Rev-3732/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3732/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I.O. iz Sl. B., … , koga zastupa punomoćnik F.M., odvjetnik iz Sl. B., protiv tužene B.O. iz Sl. B., … , koju zastupa punomoćnik N.K., odvjetnik iz Sl. B., radi razvoda braka, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Požegi od 27. travnja 1993.g. br. Gž 245/93-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sl. Brodu od 11. siječnja 1993.g. br. P 551/92- 16, u sjednici održanoj dana 2. veljače 1994.g.,

presudio je i riješio je:

Djelomično se revizija odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća te se ukidaju presuda Okružnog suda u Požegi od 27. travnja 1993.g. br. Gž 245/93-2 i presuda Općinskog suda u Sl. Brodu od 11. siječnja 1993.g. br. P 551/92-16 i to u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja I.O. da tužena B.O. plaća uzdržavanje za dijete mlt. S.O., te se u tom ukinutom dijelu predmet vraća na ponovno odlučivanje sudu prvoga stupnja.

O b r a z l o ž e n j e

Sud prvog stupnja je:

- razveo brak stranaka,

- djecu stranaka povjerio na odgoj i čuvanje - mlt. S. ocu-tužitelju, a mlt. E. majci-tuženoj,

- tužitelja obvezao da plaća uzdržavanje za mlt. E. i to u visini od 12% od svog osobnog dohotka - od dana donošenja presude pa nadalje,

- odredio način održavanja kontakata roditelja sa djecom i

- odbio tužbeni zahtjev tužitelja da majka-tužena plaća uzdržavanje za mlt. S. koja je njemu povjerena na odgoj i čuvanje.

Sud drugog stupnja je odbio žalbe obje parnične stranke i potvrdio prvostupanjsku odluku.

Protiv dijela pravomoćne presude (o povjeravanju mlt. E., o njegovoj obvezi za uzdržavanje mlt. E. i odbijanje njegovog zahtjeva da majka plaća uzdržavanje za mlt. S. ), tužitelj je pravovremeno izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se obje presude u napadnutom dijelu ili preinače i sudi u njegovu korist ili da se ukinu i predmet vrati na ponovno odlučivanje sudu prvoga stupnja.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija je djelomično osnovana.

Sudovi su odluku o povjeravanju djece donijeli u skladu s prijedlogom Centra za socijalni rad u Sl. B., o obvezi doprinosa tužitelja za uzdržavanje mlt. E. prema utvrđenim potrebama za uzdržavanje djeteta i mogućnostima tužitelja, koji je zaposlen i ostvaruje prihod, a odbio njegov zahtjev za plaćanje uzdržavanje od strane majke-tužene za mlt. S., koja je njemu povjerena na odgoj i čuvanje jer tužena nije zaposlena i nema stalnih prihoda.

Revident-tužitelj nije u pravu kada ističe da je ostvarena bitna (relativna) povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 260. st. 3. Zakona o parničnom postupku koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske (dalje ZPP) time što mu nije dostavljeno na očitovanje mišljenje (u stvari prijedlog) Centra za socijalni rad Sl. B. o tome kojoj će se od stranaka povjeriti na odgoj i čuvanje djeca. Pismeni prijedlog Centra za socijalni rad dostavljen sudu (na njegov zahtjev) pročitan je strankama na ročištu za glavnu raspravu od 11. siječnja 1993.g., stranke su se na njega očitovale (tužitelj je predložio vještačenje za mlt. S. koju je sud odbio) pa okolnost što taj prijedlog nije i dostavljen strankama ne predstavlja bitnu povredu jer ta okolnost nije bila od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude (čl. 354. st. 1. ZPP).

Sudovi su valjano obrazložili zašto se djeca povjeravaju objema strankama na čuvanje i odgoj - starija kći ocu, a mlađa majci. U postupku nije utvrđeno da bi ponašanje majke i njezin odnos prema djeci ukazivalo na to da ona nije podobna da čuva i odgaja dijete. Okolnost da ona živi u izvanbračnoj zajednici (što tvrdi revident) ne čini roditelja nepodobnim za odgoj i čuvanje djece, ako njegovo ponašanje i na drugi način ne ukazuje da bi predstavljalo "nemoralno" ponašanje, i da bi to negativno utjecalo na odgoj djeteta. Budući je tužitelj zaposlen, ostvaruje stalni mjesečni prihod, sudovi - utvrdivši potrebe djeteta (mlt. E. ) a vodeći računa o zakonskoj obvezi roditelja da uzdržavaju svoju djecu (čl. 236. Zakona o braku i porodičnim odnosima - "Narodne novine", broj 11/78 i 27/78 - dalje ZOBPO) sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su tužitelja obvezali na plaćanje uzdržavanja za mlt. E. koja je povjerena na odgoj i čuvanje majci.

Stoga je - iz gore navedenih razloga - odbijen dio revizije tužitelja, a primjenom čl. 393. ZPP.

U pravu je međutim revident kada u reviziji napada i onaj dio presude sudova nižeg stupnja, kojim je odbijen njegov zahtjeva da se i tužena - majka, obveže za plaćanje uzdržavanja za dijete koje je njemu povjereno na odgoj i čuvanje.

Sudovi su taj zahtjev odbili - kako je navedeno - zato jer tužena nije zaposlena.

Roditelji su dužni uzdržavati svoju maloljetnu djecu.

Takova obveza tereti i nezaposlenog roditelja. Od njega se traži, bez obzira što nije stalno zaposlen, da iskoristi svoje sposobnosti za rad i da makar i privremenim radom osigura potrebna sredstava za uzdržavanjem djeteta. Formalna nezaposlenost, dakle ne isključuje dužnost suda da utvrdi može li alimentacioni dužnik - u ovom slučaju tužena u ovom predmetu - stjecati zaradu i na drugi način, a ne samo stalnim zaposlenjem i dosudi odgovarajuće uzdržavanje, a pri tome nije prepreka što tužena - eventualno nema imovine iz koje bi se tražbina za uzdržavanje mogla naplatiti, jer se u tome odlučuje u izvršnom postupku.

Kako sudovi nisu u ovom slučaju utvrđivali, može li tužena-mati na drugi način ostvariti prihode za uzdržavanje djeteta koje je povjereno na odgoj i čuvanje ocu, pogrešno su primijenili materijalno pravo, zbog čega je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno pa je dio presude trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje sudu prvog stupnja, a po čl. 395. st. 2. ZPP.

U Zagrebu, 2. veljače 1994.g.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin v.r.