Legislator Case Law & Legislation
Gžp-217/2009 AI generated

Court dismissed tenant's claim for damages due to lack of prior housing allocation decision by predecessor.

Case Number Gžp-217/2009
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The County Court in Split dismissed the tenant's appeal against a first-instance judgment ordering the state to pay damages for an unallocated apartment. The tenant argued the predecessor failed to allocate housing, but the court found no legal obligation to pay market value without a prior, legally effective allocation decision. Consequently, the court ruled that no unlawful act occurred, rejecting the damages claim and shifting procedural costs to the appellant.

Legislator headnote

AI generated

Članak 373. a ZPP-a; Članak 353. stavak 1. ZPP-a: A claim for damages based on non-allocation of housing is inadmissible where the predecessor did not issue a legally effective decision granting the right to use the specific property.

Keywords

AI generated
damages claim dismissal housing allocation decision predecessor liability unlawful act requirement procedural costs allocation

Cited Legislation

AI generated
članak 373. a ZPP-a
izreke ( članak 373. a ZPP-a).
članak 353. stavak 1. ZPP-a
članak 154. stavak 1. ZPP-a

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Gžp-217/09

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, te Marijana Miletića i Marije Šimičić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. Ž. iz S., zastupanog po punomoćnici A. L., odvjetnici iz S., protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva financija, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi predaje, odlučujući o žalbi tužene, protiv presude Općinskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem II P- 1692/07 od dana 12. studenog 2008.godine, u sjednici vijeća, održanoj dana 22. travnja 2010.godine,

p r e s u d i o j e :

Uvažava se žalba tužene Republike Hrvatske, Ministarstva financija, kao osnovana i u pobijanom dijelu kojim je dijelom točke I izreke presude usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, kao i u odluci o troškovima postupka (točka II izreke presude) preinačuje se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Splitu pod poslovnim broem II P-1692/07 od dana 12. studenog 2008.godine, na način da se sudi:

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji bi mu tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe bila dužna isplatiti iznos od 837.187,94 kune sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate.

2. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 77.370,50 kuna, dok se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 176.970,96 kuna odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom, točkom I. izreke, dužna je tužena isplatiti tužitelju iznos od 837.187,94 kune zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok je za više traženo i to u iznosu od 27.078,05 kuna i za više tražene zakonske zatezne kamate sukcesivni tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, a točkom II. izreke, dužna je tužena isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 176.970,96 kuna. Žali se tužena, pobijajući prvostupanjsku presudu, u dijelu kojim je dijelom točke I izreke presude usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, kao i u odluci o troškovima postupka, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda u tom dijelu preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba je osnovana.

Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu, a iz osnova naknade štete, jer da mu tužena nije predala stan, a koji stan da mu je trebao biti dodijeljen. U ovoj fazi postupka, sporno je da li tužitelju pripada pravo na naknadu štete, u vrijednosti pripadajućeg mu stana, kojeg mu je tužena trebala dodijeliti.

Po provedenom dokaznom postupku, prvostupanjski sud utvrdio je slijedeće činjenice:

- da je Republika Hrvatska vlasnik stana na VIII katu, orijentacije zapad, a koji je sagrađen na čest. zgr. 5471 Z.U. 14572 K.O. S. i koji se nalazi u S., …, te da se isti do dana 01. siječnja 1990. godine vodio kao vlasništvo SO S.-Komisije za stambene poslove, a od tog datuma, kao vlasništvo Općinske uprave društvenih prihoda u S., te da se po iseljenju J. A. od dana 01. svibnja 1995. godine isti vodi kao prazan stan;

- da se rješenjem Sekretarijata za financije Savjeta radne zajednice, Općine S., od dana 8. srpnja 1981. godine, stan u S., …, kod stambene zadruge „Z.“ daje na korištenje J. A.;

