Gzz-60/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gzz 60/05-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr. sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. S. iz S. B., V. B. iz S. B., i A. B. iz S. B., svi zastupani po punomoćnicima Z. o. N. M. i I. V., odvjetnicima iz P., protiv tuženika H. – D. d.o.o. Z., D. E. S. B., kojega zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik iz Z., radi isplate, rješavajući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 26. svibnja 2004. godine, br. G-DO-544/04, protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 31. ožujka 2004. godine, br. Gž-935/03., kojom je djelomično odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 23. rujna 2003. godine, br. P- 623/03., u sjednici održanoj dana 14. prosinca 2005. godine,

r i j e š i o j e:

Zahtjev za zaštitu zakonitosti se prihvaća te se ukidaju presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 31. ožujka 2004. godine, br. Gž-935/03 u dijelu u kojem je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 23. rujna 2003. godine, br. P-623/03 u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu božićnice, uskrsnice, dodatka za godišnji odmor i razlike plaće zbog porasta troškova života u prvih pet mjeseci 2002. godine i u tom dijelu predmet se vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 23. rujna 2003. godine, br. P- 623/03. presuđeno je:

I. Tužitelj M. S. iz S. B. odbija se sa tužbenim zahtjevom u odnosu na tuženika H. D. d.o.o. Z., D. E. S. B. koji glasi:

Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati:

- na ime "božićnice" za 2001. godinu iznos od 1.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom počev od 26. prosinca 2001. godine, po stopi od 18% godišnje, do 30. lipnja 2002. godine, a od 1. srpnja 2002. godine, po stopi od 15% godišnje, pa do isplate,

- na ime "uskrsnice" za 2001. godinu iznos od 1.000,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 16. travnja 2001. godine, po stopi od 18% godišnje, do 30. lipnja 2002. godine, a od 1. srpnja 2002. godine, po stopi od 15% godišnje, pa do isplate,

- na ime dodataka za godišnji odmor za 2001. godinu iznos od 2.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 1. siječnja 2001. godine, po stopi od 18% godišnje od 30. lipnja 2002. godine, a od 1. srpnja 2002. godine, po stopi od 15% godišnje, pa do isplate,

- na ime "uskrsnice" za 2002. godinu iznos od 1.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 1. travnja 2002. godine, po stopi od 18% godišnje, do 30. lipnja 2002. godine, a od 1. srpnja 2002. godine, po stopi od 15% godišnje, pa do isplate,

- na ime razlike plaće zbog porasta troškova života u 2001. godinu u odnosu na 2000. godinu bruto iznos od 4.805,06 kn, sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 1. siječnja 2002. godine, po stopi od 18% godišnje do 30. lipnja 2002. godine, a od 1. srpnja 2002. godine po stopi od 15% godišnje, pa do isplate,

- na ime razlike plaća zbog porasta troškova života u pravih pet mjeseci 2002. godine u odnosu na 2001. godinu bruto iznos od 819,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 20. lipnja 2002. godine, po stopi od 18% godišnje, do 30. lipnja 2002. godine, a od 1. srpnja 2002. godine, po stopi od 15% godišnje, pa do isplate, te mu se nalaže da tužitelju naknadi parnični trošak, sve to u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Tužitelj A. B. iz R. odbija se sa tužbenim zahtjevom u odnosu na tuženika H. D. d.o.o. Z., D. E. S. B. koji glasi:

Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati:

- na ime "božićnice" za 2001. godinu iznos od 1.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom počev od 26. prosinca 2001. godine, po stopi od 18% godišnje, do 30. lipnja 2002. godine, a od 1. srpnja 2002. godine, po stopi od 15% godišnje, pa do isplate,

- na ime "uskrsnice" za 2001. godinu iznos od 1.000,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 16. travnja 2001. godine, po stopi od 18% godišnje, do 30. lipnja 2002. godine, a od 1. srpnja 2002. godine, po stopi od 15% godišnje, pa do isplate,

- na ime dodataka za godišnji odmor za 2001. godinu iznos od 2.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 1. siječnja 2001. godine, po stopi od 18% godišnje od 30. lipnja 2002. godine, a od 1. srpnja 2002. godine, po stopi od 15% godišnje, pa do isplate,

- na ime "uskrsnice" za 2002. godinu iznos od 1.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 1. travnja 2002. godine, po stopi od 18% godišnje, do 30. lipnja 2002. godine, a od 1. srpnja 2002. godine, po stopi od 15% godišnje, pa do isplate,

