Rev-1601/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1601/1997-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Vjere Delić, Miljenke Vraničar i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. R. iz N., koga zastupa S. Z., odvjetnik iz V., protiv tužene S. I. d.d. N., radi poništenja odluke, rješavajući reviziju tuženog protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Požegi od 19. srpnja 1996. broj Gž- 1222/95 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Našicama od 21. studenog 1995. broj P-448/95, u sjednici održanoj dana 22. listopada 1997.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužene odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja koju je sud drugog stupnja potvrdio suđeno je:

"Poništavaju se kao nezakonite odluke tužene S. d.d. N. i to Odluka Disciplinske komisije broj DK-05-97/4-1995. od 3. srpnja 1995. i Odluka Upravnog odbora tužene broj UO-131/2-2/1995 od 4. kolovoza 1995. godine, kojima je tužitelju B.R. iz N. izrečena i potvrđena mjera prestanka radnog odnosa.

Tužena je dužna tužitelju naknaditi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 770,00 kn u roku od 8 dana nakon pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom izvršenja."

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja tužena je izjavila reviziju zbog bitne povrede Zakona o parničnom postupku (ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Tužena predlaže da se pobijane presude preinače.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

U reviziji se navodi da se revizija izjavljuje i zbog bitne povrede ZPP, ali se ne obrazlaže u čemu se te povrede konkretno sastoje.

Revizijski sud po službenoj dužnosti pazi samo da li je u postupku učinjena bitna povreda iz toč. 10. st. 2. čl. 354. ZPP, a da li je učinjena koja druga bitna povreda ZPP revizijski sud ocjenjuje samo onda kada revident određeno ukazuje na neku bitnu povredu.

Kako tužena nije određeno navela u čemu se sastoje bitne povrede ZPP, a odlučujući o reviziji ovaj sud je ocijenio da u postupku nije učinjena bitna povreda iz toč. 10. st. 2. čl. 354. ZPP, a revizijski se razlog bitne povrede ZPP-a nije ostvario.

Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se ponište rješenja tužene kojima mu je izrečena disciplinska mjera prestanka radnog odnosa.

Rješenjima tužene tužitelju se stavlja na teret teža povreda radne obveze iz toč. 2. (nezakonito raspolaganje sredstvima - imovinom poduzeća), toč. 25. (zloupotreba radne obveze u namjeri da za sebe ili drugoga pribavi imovinsku korist) i toč. 26. (neovlaštena posluga sredstvima poduzeća) iz čl. 72. Pravilnika tužene o radnim odnosima, a što da je tužitelj učinio time što je izdao duple otpremnice različitog sadržaja tako da je iz skladišta omogućio izvoz veće količine robe nego je knjiženo za naplatu i time tuženu oštetio za iznos od 13.378,11 kn.

Međutim, u postupku je utvrđeno da tužena svoje djelatnike (pomoćne skladištare) nije zaduživala s određenim blokovima otpremnica, te da otpremnice nisu bile numerirane.

Utvrđeno je da je svaki od pomoćnih skladištara uzimao blokove otpremnica bez utvrđenog reda (uzimao je blok koji mu je bio pri ruci).

Pogrešno ispisane otpremnice nisu stornirane i ostavljane u bloku otpremnica, već su kidane iz blokova tako da je bilo moguće da bilo koji od pomoćnih skladištara istrgne iz bloka listove iz otpremnice i da pod istim brojem izda otpremnicu za izvoz robe preko porte sa većim sadržajem količine od one koja se predavala za knjiženje u knjigovodstvo tužene, (to je utvrđeno na temelju iskaza svjedoka I.K. internog kontrolora tužene).

Iz tako utvrđenog činjeničnog stanja sudovi nižeg stupnja izveli su pravilan pravni zaključak (pravilno primjenili materijalno pravo) kada su poništili pobijana rješenja tužene kao nezakonita, jer nije dokazano da je upravo tužitelj na opisani način učinio teže povrede radne obveze koje mu se stavljaju na teret i zbog kojih mu je izrečena disciplinska mjera prestanka radnog odnosa.

Tuženi sadržajem revizije zapravo pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja a to prema odredbi st. 3. čl. 385. ZPP nije dopušteno, jer se revizija po toj odredbi ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Dakle, iz izloženog slijedi da se nije ostvario ni jedan revizijski razlog i zato je revizija temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 10. listopada 1997.

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić v.r.