I Kž-565/2014-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 565/14-6

REPUBLIKA HRVATSKA

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević- Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Melanije Grgić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. Lj. M. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 91. točka 4. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku od 26. kolovoza 2014., broj KOV-3/14, u sjednici održanoj 04. studenog 2014.

r i j e š i o je :

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjsko rješenje te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku od 26. kolovoza 2014., broj KOV-3/14, je na temelju članka 355. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13 i 145/13 – u daljnjem tekstu ZKP/08) obustavljen kazneni postupak protiv optuženika Lj. M. i optuženika A. Š. za kazneno djelo iz članka 91. točka 4. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 – u daljnjem tekstu KZ/97) opisanog u optužnici Županijskog državnog odvjetništva u Dubrovniku broj K-DO-3/10 od 10. srpnja 2014.

Protiv ovog rješenja žalbu je uložilo Županijsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, ne navodeći žalbene osnove no u žalbi iznosi razloge za žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno zbog pogrešnog zaključka prvostupanjskog suda. Predlaže preinačenje pobijanog rješenja i potvrđivanje optužnice a podredno ukidanje rješenja i vraćane na ponovno odlučivanje.

Žalba je osnovana.

Osnovano ističe državni odvjetnik da se u konkretnom slučaju ne radi o presuđenoj stvari niti da bi podignuta optužnica i kazneni postupak predstavljali kršenje načela ne bis in idem, kako je to pogrešno zaključio prvostupanjski sud. Iako su optuženici pravomoćno

I Kž 565/14-6

osuđeni za isto kazneno djelo presudom Kantonalnog/Županijskog suda u Mostaru ta presude ne priječi vođenje postupka u Republici Hrvatskoj u kojoj se događaj koji je predmet optužbe zbio. Pravosudna tijela Republike Hrvatske nadležna su prema teritorijalnom načelu na temelju članka 20. stavak 1. ZKP/08 te se na počinitelje primjenjuje kazneno zakonodavstvo Republike Hrvatske u skladu s odredbom članka 13. stavak 1. KZ/97.

Odredba članka 15. stavak 1. KZ/97 (jednako kao i odredbe članka 12. stavak 1. Kaznenog zakona – Narodne novine broj 125/11 i 144/12 – u daljnjem tekstu KZ/11) omogućava pokretanje i vođenje kaznenog postupka za kaznena djela počinjena na teritoriju Republike Hrvatske te primjenu njezinog zakonodavstva (u skladu sa člankom 13. stavak 1. KZ/97) i u slučaju kada je za isto kazneno djelo kazneni postupak dovršen u stranoj državi, uz odobrenje Državnog odvjetnika Republike Hrvatske. Dakle, postojanje strane pravomoćne presude ne priječi vođenje postupka pred pravosudnim tijelima u Republici Hrvatskoj ako je kazneno djelo počinjeno na njezinom teritoriju.

U spis predmeta dostavljeno je odobrenje Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 24. rujna 2014., broj KR-DO-1520/14, kojim je na temelju članka 12. stavak 1. KZ/11, Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku odobreno pokretanje kaznenog postupka protiv optuženika Lj. M. i optuženika A. Š. prema optužnici broj K-DO-3/10 od 10. srpnja 2014.

Osim toga, pravilno žalitelj u žalbi navodi da članak 4. Protokola broj 7. uz Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda određuje da nitko ne može biti ponovno suđen niti kažnjen u kaznenom postupku iste države za kazneno djelo za koje je već pravomoćno oslobođen ili osuđen u skladu s kaznenim zakonom te države. S ovom odredbom u skladu je i ustavna odredba (članka 31. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske) koja ima svoj doseg unutar pravnog poretka Republike Hrvatske pa tako i na odluke sudova koje predstavljaju dio tog pravnog poretka, za razliku od odluka pravosudnih tijela drugih država koje nemaju neposredni učinak već mogu postati dio pravnog poretka Republike Hrvatske samo nakon njihovog priznanja od strane nadležnog suda u Republici Hrvatskoj.

U konkretnom slučaju odredbe Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske, Vlade Bosne i Hercegovine i Vlade Federacije Bosne i Hercegovine o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u kaznenim stvarima od 26. veljače 1996. s izmjenama od 07. lipnja 2004., na koje upućuje prvostupanjski sud u pobijanoj odluci, nisu primjenjive. Predmet ovog sporazuma je dogovor o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u kaznenim stvarima koje je donio sud jedne države ugovornice protiv državljanina druge države ugovornice ili protiv osobe koja na njezinom teritoriju ima stalno prebivalište. Dakle, riječ je o izvršenju pravomoćnih odluka a ne o pokretanju i vođenju kaznenog postupka.

Cijeneći sve navedeno, prije svega citirane zakonske, konvencijske i ustavne odredbe kao i odobrenje za pokretanje postupka Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, činjenično stanje nije pravilno utvrđeno pa je rješenje trebalo ukinuti i vratiti na ponovno odlučivanje.

Stoga je na temelju članka 494. stavak 3. točka. 3. ZKP/08, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

I Kž 565/14-6

Zagreb, 4. studenog 2014.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Melanija Grgić, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.