II Kž-65/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. sc. Marijana Svedrovića, kao predsjednika vijeća, te mr. sc. Branka Brkića i Hajrije Novoselec, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Buge Mrzljak Stenzel, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. O. i dr. zbog kaznenih djela iz čl. 298. st. 2. u vezi članka 61. i dr. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi opt. D. O. i opt. Z. K. podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 21. siječnja 2011. godine broj Kv-Us-2/11 (K-Us-8/10) o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 9. veljače 2011. godine,
Legislator headnote
AI generatedII Kž-65/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Protivno žalbenim navodima, i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, ispravno je sud prvog stupnja utvrdio da protiv opt. D. O. i opt. Z. K. i nadalje postoje razlozi za primjenu istražnog zatvora iz osnova propisanih u čl. 123. st. 1. toč. 1. i toč. 3. ZKP/08.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž 65/11-4
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. sc. Marijana Svedrovića, kao predsjednika vijeća, te mr. sc. Branka Brkića i Hajrije Novoselec, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Buge Mrzljak Stenzel, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. O. i dr. zbog kaznenih djela iz čl. 298. st. 2. u vezi članka 61. i dr. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi opt. D. O. i opt. Z. K. podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 21. siječnja 2011. godine broj Kv-Us-2/11 (K-Us-8/10) o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 9. veljače 2011. godine,
r i j e š i o j e :
Odbijaju se žalbe opt. D. O. i opt. Z. K. kao neosnovane.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv opt. D. O., opt. H. D., opt. A. M., opt. B. M., opt. Z. K., opt. J. I., opt. M. M. i opt. M. Š. zbog kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja izbjegavanjem carinskog nadzora iz čl. 298. st. 2. u svezi sa čl. 61. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06 i 110/07, 152/08 - u nastavku: KZ), produljen je istražni zatvor protiv opt. D. O. i opt. Z. K. iz osnova sadržanih u čl. 123. st. 1. toč. 1. i toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08 i 76/09 - u nastavku: ZKP/08).
Protiv tog rješenja žalbu je podnio opt. D. O., putem branitelja T. F., odvjetnika iz O., s prijedlogom da se prihvati žalba, te preinači pobijano rješenje o produljenju istražnog zatvora na način da mu se ukine istražni zatvor ili da se ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Protiv naznačenog rješenja žali se i opt. Z. K., putem branitelja B. K., odvjetnika iz O., s prijedlogom da se preinači pobijano rješenje te da ga se pusti da se u daljnjem tijeku postupka brani sa slobode. Oba žalitelja predlažu da se pritvor zamjeni blažim mjerama.
Žalbe nisu osnovane.
II Kž 65/11-4
Protivno žalbenim navodima, i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, ispravno je sud prvog stupnja utvrdio da protiv opt. D. O. i opt. Z. K. i nadalje postoje razlozi za primjenu istražnog zatvora iz osnova propisanih u čl. 123. st. 1. toč. 1. i toč. 3. ZKP/08.
Naime, opt. D. O. se potvrđenom optužnicom stavlja na teret počinjenje produljenog kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja izbjegavanjem carinskog nadzora iz čl. 298. st. 2. u vezi sa čl. 61. KZ-a te produljeno kazneno djelo protiv službene dužnosti davanjem mita iz čl. 348. st. 1. u vezi sa čl. 61. KZ-a, a opt. Z. K. produljeno kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja, izbjegavanjem carinskog nadzora iz čl. 298. st. 1. u vezi sa čl. 61. KZ-a te kazneno djelo protiv javnog reda udruživanjem za počinjenje kaznenih djela iz čl. 333. st. 3. KZ-a, pa kako, dakle, postoji relevantan stupanj osnovane sumnje da su optuženici i počinili kaznena djela koja im se stavljaju na teret, ispunjena je opća zakonska pretpostavka za primjenu istražnog zatvora iz čl. 123. st. 1. ZKP/08.