- da se rješenjem Općinske uprave društvenih prihoda u S. S. radne zajednice Općine S. daje J. A. na korištenje stan u S., u naselju Ž. površine cca 75,27 m2, a iz obrazloženja predmetnog rješenja da je razvidno da je J. A. podnio zahtjev za rješenje stambenog pitanja, zahtijevajući da mu se dodijeli dvosobni stan, budući da stan u kojem stanuje u ulici … ne odgovara potrebama njegovog domaćinstva;

- pregledom bodovne liste podnosilaca zahtjeva, koji nemaju stan u Općinskoj upravi društvenih prihoda, „U S. od 1. srpnja 1995. godine“, da se na prvom mjestu bodovne liste nalazi tužitelj, s ukupno 551,76 bodova.

- tužena da je, člankom 29. stavak 2. Samoupravnog sporazuma o rješavanju stambenih potreba radnika (dalje SS), odredila da radnik sa većim brojem bodova ima pravo prvenstva na stan, odnosno zajam, u odnosu na radnika s manjim brojem bodova na listi.

Na osnovu ovako provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj, a sukladno odredbama Zakona o stambenim odnosima („Narodne novine“ broj 51/85, 42/86,22/92 i 70/93 – dalje ZSO) i SS tužene ostvario pretpostavke za dodjelu na korištenje stana u … ulici broj 10, a koji stan da mu prednik tužene nije predao, dakle, da prednik tužene nije izvršio svoju obvezu, pa kako da su na taj način ispunjene pretpostavke za tužiteljevo potraživanje naknade štete od strane tužene, pozivajući se na odredbe članka 262. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje ZOO) koji se primjenjuje u konkretnom slučaju temeljem odredbe članka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05) nalaže tuženoj da iz osnova naknade štete isplati tužitelju iznos od 837.187,94 kune, a visinu kojeg iznosa prvostupanjski sud utvrđuje sukladno odredbama članka 190. ZOO-a.

Međutim, ovakve zaključke prvostupanjskog suda, ovaj drugostupanjski sud ne može prihvatiti kao pravilne.

To stoga, što je prvostupanjski sud, na ispravno utvrđeno činjenično stanje, pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je djelomično usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.

Naime, iz stanja predmeta spisa i obrazloženja pobijane presude proizlazilo bi, da se na bodovnoj listi, podnosioca zahtjeva koji nemaju stan u Općinskoj upravi društvenih prihoda u S., a koja lista sastavljena od prednika tužene dana 1. srpnja 1995.godine, na prvom mjestu nalazi tužitelj, s ukupno 551,76 bodova.

Nadalje, u odnosu na tužitelja da nije doneseno rješenje o dodjeli niti jednog stana.

U okolnostima, kada prednik tužene nije donio odluku o dodjeli tužitelju stana na korištenje, tada tužena ne bi tužitelju bila u obvezi naknaditi štetu, zato što mu prednik tužene nije predao stan u S., …, za koji stan tužitelj smatra da mu je prednik tužene trebao predati.

To stoga, što se sukladno odredbama ZSO-a, koji Zakon se primjenjuje u konkretnom slučaju, podnositelju zahtjeva ne dodjeljuje se stan temeljem liste reda prvenstva, već temeljem odluke o davanju stana na korištenje.

Naime, člankom 29. stavak 2. SS-a prednika tužene, propisano je da radnik s većim brojem bodova ima pravo prvenstva na stan, u odnosu na radnika sa manjim brojem bodova na listi.

Nadalje, člankom 79. stavak 1. ZSO-a propisano je, da davalac stana u društvenom vlasništvu donosi odluku o davanju stana na korištenje osobi koja treba da se useli u taj stan, odnosno, odluku o stambenom kreditu u skladu sa samoupravnim općim aktom, odnosno općim aktom o davanju stana na korištenje.

Iz navedenog bi slijedilo, da je predmetnom listom reda prvenstva, od dana 1. srpnja 1995.godine, tužitelj utvrđen osobom kojoj se može dati stan na korištenje (članak 81. ZSO-a), ali da u odnosu na tužitelja nije donesena odluka od strane prednika tužene o dodjeli stana na korištenje.

