.5 ZPP-a ( č l.82. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP, NN 25/13) u cijelosti potvrditi presudu suda prvog stupnja, uklju č uju ć i i odluku o troškovima postupka koju posebnim navodima neosnovano pobija samo tužena, ali koju ovaj sud ne prihva ć a jer je prvostupanjski sud istu pravilno utemeljio na odredbi č l.154. st.2 ZPP-a odlu č ivši da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
U Varaždinu, 02. lipnja 2014. godine
PREDSJEDNICA VIJE Ć A:
Dijana Hofer v.r.