Rev-820/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-820/03-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Potočnjak-Radej, kao predsjednice vijeća, te Ivana Mikšića, Marijana Ramušćaka, Petra Milasa i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F.B. iz B., … , zastupan po punomoćniku D.Š., odvjetniku iz K., protiv tužene M.Ž. iz B., … , zastupane po punomoćniku R.D.D., odvjetnici iz K., radi ništavosti nasljedničke izjave, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv drugostupanjske presude Županijskog suda u Karlovcu od 6. listopada 1999. godine, br. Gž-676/99., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu od 10. veljače 1999. godine, br. P-7/96., u sjednici održanoj dana 29. listopada 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda, kojom je suđeno:

"Odbija se tužitelj sa tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

Utvrđuje se ništavom nasljednička izjava koju je tužitelj B.F. iz B., … , dao u ostavinskom postupku iza pok. B.M. u spisu Općinskog suda u Karlovcu br. O-1053/93., a kojom je priznao valjanom i istinitom oporuku pok. B.M., pa se stoga ostavinsko rješenje od 17. ožujka 1995. godine, br. O-1053/93. stavlja van snage, a ostavinski postupak se ima nastaviti kao da ova nasljednička izjava nije dana, a tužena je dužna tužitelju naknaditi ovom parnicom prouzročeni parnični trošak, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

Istom presudom obvezan je tužitelj naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 2.196,00 kn.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužitelj je pravovremeno izjavio dopuštenu reviziju pozivom na revizijski razlog: pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predložio je da preinakom nižestupanjskih presuda tužbeni zahtjev bude prihvaćen kao osnovan, podredno da obje nižestupanjske presude budu ukinute i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno, niti se državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi ništavom (a u biti se radi o zahtjevu za poništenje) nasljedničke izjave koju je tužitelj, kao nasljednik dao u ostavinskom postupku iza smrti svog brata.

Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP) na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 386. ZPP, a na ostale se u reviziji posebno i ne upire.

Prema utvrđenju nižestupanjskih sudova i podacima u spisu, proizlazi:

- da je u ostavinskom postupku, koji se vodio kod Općinskog suda u Karlovcu pod br. O-1053/93. iza smrti M.B., brata tužitelja, na zapisniku suda od 4. veljače 1994. godine, u nazočnosti tužitelja, suglasno odredbi čl. 205. Zakona o nasljeđivanju (“Narodne novine”, broj - dalje ZN) proglašena vlastoručna oporuka ostavitelja M.B., a nakon što je oporuka pročitana prisutnim nasljednicima, na prijedlog nasljednika odgođeno je ročite radi davanja nasljedničke izjave,

- da je u navedenom ostavinskom postupku, na zapisniku suda od 17. ožujka 1995. godine, tužitelj dao nasljedničku izjavu, kojom oporuku priznaje istinitom i valjanom, a zapisnik suda vlastoručno je potpisan od strane uređujućeg suca, zapisničara i tužitelja F.B., kao nasljednika u tom ostavinskom postupku.

Pravilno su kraj izloženog nižestupanjski sudovi zaključili da je nasljednička izjava koju je tužitelj dao u ostavinskom postupku iza smrti svog brata M.B., potpuno jasna i određena, da je tuženik imao dovoljno vremena da razmisli hoće li priznati kao valjanu i istinitu oporuku ostavitelja M.B. (kojom je ostavitelj svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu poslije smrti ostavio svojoj sestri M. ), te da u postupku nisu utvrđene okolnosti da je tužitelj nasljedničku izjavu dao u zabludi, niti je tužitelj o tome sudu ponudio određene dokaze.

Budući da osporena nasljednička izjava nije ništavna, niti su u postupku utvrđeni razlozi zbog kojih se nasljednička izjava može poništavati u smislu odredbe čl. 141. ZN, to su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo, kada su odbili tužbeni zahtjev. Tužitelj u reviziji, pozivajući se na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, u biti, prigovara pravilnosti odlučnog činjeničnog zaključka nižestupanjskih sudova, a revizijom se ne može pobijati pravomoćna presuda zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 3. ZPP).

Budući da se prema izloženom revizija ne pokazuje osnovanom, to je valjalo presuditi kao u izreci (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 29. listopada 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Vlatka Potočnjak-Radej, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Voditelj Otpremne pisarnice:

Štefica Klepac