U navedenim okolnostima, kada tužitelj ne raspolaže s pravomoćnom odlukom o dodjeli stana na korištenje, tada prednik tužene nije niti bio u obvezi dodijeliti stan tužitelju, jer se odlukom o dodjeli stana precizno utvrđuje koji se stan dodjeljuje, a koja odluka mora postati i pravomoćna, da bi se stan iz te odluke mogao dodijeliti.

Kako iz izloženog proizlazi, prednik tuženika nije donio akt, kojim bi bio obvezan dodijeliti stan tužitelju, pa tako niti za stan za kojeg tužitelj smatra da mu je trebao biti dodijeljen, to se u takvim okolnostima ne može niti govoriti o tome da prednik tužene nije neopravdano izvršio svoju obvezu dodjele stana tužitelju, pa kako, dakle, nema protupravnosti u radnjama prednika tužene, a koja pretpostavka mora biti ispunjena, kao osnov za naknadu štete, to nema mjesta obvezno - pravnom odnosu odgovornosti tužene, kojom bi se obveza njezinog prednika zamijenila isplatom tržišne cijene novog stana, jer se tuženu ne može obvezati da tužitelju isplati tržišnu cijenu stana, budući da u odnosu na tužitelja prednik tužene nije niti donio odluku o dodjeli mu stana na korištenje, pa je slijedom navedenog, pravilnom primjenom materijalnog prava, tužbeni zahtjev tužitelja, za isplatu naknade štete, valjalo odbiti i presuditi kao u točci 1. izreke ( članak 373. a ZPP-a).

Obzirom da je tužena u cijelosti uspjela u ovom postupku, to istoj, temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, a u skladu sa zahtijevanim troškovima, prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 69/93, 87/93, 16/94 i 11/96) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 91/04 i 37/05 – dalje: Tarifa) pripadaju sljedeći opravdani troškovi i to za pristup na ročištima dana 10.s studenog 1993.godine, 07. prosinca 1993.godine, 07. travnja 1995.godine, 15. svibnja 1995.godine, 20. prosinca 1995.godine, 23. studenog 2000.godine, 05. lipnja 2001.godine, 26. travnja 2002.godine, po 20 bodova za svako ročište, za pristup ročištu od dana 02. lipnja 1994.godine 10 bodova, za pristup ročištima od dana 03. rujna 2002.godine, 24. veljače 2003.godine, 19. svibnja 2003.godine i 04. rujna 2003.godine po 530 bodova, za pristup ročištu od dana 18. prosinca 2002.godine 265 bodova, za pristup ročištima od dana 13. veljače 2004.godine, 16. ožujka 2004.godine i 24. lipnja 2004. godine, po 524,63 boda, za pristup ročištu od dana 22. travnja 2004.godine 131,16 bodova, za pristup ročištima od dana 21. rujna 2004.godine, 16. studenog 2004.godine, 27. listopada 2005.godine i 22. veljače 2006.godine po 500 bodova, za pristup ročištu od dana 14. veljače 2005.godine 250 bodova, za pristup ročištu od dana 16. lipnja 2005.godine 265 bodova, za pristup ročištu od dana 20. rujna 2005.godine 125 bodova, te za troškova sastava žalbe 837 bodova, dakle, ukupno 7.737,05 bodova, a što pomnoženo sa vrijednosti boda od 10 kuna iznosi 77.370,50 kuna, koji iznos je tužitelj dužan isplatiti tuženoj, dok je zahtjev tužitelja za isplatu parničnog troška, u iznosu od 176.970,96 kuna valjalo odbiti kao neosnovan, slijednom čega je odlučeno kao u točci 2. izreke.

Slijedom navedenog, presuđeno je kao u izreci.

Nepobijani dio (odbijajući dio točke I. izreke presude) valjalo je ostaviti neizmijenjenim.

U Splitu, 22. travnja 2010. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Tihana Pivac