Rev-265/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 265/03-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. – T. c. d.d. N., zastupanog po predsjedniku Uprave I. E., dipl. ing., protiv tuženika PP M. e.-i. d.d. Z., zastupanog po punomoćniku N. Đ., odvjetniku iz Z., radi ispunjenja ugovora, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 17. rujna 2002. godine, br. Gž-9752/00-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 18. studenoga 1999. godine, br. P-5841/98, u sjednici održanoj dana 05. travnja 2005. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku predati tužitelju u posjed pakirnicu i pretovarnu stanicu za cement na lokaciji Trgovinskog centra Zagreb – Sesvete, i to objekt pretovarne stanice i pakirnice za cemente, četiri metalna silosa kapaciteta svaki po 1000 tona, objekt kompresorske stanice, objekt za uredski i garderobni prostor, dio prostora za priručnu radionicu, cjelokupno postrojenje i opremu koja se nalazi u pakirnici i kompresorskoj stanici, dizel-mašinu (robel) za vuču pogona, te da mu bez naknade omogući korištenje industrijskog kolosijeka za dopremu i otpremu cementa, cestovne prometnice za otpremu i manipulaciju cementa, odgovarajući manilaputivni prostor oko pakirnice i ostalih objekata koji služe funkciji nesmetanog rada papirnice i korištenje mosne vage. Ujedno je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 56.014,40 kn u roku od 15 dana.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba i dopuna žalbe tuženika kao neosnovana, pa je u cijelosti potvrđena gore navedena presuda suda prvog stupnja. Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tuženik pozivajući se na revizijske razloge bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

Predložio je da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači, tako što bi se tužitelja s tužbenim zahtjevom odbilo ili naložilo mu plaćanje parničnog troška tuženiku zajedno s troškovima revizije, odnosno da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužitelj se ovoj usprotivio smatrajući reviziju nedopuštenom, pa je predložio da se ona odbaci.

Nadležni se državni odvjetnik o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije dopuštena.

Odredbom iz čl. 10. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 112/99 – dalje: Zakon o izmjenama ZPP) propisano je u st. 3. te zakonske odredbe da će se o reviziji izjavljenoj protiv pravomoćne odluke drugostupanjskog suda donesene prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama ZPP rješavati po pravilima parničnog postupka koja su važila do dana stupanja na snagu tog zakona.

U konkretnom slučaju drugostupanjska je presuda donesena 17. rujna 2002. godine što znači nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama ZPP koji je stupio na snagu 06. studenog 1999. godine.

S obzirom na to dopuštenost revizije u trgovačkom sporu ima se prosuđivati prema imovinskom cenzusu za dopuštenost revizije iz čl. 7. Zakona o izmjenama ZPP. Tom je odredbom propisano da je revizija dopuštena u sporu ako vrijednost predmeta spora prelazi 500.000,00 kn.

Prema tome, sukladno odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje: ZPP) da bi revizija bila dopuštena u ovom trgovačkom sporu kao što je to u konkretnom slučaju, budući da se radi o sporu između dvije pravne osobe, zbog čega se u smislu čl. 489. st. 1. toč. 1. ZPP, za suđenje primjenjuju pravila o postupku u trgovačkim sporovima, vrijednost predmeta spora trebala bi prelaziti iznos od 500.000,00 kn.

U ovome sporu revizija nije dopuštena jer vrijednost predmeta spora ne prelazi navedeni iznos budući da je ona označena sa iznosom od 462.000,00 kn (list 23 spisa).

Valjalo je zato u smislu odredbe iz čl. 392. ZPP reviziju tuženika kao nedopuštenu odbaciti i tako odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 05. travnja 2005. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.