Utemeljenost produljenja istražnog zatvora, prema zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08, u odnosu na obojicu optuženika, proizlazi iz činjenice njihovog dvojnog državljanstva (Republike Hrvatske i Republike Srbije). Nadalje, u odnosu na opt. D. O., vijeće je imalo u vidu da je isti, prema dokumentaciji koju je u preslici dostavio, odjavio prebivalište u Republici Srbiji radi prijave prebivališta u V., T., gdje je potom prijavio prebivalište, time da prema vlastitim navodima neprijavljeno boravi u O., za što dostavlja izjavu D. Č., ovjerenu po javnom bilježniku. Međutim, ako se ima u vidu da mu na prostoru Republike Srbije borave djeca (pa i bivša supruga, s kojom je u tijeku postupak razvoda, pokrenut nakon uhićenja), a da na prostoru Republike Hrvatske nije prijavio prebivalište na adresi na kojoj, prema vlastitima navodima boravi, pri čemu za teritorij Republike Hrvatske nije niti poslovno vezan budući je nezaposlen i prema podacima Porezne uprave ne ostvaruje prihode u Republici Hrvatskoj, neovisno o tvrdnji obrane da pomaže roditeljima na poljoprivrednom imanju, onda sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti, u korelaciji sa činjenicom da mu se u predmetnom kaznenom postupku stavlja na teret značajna kriminalna količina za kaznena djela za koja je zapriječena kazna zatvora, u odnosu na tog optuženika, opravdavaju daljnju primjenu istražnog zatvora iz osnove iz. čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08.
Nadalje, opt. Z. K. također je osoba s dvojnim državljanstvom, a ima prijavljeno prebivalište u Republici Hrvatskoj, gdje je i suvlasnik 1/6 dijela nekretnine u B. B., te prijavljeno boravište u Republici Srbiji, u Š., gdje prema vlastitim navodima stvarno i boravi sa suprugom i troje djece, zbog čega je očito iz obiteljskih razloga orijentiran na područje Republike Srbije. Kako je i ovaj optuženik nezaposlen očito nije niti poslovno vezan za teritorij Republike Hrvatske, zbog čega sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti, uz činjenicu da je i ovaj optuženik optužen za kaznena djela sa zapriječenom kaznom zatvora, kao dodatnom motivacijom za bijeg, predstavljaju upravo konkretne okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi ovaj optuženik puštanjem na slobodu pobjegao s teritorija Republike Hrvatske u cilju izbjegavanja predmetnog kaznenog postupka, pa se primjena istražnog zatvora iz osnove iz. čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08 i dalje ukazuje nužnom.
Utemeljenost produljenja istražnog zatvora, prema zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08 u odnosu na obojicu optuženika, i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, proizlazi iz okolnosti počinjenja kaznenih djela za koje
II Kž 65/11-4
su optuženici osnovano sumnjivi. Naime, opt. D. O. tereti se da je zajedno sa opt. H. D. organizirao krijumčarenje cigareta i tekstilne robe iz Republike Srbije u Republiku Hrvatsku radi daljnje prodaje, okupljanjem i organiziranjem ostalih suoptuženika, na način da je opt. B. M. naručivao i skladištio robu, te ju predavao opt. Z. K., opt. J. I., opt. M. M. i opt. M. Š., koji su istu prepakiravali i prevozili preko graničnog prijelaza, na kojem ih je, u dogovoru sa opt. D. O. za novac, bez kontrole propuštao granični policajac opt. A. M., na koji način su u Republiku Hrvatsku prebacili 140.240 kutija cigareta te oštetili Državni proračun Republike Hrvatske za iznos od 1.690,250,42 kuna, a radi se o duljem vremenskom razdoblju od 09. veljače do 19. svibnja 2010. godine, u kojem su optuženici na opisani način djelovali u ukupno u šezdeset navrata, od čega je u više od pedeset navrata robu prevozio opt. Z. K. Iz ovakvog činjeničnog opisa inkriminiranih kaznenih djela proizlazi visok stupanj organiziranosti i povezanosti među svim optuženicima u vidu prethodno stvorenog plana i detaljne podjele uloga, a sve s ciljem da se izbjegavanjem carinskog nadzora i konačnom prodajom robe domognu vrlo velikog iznosa nepripadajuće materijalne koristi, uz naglasak na ulogu opt. D. O. kao jednog od organizatora grupe i osobe koja daje novac graničnom policajcu te uz naglasak na okolnost da je najveći broj prijevoza obavio opt. Z. K. Pri tome brojnost radnji, kontinuitet i duljina takve kriminalne aktivnosti te visina protupravno pribavljene imovinske koristi, upućuje na postojanje visokog stupnja upornosti, odlučnosti i kriminalne volje kod oba optuženika. Ako se pri tome se ima na umu da su oba optuženika nezaposlena i bez redovnih prihoda, pa da su očito prihode ostvarivali na ovaj način, unatoč ranijoj neosuđivanosti, i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti predstavljaju upravo one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi opt. D. O. i opt. Z. K. boravkom na slobodi nastavili s kriminalnom aktivnošću činjenjem novih, istovrsnih ili sličnih kaznenih djela, zbog čega im je opravdano produljen istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08.
