Revr-1004/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 1004/13-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. F. iz O., zastupane po punomoćnici J. Č. D., odvjetnici iz O., protiv tuženika O. P. d.d. V., zastupano po punomoćnici, J. M., odvjetnici iz Z., radi otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku, broj Gž-4750/2012-2 od 21. ožujka 2013., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Osijeku, broj Pr-140/11-32 od 13. studenog 2012., dana 22. listopada 2013.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja određena je privremena mjera osiguranja i naloženo tuženiku da tužiteljicu vrati na posao u roku od 3 dana od dana primitka tog rješenja, s tim da mjera osiguranja opstaje na snazi do pravomoćnog okončanja radnog spora.

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđeno rješenje suda prvog stupnja.

Protiv tog rješenja reviziju iz članka 382. stavak 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst i 25/13, u nastavku: ZPP), podnosi tuženik predlažući prihvaćanje revizije i preinačenje pobijanog rješenja odbijanjem prijedloga za određivanje privremene mjere, podredno ukidanje pobijanog rješenja i vraćanje predmeta na ponovan postupak.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi iz članka 116. stavak 2. Zakona o radu („Narodne novine“, br. 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13), radnik koji osporava dopuštenost otkaza može tražiti da sud privremeno, do okončanja spora, naloži njegovo vraćanje na posao.

Na temelju odredbe iz članka 435. ZPP-a, u tijeku postupka sud može i po službenoj dužnosti odrediti privremene mjere koje se primjenjuju u ovršnom postupku radi sprečavanja nasilnog postupanja ili radi otklanjanja nenadoknadive štete.

Slijedom navedenog, kada postupa u parnicama iz radnih odnosa i kada odlučuje o privremenom vraćanju radnika na posao, bilo da se radi o postupanju na osnovi prijedloga stranke ili po službenoj dužnosti, sud određuje mjere osiguranja koje se primjenjuju u ovršnom postupku.

S obzirom da je prijedlog za određivanje privremene mjere osiguranja u ovom predmetu podnesen 26. srpnja 2011. (list 29. spisa), to je mjerodavno pravo za prosudbu o dopustivosti revizije, sukladno prijelaznom članku 399. stavak 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, br. 139/10, 150/11, 154/11, 12/12, 70/12 i 80/12), odredba članka 12. Ovršnog zakona („Narodne novine“, br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08 – u nastavku teksta: OZ).

Prema toj zakonskoj odredbi, u ovršnom postupku je dopuštena samo revizija iz članka 382. stavka 2. ZPP-a (u svezi s odredbom članka 53. stavak 1. i 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“, broj 57/11).

Dakle, protiv rješenja kojim je određena privremena mjera u ovom postupku, neovisno što je u pitanju spor o prestanku radnog odnosa, nije dopuštena nikakva druga revizija osim one iz članka 382. stavka 2. ZPP-a (izvanredna revizija).

Slijedom toga (redovna) revizija iz članka 382. stavak 1. ZPP-a protiv navedenog rješenja u ovom predmetu nije dopuštena.

Prema odredbi iz članka 382. stavak 3. ZPP u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U reviziji koja nema navedeni sadržaj nedostaju postupovnopravne pretpostavke o kojima ovisi dopustivost takve (izvanredne) revizije.

U ovom slučaju tuženik je postavio dva pravna pitanja koja u bitnome glase: Da li je pravno osnovano i dopušteno da jedan drugostupanjski sud u istoj pravnoj stvari, na temelju identičnog i nepromijenjenog činjeničnog stanja donese dvije potpuno različite odluke, kao i da li je pravno dopustivo da isti sud odlukom o određivanju privremene mjere istodobno odlučuje o meritumu tužbenog zahtjeva i time konzumira sam tužbeni zahtjev?

Međutim u odnosu na postavljena pitanja u sadržaju revizije određeno se ne navode propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, a niti su određeno izloženi (pravno relevantni) razlozi zbog kojih revident smatra da su postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Zbog toga revizija tuženika u tom dijelu nema potreban sadržaj, a time joj nedostaju postupovno pravne pretpostavke o kojima ovisi dopustivost revizije, slijedom čega je i revizija iz članka 382. stavak 2. ZPP-a nedopuštena.

Iz tih je razloga, na temelju članka 392. stavak 1. i članka 392.b stavak 2. ZPP riješeno kao u izreci.

U Zagrebu, 22. listopada 2013.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.