- na ime razlike plaće zbog porasta troškova života u 2001. godinu u odnosu na 2000. godinu bruto iznos od 3.840,49 kn, sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 1. siječnja 2002. godine, po stopi od 18% godišnje do 30. lipnja 2002. godine, a od 1. srpnja 2002. godine po stopi od 15% godišnje, pa do isplate,

- na ime razlike plaća zbog porasta troškova života u pravih pet mjeseci 2002. godine u odnosu na 2001. godinu bruto iznos od 645,58 kn sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 20. lipnja 2002. godine, po stopi od 18% godišnje, do 30. lipnja 2002. godine, a od 1. srpnja 2002. godine, po stopi od 15% godišnje, pa do isplate,

- te mu se nalaže da tužitelju naknadi parnični trošak, sve to u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Tužitelj V. B. iz S. B. odbija se sa tužbenim zahtjevom u odnosu na tuženika H. D. d.o.o. Z., D. E. S. B. koji glasi:

Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati:

- na ime "božićnice" za 2001. godinu iznos od 1.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom počev od 26. prosinca 2001. godine, po stopi od 18% godišnje, do 30. lipnja 2002. godine, a od 1. srpnja 2002. godine, po stopi od 15% godišnje, pa do isplate,

- na ime "uskrsnice" za 2001. godinu iznos od 1.000,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 16. travnja 2001. godine, po stopi od 18% godišnje, do 30. lipnja 2002. godine, a od 1. srpnja 2002. godine, po stopi od 15% godišnje, pa do isplate,

- na ime dodataka za godišnji odmor za 2001. godinu iznos od 2.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 1. siječnja 2001. godine, po stopi od 18% godišnje od 30. lipnja 2002. godine, a od 1. srpnja 2002. godine, po stopi od 15% godišnje, pa do isplate,

- na ime "uskrsnice" za 2002. godinu iznos od 1.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 1. travnja 2002. godine, po stopi od 18% godišnje, do 30. lipnja 2002. godine, a od 1. srpnja 2002. godine, po stopi od 15% godišnje, pa do isplate,

- na ime razlike plaće zbog porasta troškova života u 2001. godinu u odnosu na 2000. godinu bruto iznos od 3.986,73 kn, sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 1. siječnja 2002. godine, po stopi od 18% godišnje do 30. lipnja 2002. godine, a od 1. srpnja 2002. godine po stopi od 15% godišnje, pa do isplate,

- na ime razlike plaća zbog porasta troškova života u pravih pet mjeseci 2002. godine u odnosu na 2001. godinu bruto iznos od 674,21 kn sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 20. lipnja 2002. godine, po stopi od 18% godišnje, do 30. lipnja 2002. godine, a od 1. srpnja 2002. godine, po stopi od 15% godišnje, pa do isplate,

- te mu se nalaže da tužitelju naknadi parnični trošak, sve to u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV. Nalaže se tužiteljima M. S. iz S. B., V. B. iz S. B. i A. B. iz R. da tuženiku H. D. d.o.o. Z., D. E. S. B., naknade parnične troškove u ukupnom iznosu od 3.745,40 kn, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

Presudom i rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 31. ožujka 2004. godine, br. Gž-935/03. odlučeno je:

"Žalba tužitelja M. S., A. B. i V. B. djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava, te se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 23. rujna 2003. godine, br. P-623/03-11:

1. potvrđuje u odbijajućem dijelu za isplatu božićnice, uskrsnice, dodatka za godišnji odmor i razlike plaće zbog porasta troškova života u prvih pet mjeseci 2002. godine,

2. Ukida u odbijajućem dijelu za razliku plaće zbog porasta troškova života u 2001. godini i odluka o troškovima postupka, te se u tom dijelu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje."

Protiv navedene presude drugostupanjskog suda Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podiglo je zahtjev za zaštitu zakonitosti pobijajući presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložilo da sud zahtjev za zaštitu zakonitosti prihvati i pobijane presude preinači tako da prihvati tužbeni zahtjev.

Na zahtjev za zaštitu zakonitosti tuženik nije odgovorio.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

U ovoj je pravnoj stvari pobijanim presudama odlučeno o tužbenim zahtjevima tužitelja za isplatu:

- božićnica za 2001. godinu u iznosu od 1.000,00 kn, uskrsnica za 2001. godinu u iznosu od 1.000,00 kn, dodatak za godišnji odmor za 2001. godinu u iznosu od 2.000,00 kn i uskrsnica za 2002. godinu u iznosu od 1.000,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom pobliže naznačenoj u izreci presude, svakom,

- razlika plaće zbog porasta troškova života u 2001. godini i to tužitelju M. S. u iznosu od 4.805,00 kn, tužitelju A. B. u iznosu od 3.840,49 kn i tužitelju V. B. u iznosu od 3.986,73 kn, sa zakonskom zateznom kamatom pobliže naznačenoj u izreci presude.

