Rev-2397/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2397/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Borisa Guttmanna i Stanka Hautza kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S.B. iz Z., T. …, koju zastupa A.M., odvjetnik iz Z., protiv tuženika C. d.d. Filijala Z., Z., Trg b.J.J. …, radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 15. ožujka 1994. broj Gž-1522/94-2 kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 5. srpnja 1993. broj Pn-320/93, u sjednici održanoj 18. prosinca 1996.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Zagrebu od 5. srpnja 1993. broj Pn-320/93 suđeno je:

"I. Tužena C. d.d. dužna je tužiteljici B.S. platiti iznos od 15,200.000 HRD sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 5. srpnja 1993. (datum donošenja presude), kao i naknaditi ovom parnicom prouzročeni trošak u iznosu od 898.000 HRD, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u iznosu od 11,000.000 HRD."

Presudom Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 15. ožujka 1994. broj Gž-1522/94-2 suđeno je:

"I. Odbija se žalba tužiteljice S.B. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Pn-320/93 od 5. srpnja 1993. u dijelu kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva za iznos od 11,000.000 HRD (II izreke).

II. Preinačuje se navedena presuda u dijelu kojim je tužiteljici s osnova naknade nematerijalne štete dosuđen i pobijani iznos od 4,500.000 HRD dio izreke pod I) i za navedeno se sudi:

Odbija se i dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica traži da joj tuženik s osnova naknade nematerijalne štete isplati i iznos od 4,500.000 HRD.

III. Odbija se zahtjev tuženika da mu tužiteljica naknadi trošak žalbe."

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložila da se revizija prihvati i preinače nižestupanjske presude u pravcu razloga revizije.

Na reviziju nije odgovoreno, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Nije osnovan revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava, jer je po ocjeni ovog revizijskog suda pravilno primjenjena odredba čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94 - dalje ZOO), kada je tužiteljici pravomoćno dosuđena naknada za fizičke bolove u iznosu od 3.000,00 kn (3,000.000 HRD), naknada za strah u iznosu od 1.500,00 kn (1,500.000 HRD) i naknada za duševni boli zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 6.000,00 kn (6,000.000 HRD), budući da su navedene naknade primjerene.

Odlučujući o visinama navedenih naknada i ovaj je revizijski sud imao u vidu sve utvrđene odlučne činjenice i okolnosti od kojih temeljem citirane zakonske odredbe zavisi visina navedenih naknada a naročito vrstu i težinu ozljeda koje je tužiteljica zadobila (udarnokrvne podljeve u području zatiljka, suspektni potres mozga i nategnuće paravertebralnih mišića vrata), intenzitet i trajanje fizičkih bolova koje je trpjela (jačeg intenziteta 4 dana, srednje jaki 10 dana, te manje jaki 14 dana, a dalje povremeno 2 mjeseca), zatim intenzitet i trajanje straha (jači strah 2 dana, a u daljnjem tijeku strah sekundarne naravi radi brige za zdravlje i ishod liječenja), kao i da tužiteljica radi zadobivenih ozljeda nakon provedenog liječenja pati od povremenih glavobolja, vrtoglavica, popuštanja sposobnosti koncentracije, ima bolove u vratu s povremenim mravcima i intenzivne smetnje kod promjena vremena i fizičkih opterećenja i da su trajne posljedice zadobivenih ozljeda smanjile opću životnu i radnu sposobnost tužiteljice za 10%.

Osim toga, ovaj je revizijski sud odlučujući o visini naknada za neimovinsku štetu tužiteljici vodio računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom prirodom i društvenom svrhom (čl. 200. st. 2. ZOO).

Iz navedenih razloga reviziju tužiteljice valjalo je odbiti na temelju odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92).

U Zagrebu, 18. prosinca 1996.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.