S obzirom na tako utvrđene okolnosti, ocjena je ovog vijeća da je primjena mjere istražnog zatvora iz zakonskih osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 1. i 3. ZKP/08 i nadalje jedina prikladna i nužna za otklanjanja opasnosti od bijega optuženika te za otklanjanje iteracijske opasnosti. Unatoč činjenici što se optuženici u istražnom zatvoru nalaze od 19. svibnja 2010. godine odnosno skoro devet mjeseci, utemeljenost iste mjere, protivno žalbenim navodima, nije dovedena u pitanje niti primjenom načela razmjernosti, sve s obzirom na težinu inkriminiranih kaznenih djela, kazne koja se prema podacima u spisu može očekivati i potrebe određivanja i trajanja pritvora.
Nadalje, imajući u vidu prethodna utvrđenja, ispravno je prvostupanjski sud ocijenio da je u predmetnom slučaju isključena mogućnost zamjene istražnog zatvora jamstvom. Naime, i prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, jamstvo u odnosu na ove optuženike ne bi bilo adekvatno, jer se opasnost od bijega i iteracijska opasnost u odnosu na ove optuženike u ovom trenutku može prevenirati samo istražnim zatvorom, sve s obzirom na težinu inkriminiranih djela, visinu štete za Državni proračun i s obzirom na imovinske prilike optuženika koji su nezaposleni, bez prihoda i značajnije imovine, dok će se u daljnjem tijeku postupka svakako voditi računa i o tome da li bi se eventualno jamstvom kao blažom mjerom mogla postići svrha istražnog zatvora. Stoga, žalbeni navodi o ponuđenim nekretninama i osobama koje su ih spremne založiti, u konkretnoj situaciji nisu odlučne okolnosti koje bi
II Kž 65/11-4
utjecale na opstojnost daljnje primjene istražnog zatvora, sve iz razloga što je, sukladno ranijem utvrđenju, za sada isključena primjena jamstva.
Suprotno žalbenim navodima obojice optuženika, postojanje Sporazuma između Republike Srbije i Republike Hrvatske o međusobnom izručenju vlastitih državljana, okrivljenih za djela organiziranog kriminala i korupcije nije odlučno za utvrđivanje postojanja konkretne opasnosti od bijega obojice optuženika. U odnosu na žalbene navode opt. D. O., da je prvostupanjski sud protivno odredbi čl. 131. st. 3. ZKP-a odredio rok trajanja istražnog zatvora, valja istaknuti da time nije učinjena povreda koja bi bila od utjecaja na utemeljenost istražnog zatvora, sve s obzirom da sud, osim redovne kontrole istražnog zatvora, po službenoj dužnosti pazi postoje li razlozi za istražni zatvor kada odlučuje o bilo kojem pitanju (čl. 129. st. 7. ZKP/08). Nadalje, ovaj optuženik u žalbi ponavlja okolnosti koje je već isticao tijekom postupka, da je priznao počinjenje kaznenih djela za koja se tereti, da je predložio sklapanje nagodbe, da je pristao na izricanje kazne zatvora, kao i da je pristao vratiti imovinsku korist stečenu kaznenim djelom, te da prihvatio obvezu naknade štete prema Republici Hrvatskoj, a da je carinik opt. A. M. u međuvremenu suspendiran s radnog mjesta na graničnom prijelazu, dok se drugi organizator nalazi na slobodi, pa se isti ponovno upućuje da navedene okolnosti ne predstavljaju odlučne okolnost koje bi utjecale na opstojnost daljnje primjene mjere istražnog zatvora po osnovama iz čl. 123. st. 1. toč. 1. i toč. 3. ZKP/08.
Slijedom navedenog, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 9. veljače 2011. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Buga Mrzljak Stenzel, v.r.
Mr. sc. Marijan Svedrović, v.r.