Nižestupanjski sudovi smatraju neosnovanim navedene tužbene zahtjeve tužitelja zbog toga što je Kolektivni ugovor od 22. prosinca 1999. godine, sklopljeni između H. e. d.d. Z. i H. e. H.-a i Nezavisnog sindikata radnika H. e. (dalje KU/99) prestao važiti otkazom KU/99 pa da se njegove odredbe ne mogu primjenjivati kao pravna pravila.

Navedeno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova nije pravilno.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da je Kolektivni ugovor sklopljen 22. prosinca 1999. godine, na određeno vrijeme od godinu dana s time da se smatra sklopljenim s danom potpisivanja Kolektivnog ugovora od ovlaštenih predstavnika stranaka tog Kolektivnog ugovora (čl. 134. Kolektivnog ugovora).

S obzirom na navedeni sadržaj čl. 134. Kolektivnog ugovora ovaj sud cijeni da je vrijeme važenja Kolektivnog ugovora isteklo 22. prosinca 2000. godine, kako to osnovano u zahtjevu tvrdi Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Drugostupanjski je sud pogrešno ocijenio da je u ovoj pravnoj stvari od odlučnog značenja činjenica da je tuženik kao stranka iz Kolektivnog ugovora otkazao Kolektivni ugovor 27. prosinca 2000. godine, te da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu od 6. svibnja 2002. godine, br. Pr-845/01. u parničnom predmetu tužitelja Nezavisni sindikat radnika H. e. protiv tuženika H. e. d.d. odbijen tužbeni zahtjev za poništenje otkaza Kolektivnog ugovora od 27. prosinca 2000. godine.

Ovo iz razloga što se Kolektivni ugovor ne može valjano otkazati nakon što je prestao istekom vremena na koji je ugovor sklopljen.

Otkazom mogu prestati važiti kolektivni ugovori koji su još na pravnoj snazi u vrijeme otkazivanja, a ne i kolektivni ugovori koji su na drugi način prestali važiti i prije nego što je stranka ugovor otkazala.

Člankom 195. Zakona o radu (“Narodne novine”, broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01 – dalje ZR) je propisano da ako kolektivnim ugovorom nije drukčije određeno nakon isteka roka na koji je sklopljen Kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuje do sklapanja novog kolektivnog ugovora kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu.

Člankom 139. st. 2. Kolektivnog ugovora je propisano da će se sve odredbe tog ugovora primjenjivati nakon vremena na koji je sklopljen sve do sklapanja novog kolektivnog ugovora.

Iz navedenog proizlazi da Kolektivni ugovor od 22. prosinca 1999. godine nije prestao otkazom već istekom vremena na koji je sklopljen pa se odredbe kolektivnog ugovora imaju primjenjivati kao pravna pravila do sklapanja novog kolektivnog ugovora.

Zbog navedenih se razloga u ovoj pravnoj stvari radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva trebaju kao pravna pravila primjenom čl. 139. st. 2. Kolektivnog ugovora primjenjivati odredbe čl. 57. st. 2., čl. 63. i čl. 64. Kolektivnog ugovora od 22. prosinca 1999. godine.

Kada su nižestupanjski sudovi ocijenili da u ovoj pravnoj stvari nema mjesta primjeni pravnih pravila iz Kolektivnog ugovora pogrešno su primijenili odredbu čl. 195. Zakona o radu.

Po ocjeni ovoga suda u ovoj pravnoj stvari trebaju se ocjenjivati pretpostavke za stjecanje prava tužitelja primjenom pravilnih pravila KU/99.

Kako su dakle nižestupanjski sudovi pogrešno smatrajući da je odlučna činjenica za ostvarivanje prava tužitelja na isplatu utuženih potraživanja iz Kolektivnog ugovora to što je ugovor otkazan 27. prosinca 2000. godine (a o čemu je odlučeno pravomoćnim presudama), pogrešno primijenio materijalno prava kada su odbili tužbene zahtjeve tužitelja, to je zahtjev za zaštitu zakonitosti prihvaćen i nižestupanjske presude u pobijanom dijelu ukinute, te predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, time da je potrebno odlučiti o osnovanosti i visini istaknutih zahtjeva primjenom pravnih pravila sadržanih u Kolektivnom ugovoru čija je primjena produžena u smislu odredbe čl. 195. ZR.

Zbog navedenog, a temeljem odredbe čl. 408. st. 2. u svezi s odredbom čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99) odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu, 14. prosinca 2005.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.